I otišla je, ostala kod majke, pa iznajmila stan, pa podigla kredit. Progledala je i videla da može samo da ode. Čovjek se odjednom zapita: šta ja radim ovde? Šta radim među ovim strancima u bednoj kancelariji bez ikakvih nada i izgleda za budućnost? Zašto ulažem titanske napore da ugodim ovim ljudima i nekako izdržim ovu zagušljivost i melanholiju za tri kopejke? Kako sam uopšte zaglavljen ovdje?
Tako je jedan čovek progledao, iznenada, čekao je početak sastanka i razmišljao da li će mu dodati dve hiljade na platu... I odjednom je ugledao svetlost. Dao je otkaz i našao drugi posao, po svom ukusu. Video je prilike kada je progledao.
Uvid je kada svakodnevna hipnoza prođe. I počinjete jasno da vidite šta zaista jeste. Ponekad je neprijatno odjednom videti šta je istina. Ali ima dobrog u uvidu. Počinjete da vidite prilike. Magla se razilazi, veo pada i vide se putevi, šanse, prilike i putokazi. A sada ih je lako pratiti – ako nije kasno. Jer najgorče bogojavljenje je kasno bogojavljenje...
Anna Valentinova Kiryanova
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com