Kažu da postoje vozovi koji prolaze samo jednom u životu ... kako ih iskoristiti ako nas podstaknu da siđemo na svakoj stanici za koju se čini da je ona prava? Mnogi ljudi teže sticanju solidnog obrazovanja, traženju i pronalaženju posla u oblasti koja im se najviše sviđa, a ipak ne uspevaju da skrenu pažnju sa onoga što im nedostaje, osjećajući nepopravljivo nezadovoljstvo.
Upadnu u vječnu dilemu onih koji se odluče boriti za život kakav žele, zaboravljajući, međutim, koliko je većini ljudi teško uspeti. To je večita žalba „ovo nije za mene“, „ovo nije kako sam sanjala“.
Filozof Jose Ortega i Gasset u svojoj knjizi „Pobuna mase“ razmišljao je o katastrofi specijalizacije. Visokokvalifikovani muškarci i žene u konkretnom domenu, ali nesposobni da steknu opšti pogled na svijet koji im pomaže da se presele u stvarnost u kojoj žive, a ne u njihovu želju.
Koliko puta nas je široki spektar izbora paralizovao, plašeći nas pri pomisli da se moramo nečega odreći? Ipak, ponekad je potrebno zauzeti stav, snažno shvatiti tu jednu priliku i zaobići ostale potencijalne opcije. U današnjem svijetu se ponekad upravo kada su mogućnosti oskudne pojavi najbolja opcija: živjeti život kakav jeste.
Razlika između prihvatanja i odustajanja
S tim u vezi, postavlja se pitanje: koja je razlika između prihvatanja i podnošenja ostavke? U osnovi su to dva nekompatibilna pojma koliko i voda i ulje, ali mi ih i dalje nesmetano mešamo. Prihvatanje je prvi korak ka promjenama. Sastoji se od utvrđivanja gdje se nalazimo na mapi, sviđalo se to nama ili ne.
Prihvatanje je takođe prvi korak u prilagođavanju ako ne postoji mogućnost promjene. U tom smislu predstavlja sposobnost otvaranja vrata onome čemu smo se ranije žestoko suprotstavljali. Na primjer, za osobu koja je bila žrtva nesreće i izgubila nogu, prihvatanje podrazumeva ogroman korak ka ponovnoj adaptaciji i ka promjenama koje će morati da napravi u svom životu. Takođe će uključivati ogroman korak ka procesu integrisanja događaja koji su se dogodili u njegovoj ličnoj istoriji.
Filozof Jose Ortega i Gasset u svojoj knjizi „Pobuna mase“ razmišljao je o katastrofi specijalizacije. Visokokvalifikovani muškarci i žene u konkretnom domenu, ali nesposobni da steknu opšti pogled na svijet koji im pomaže da se presele u stvarnost u kojoj žive, a ne u njihovu želju.
Koliko puta nas je široki spektar izbora paralizovao, plašeći nas pri pomisli da se moramo nečega odreći? Ipak, ponekad je potrebno zauzeti stav, snažno shvatiti tu jednu priliku i zaobići ostale potencijalne opcije. U današnjem svijetu se ponekad upravo kada su mogućnosti oskudne pojavi najbolja opcija: živjeti život kakav jeste.
Razlika između prihvatanja i odustajanja
S tim u vezi, postavlja se pitanje: koja je razlika između prihvatanja i podnošenja ostavke? U osnovi su to dva nekompatibilna pojma koliko i voda i ulje, ali mi ih i dalje nesmetano mešamo. Prihvatanje je prvi korak ka promjenama. Sastoji se od utvrđivanja gdje se nalazimo na mapi, sviđalo se to nama ili ne.
Prihvatanje je takođe prvi korak u prilagođavanju ako ne postoji mogućnost promjene. U tom smislu predstavlja sposobnost otvaranja vrata onome čemu smo se ranije žestoko suprotstavljali. Na primjer, za osobu koja je bila žrtva nesreće i izgubila nogu, prihvatanje podrazumeva ogroman korak ka ponovnoj adaptaciji i ka promjenama koje će morati da napravi u svom životu. Takođe će uključivati ogroman korak ka procesu integrisanja događaja koji su se dogodili u njegovoj ličnoj istoriji.
Mnogi ljudi nisu pronašli posao koji su sebi postavili za cilj, ali su svejedno srećni. Oni maksimalno iskorišćavaju svoju situaciju, prihvataju privremene promene i ne obraćaju pažnju na komentare onih koji ih etiketiraju kao "neuspešne".
Ljudi kojima je život dao limune a koji su napravili limunadu su ljudi koji su odgovorni za sebe, koji su uzeli uzde svog života ne pretvarajući se da galopiraju, već uživajući u malim zadovoljstvima svog postojanja.
Srećom, ima onih koji su shvatili da se razlika sastoji utome da se dnevno izdvoji trenutak za uživanje u kafi u društvu pred horizontom sadašnjeg života, sa pogledom u budućnost. Kada idealne mogućnosti nestanu, preostaje samo odabrati između preostalih opcija. Međutim, čak i uprkos nestanku savršenih opcija, čovjek može da odluči da živi dostojanstveno ono što dolazi.
Prevod teksta:
https://lamenteemeravigliosa.it/opportunita-compare-lopzione-migliore/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Ljudi kojima je život dao limune a koji su napravili limunadu su ljudi koji su odgovorni za sebe, koji su uzeli uzde svog života ne pretvarajući se da galopiraju, već uživajući u malim zadovoljstvima svog postojanja.
Srećom, ima onih koji su shvatili da se razlika sastoji utome da se dnevno izdvoji trenutak za uživanje u kafi u društvu pred horizontom sadašnjeg života, sa pogledom u budućnost. Kada idealne mogućnosti nestanu, preostaje samo odabrati između preostalih opcija. Međutim, čak i uprkos nestanku savršenih opcija, čovjek može da odluči da živi dostojanstveno ono što dolazi.
Prevod teksta:
https://lamenteemeravigliosa.it/opportunita-compare-lopzione-migliore/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
