Kada znate da je ljubavna veza gotova

Možda se čini da postoji greška u naslovu članka, da na kraju nedostaje upitnik. Međutim, namjera ovog članka nije da pita "kada znate da je veza gotova?", već da ispriča neka osjećanja i emopcije koja osjećamo kada shvatimo da je vezi došao kraj.

Jer, koliko god to izgledalo tužno, mnogi od nas vuku veze daleko dalje od onoga što je neophodno, čak i znajući da se plamen ljubavi ugasio i da je ostao samo žar lomače koja je nekada veličanstveno i srećno gorela.

Iz tog razloga moramo prekinuti vezu kada znamo da više ništa nije ostalo. U čast onoga što je bilo lijepo. Produžavanje patnje bez razloga znači samo bacanje goriva na vatru i uništavanje srećnih uspomena koje su nekada živjele dvije duše koje vole.

Zašto nastavljati  prekinutu vezu?

Zaèto na silu nastavljati prekinutu vezu? Da li zaista vrijedi? Da li su veze i razlozi koji se ujedinjuju toliko jaki da se često osjećamo nesposobnim da zaustavimo krvarenje, čak i znajući da ljubavi iz prošlosti više nema?

"Koji je moj put? Da te čekam? Da te zaboravim?Da radim ono što ti radiš,da idem u zagrljaj jednog a zatim drugog, da spavam danas sa jednim, a sjutra s drugim? "
~ Frida Kalo

Za čovjeka je potreba za osjećajem zaštite veoma jaka.  Muškarci i žene ovog svijeta se plaše usamljenosti, nisu nas odgojili da živimo na ovaj način. Uvijek nam treba neko ko će nas čekati kod kuće.

Od malih nogu nas uče da je veza ono što nam je najpotrebnije kao odraslima. Posao, dom, partner da biste imali ispunjen život sa svim postignutim ciljevima.

Međutim, svaki dan sa većom snagom posmatramo da nas sve ovo ne zadovoljava. Moramo biti svoji, ostvariti svoje najdublje snove, ali nismo spremni da postignemo ove ciljeve i sve to izaziva frustraciju zbog nemogućnosti da budemo istinski zadovoljni sobom.

U ovim trenucima sklanjamo se u rutinu prekinutih veza, koje krvare sa svih strana, ali koje nam nude određeni spokoj i odmor, čak i ako su daleko od onoga što nam zaista treba i o čemu sanjamo.

Strah od gubitka nekoga

" Najteži nije prvi poljubac, već poslednji."
~Paul Geraldy

Naravno, naklonost ostaje, kao i poštovanje, razumevanje i prijateljstvo ili solidarnost. Međutim, to nije ljubav.

Možda nas nesigurnost koja se pojavljuje u našim srcima od djetinjstva sprečava da donesemo teške odluke, jer znamo da je ljubav gotova, ali nismo u mogućnosti da to izgovorimo naglas ili da to sebi priznamo.

Možda teror usamljenosti i nenalaženja nikoga kad se vratite kući sprečava vas da donesete odluku koja je ispravna i ne nalazite hrabrosti da koračate u pravom smjeru.

Možda je sve to zbog straha od: "Kako će moja porodica to prihvatiti"? "Šta će misliti moje komšije i prijatelji"? "Kako to mogu da učinim svojoj djeci"? A u međuvremenu živimo nesrećno i bolno postojanje...

Nije uvek lako zaviriti u sebe,budite hrabri, razjasnite i krenite u akciju da biste ponovo bili srećni kao nekada.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/quando-si-sa-relazione-finita/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​