Zavist proždire ljude i uništava svako plodno tlo. Ubija sve živo i trči brzinom cunamija. Sve ruši. Zavist je destruktivna i za nas i za druge. To je osjećaj koji zagorčava postojanje, posebno kada dostigne svoj maksimalni intenzitet.
Možda nam se ponekad desilo da osjećamo zavist prema drugoj osobi. Na primjer, zbog njegovih fizičkih kvaliteta, ciljeve koje je postigao ili sreće. Zavist je osjećaj koji svi bar malo znaju.
Međutim, postoji vrsta zavisti za koju se kaže da je zdrava i koja ne proizvodi taj gorak ukus. Njeno prisustvo je poput malog udarca u leđa koji nas podsjeća na ono što želimo ili na ono što bismo željeli da promenimo i koji nam ostavlja prizvuk tuge i melanholije.
"Zavist je izjava manje vrijednosti."
~Napoleon
Bilo da je zdrava ili patološka, zavist nam govori da nam nešto nedostaje. Možda to signalizira prisustvo osjećaja manje vrijednosti koji nas sprečava da imamo zdrave odnose sa drugima ili nas podsjeća na san koji smo imali i koji je bio zarobljen u predsoblju našeg života. Kakva god bila poruka, zavist uvijek ima nešto da nam kaže, pa je važno da je saslušamo.
Poricanjem ili skrivanjem nećemo postići ništa. Zavist je tu i želi nas na nešto upozoriti. Inače ne bismo osjećali kao udarac u grudima kada saznamo za sreću druge osobe. Ne bi nas bilo briga.
Kada osjetimo zavist, imamo osjećaj da se nešto okreće u nama. Zbog toga je važno da ga slušamo, prihvatimo i preduzmemo akciju. Mi smo ti koji imamo poslednju riječ šta ćemo sa tim nedovršenim snom, ne zaboravimo.
Međutim, postoji vrsta zavisti za koju se kaže da je zdrava i koja ne proizvodi taj gorak ukus. Njeno prisustvo je poput malog udarca u leđa koji nas podsjeća na ono što želimo ili na ono što bismo željeli da promenimo i koji nam ostavlja prizvuk tuge i melanholije.
"Zavist je izjava manje vrijednosti."
~Napoleon
Bilo da je zdrava ili patološka, zavist nam govori da nam nešto nedostaje. Možda to signalizira prisustvo osjećaja manje vrijednosti koji nas sprečava da imamo zdrave odnose sa drugima ili nas podsjeća na san koji smo imali i koji je bio zarobljen u predsoblju našeg života. Kakva god bila poruka, zavist uvijek ima nešto da nam kaže, pa je važno da je saslušamo.
Poricanjem ili skrivanjem nećemo postići ništa. Zavist je tu i želi nas na nešto upozoriti. Inače ne bismo osjećali kao udarac u grudima kada saznamo za sreću druge osobe. Ne bi nas bilo briga.
Kada osjetimo zavist, imamo osjećaj da se nešto okreće u nama. Zbog toga je važno da ga slušamo, prihvatimo i preduzmemo akciju. Mi smo ti koji imamo poslednju riječ šta ćemo sa tim nedovršenim snom, ne zaboravimo.
Patološka zavist nas uništava
Tačno je da nemamo uvek potrebna sredstva za ostvarenje svojih snova, ali možda ih možemo prilagoditi svojim mogućnostima i vrijedno raditi na njihovom ostvarenju. Stoga je normalno da ponekad osjetimo takav stisak kad vidimo da je neko već stigao tamo gde bismo voljeli da idemo ili u trenutku kada nam se zavrti u glavi već pri pomisli da stignemo tamo.
Problem je kada se ta zavist pretvori u fokus naše interakcije sa drugima. Kada dominira našim odnosima i počnemo da pravimo stalna poređenja između sebe i drugih. Na taj način, jedino što dobijamo je da skrenemo pažnju sa svog postojanja da bismo svoj kritički pogled okrenuli prema spolja. Pogled koji pokušava da pronađe grešku, krhkost ili slabost drugih. Kažnjavajući stav koji ne oprašta sreću drugih.
Druga osoba postaje predmet mržnje, jer naša sreća zavisi od njene loše sreće.
Pretvaranje negativne energije u pozitivnu
Suočeni sa zamkom zavisti i negativnim efektom koji ona stvara, postaje presudno transformisati ovu energiju (usmjerenu na kritikovanje i pronalaženje „grešaka“ kod drugih) i učiniti je pozitivnom, kako bismo mogli tražiti ono što nas zaista čini srećnim .
Samo mi možemo biti naše merilo. Važno je pretpostaviti da su poređenja zaista beskorisna. Svako ljudsko biće je jedinstveno i ima svoje snage i slabosti. Zašto se upoređivati sa drugima? Nismo ista osoba, nemamo isto iskustvo, ne vidimo svijet na isti način ...
Svaka osoba je napravljena drugačije. To je nešto sa čim moramo da budemo jasni ako ne želimo da upadnemo u smrtonosnu zamku poređenja.
Najbolji saveznik za napredak nije zavist, već prihvatanje.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/quando-invidia-grave-patologica/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Tačno je da nemamo uvek potrebna sredstva za ostvarenje svojih snova, ali možda ih možemo prilagoditi svojim mogućnostima i vrijedno raditi na njihovom ostvarenju. Stoga je normalno da ponekad osjetimo takav stisak kad vidimo da je neko već stigao tamo gde bismo voljeli da idemo ili u trenutku kada nam se zavrti u glavi već pri pomisli da stignemo tamo.
Problem je kada se ta zavist pretvori u fokus naše interakcije sa drugima. Kada dominira našim odnosima i počnemo da pravimo stalna poređenja između sebe i drugih. Na taj način, jedino što dobijamo je da skrenemo pažnju sa svog postojanja da bismo svoj kritički pogled okrenuli prema spolja. Pogled koji pokušava da pronađe grešku, krhkost ili slabost drugih. Kažnjavajući stav koji ne oprašta sreću drugih.
Druga osoba postaje predmet mržnje, jer naša sreća zavisi od njene loše sreće.
Pretvaranje negativne energije u pozitivnu
Suočeni sa zamkom zavisti i negativnim efektom koji ona stvara, postaje presudno transformisati ovu energiju (usmjerenu na kritikovanje i pronalaženje „grešaka“ kod drugih) i učiniti je pozitivnom, kako bismo mogli tražiti ono što nas zaista čini srećnim .
Samo mi možemo biti naše merilo. Važno je pretpostaviti da su poređenja zaista beskorisna. Svako ljudsko biće je jedinstveno i ima svoje snage i slabosti. Zašto se upoređivati sa drugima? Nismo ista osoba, nemamo isto iskustvo, ne vidimo svijet na isti način ...
Svaka osoba je napravljena drugačije. To je nešto sa čim moramo da budemo jasni ako ne želimo da upadnemo u smrtonosnu zamku poređenja.
Najbolji saveznik za napredak nije zavist, već prihvatanje.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/quando-invidia-grave-patologica/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
