Patnja nije lični izbor, niko ne bira bol ili emocionalnu izolaciju po svojoj volji. Ne postoji anestezija koja bi izbjegla patnju, mračna vremena moraju se suočiti sa integritetom, hrabrošću i entuzijazmom.
Život nije uvijek lak. Ovu frazu izgovaramo vrlo često, a samo oni koji su imali sreće da ih ne pogodi „nevolja“ nisu u stanju da razumeju istinitost ovih riječi.
Živjeti znači suočiti se sa izazovima, omogućiti sreći da obuhvati naš život i prihvatiti da će nas s vremena na vrijeme patnja pozvati na vrata da nas testira.
Ne podnosimo svi ove udarce koje nam život nanosi. Postoje oni koji se bolje nose sa razočaranjima i oni koji ih internalizuju, omogućavajući im da potkopaju samopoštovanje.
Nijedna tuga se ne doživljava na isti način, kao što nijedna depresija nema isto porijeklo, niti se različiti ljudi sa njom suočavaju na isti način.
Međutim, postoji vrlo čest simptom koji smo na neki način svi ponekad pokušali: anhedonija.
To je nemogućnost osećanja zadovoljstva i uživanja u stvarima. Naš mozak, da se tako izrazim, „odlučuje da se isključi“. Ne osjećate ništa, da ne biste patili.
Možda ste to doživeli kada vas nekoliko dana obuzima apatija i malodušnost. Šta se dešava kada ovo stanje postane hronično? Šta se dešava kada prestanemo da „osjećamo život“ na hroničan način?
Danas želimo da se pozabavimo ovim pitanjem kako bismo vam ponudili strategije i pomogli vam da istražite ovaj vrlo važan aspekt.
Anhedonija: kada izgubimo zadovoljstvo življenja
Kao što smo rekli na početku, ne postoji anestezija za životne bolove. Kada se anhedonija u našem mozgu predstavi kao odbrambeni mehanizam, ne pruža nam nikakvu pomoć. Daleko od toga.
Počnimo sa razjašnjavanjem nekih aspekata:
Živjeti znači suočiti se sa izazovima, omogućiti sreći da obuhvati naš život i prihvatiti da će nas s vremena na vrijeme patnja pozvati na vrata da nas testira.
Ne podnosimo svi ove udarce koje nam život nanosi. Postoje oni koji se bolje nose sa razočaranjima i oni koji ih internalizuju, omogućavajući im da potkopaju samopoštovanje.
Nijedna tuga se ne doživljava na isti način, kao što nijedna depresija nema isto porijeklo, niti se različiti ljudi sa njom suočavaju na isti način.
Međutim, postoji vrlo čest simptom koji smo na neki način svi ponekad pokušali: anhedonija.
To je nemogućnost osećanja zadovoljstva i uživanja u stvarima. Naš mozak, da se tako izrazim, „odlučuje da se isključi“. Ne osjećate ništa, da ne biste patili.
Možda ste to doživeli kada vas nekoliko dana obuzima apatija i malodušnost. Šta se dešava kada ovo stanje postane hronično? Šta se dešava kada prestanemo da „osjećamo život“ na hroničan način?
Danas želimo da se pozabavimo ovim pitanjem kako bismo vam ponudili strategije i pomogli vam da istražite ovaj vrlo važan aspekt.
Anhedonija: kada izgubimo zadovoljstvo življenja
Kao što smo rekli na početku, ne postoji anestezija za životne bolove. Kada se anhedonija u našem mozgu predstavi kao odbrambeni mehanizam, ne pruža nam nikakvu pomoć. Daleko od toga.
Počnimo sa razjašnjavanjem nekih aspekata:
- Anhedonija nije bolest ili poremećaj: ona je simptom nekog emocionalnog procesa.
- Iako je u većini slučajeva usko povezana sa depresijom, može se javiti i u slučajevima demencije poput Alchajmerove bolesti.
- Svi su, manje-više, ponekad iskusili anhedoniju: nezainteresovanost za društvene odnose, hranu, komunikaciju.
Pravi problem nastaje kada anhedonija podigne zid oko nas i oduzme svaki tračak čovječanstva: ništa ne osjećamo suočeni sa izrazima naklonosti, ne treba nam niko pored nas i nijedan podsticaj ne proizvodi zadovoljstvo u nama, niti hrana, ni muzika ... ništa.
Ova niska prijemčivost za spoljne stimuluse ogleda se u depresivnom mozgu. Važno je imati na umu koji se procesi pokreću u nama kada doživimo anhedoniju:
Kada ovo stanje postane hronično, a depresivni procesi se vremenom produže, naše moždane strukture trpe promjene, koje utiču na naše procene, naše misli i naše emocije. Čeoni režanj, povezan sa donošenjem odluka, je smanjen.
Strategije za prevazilaženje anhedonije i depresije
Depresija se ne „liječi“, suočava se iz dana u dan. Zahtjeva više pristupa, zasnovanih na stvarnosti svakog pojedinca.
Terapije, podrška porodice i, pre svega, lični resursi su ključni elementi.
Sa svoje strane, pozivamo vas da razmislite o sledećim aspektima:
Razmislite o svim ovim aspektima nekoliko minuta i uvijek se sjetite da je život OSJEĆANJE u svom svom intenzitetu, bilo u dobru ili u zlu.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/quando-il-cervello-decide-di-non-sentire-per-non-soffrire/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Ova niska prijemčivost za spoljne stimuluse ogleda se u depresivnom mozgu. Važno je imati na umu koji se procesi pokreću u nama kada doživimo anhedoniju:
Kada ovo stanje postane hronično, a depresivni procesi se vremenom produže, naše moždane strukture trpe promjene, koje utiču na naše procene, naše misli i naše emocije. Čeoni režanj, povezan sa donošenjem odluka, je smanjen.
Strategije za prevazilaženje anhedonije i depresije
Depresija se ne „liječi“, suočava se iz dana u dan. Zahtjeva više pristupa, zasnovanih na stvarnosti svakog pojedinca.
Terapije, podrška porodice i, pre svega, lični resursi su ključni elementi.
Sa svoje strane, pozivamo vas da razmislite o sledećim aspektima:
- Ako se iz anhedonije može izvući bilo šta pozitivno, to je da je ona odvojila sposobnost osjećaja. Sada kada ste "anestezirani" od bola, vrijeme je da se zapitate šta vam treba.
- Da li vam je potreban mir i sreća da biste se vratili u svoj život?
- Da li treba da prestanete biti zatvorenici prošlosti?
- Da li treba da prestanete da patite? Imajte hrabrosti da ponovo živite, otvorite vrata svog srca, dopustite sebi da ponovo budete srećni.
Razmislite o svim ovim aspektima nekoliko minuta i uvijek se sjetite da je život OSJEĆANJE u svom svom intenzitetu, bilo u dobru ili u zlu.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/quando-il-cervello-decide-di-non-sentire-per-non-soffrire/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
