Kuvanje je magija
Bilo je sirovo. Postalo je "kuvano". I čovek je postao čovek. Tako je pisao Levi-Stros. Zaboravili smo na tajno značenje kuvanja, ali i dalje ovaj proces utiče na nas. Kuvanje umiruje, podržava, daje snagu, čak i leči... A proces kuvanja, da tako kažem, odgovoran je i za društvene veze.
Da li ste primetili da zapravo ne želite da kuvate sami? Niste raspoloženi. Nema energije. Ne želim da gubim vreme i energiju. I nije tako ukusno jesti sam, nije zanimljivo. Jer su se od pamtiveka spremali za druge. I jeli sa drugima.
Evo jedna devojka je živela sama. Sanjao sam da upoznam, naravno i ljubav. Ali ništa nije uspelo, nije počela dugoročna veza. A devojka je obično jela u kafiću. Ili donesila kući nešto spremno. Šteta za vreme i trud za pripremu jela - a jesti sama nije zanimljivo. Sasvim je moguće zadovoljiti se gotovom salatom i pitom. Ukusno, brzo, nema potrebe za pranjem sudova...
Savetovao sam devojku da počne da kuva. Samo kuvajte jednostavna jela: kuvajte supu. Propustite meso u mašini za mlevenje mesa i napravite kotlete. Pripremajte ribu sa povrćem. Samo probajte - zanimljivo je. Lako. Odvlači pažnju od briga i posla. I da, domaća hrana je dobra.
Pa, postoji tajno značenje u kuvanju. Nije baš dobro napustiti drevno zanimanje. Štaviše, devojčicina majka je bila odlična kuvarica i to mnogo! Dobra, jaka porodica, vredan i ljubazan otac, petoro dece. Ostali su u malom gradu, a devojka je radila u glavnom gradu.
I posle nekog vremena, devojka je sa iznenađenjem rekla: osećala se bolje. Smirm se nekako. Ima više energije. Raspoloženj se podiglo. I upoznala je prijatnog mladića, kolegu ekonomistu. I, zanimljivo, razgovarali su upravo na temu kuvanja. Počeli su živo da pričaju o boršču, a onda je koleginicu počastila borščom.
Da. Najprijatniji i najsigurniji razgovori, najmirniji i ujedinjeni - o hrani. O kuvanju. Istraživanja to potvrđuju. A najbolje, najmirnije, ujedinjujuće aktivnosti su kuvanje. I zajednički obrok. Odmah nam je druga osoba prijatnija i dopadljivija kada razgovaramo o hrani, zajedno kuvamo hranu i jedemo zajedno. To su drevni zakoni života i društva.
OnePoll je sproveo istraživanje među 2.000 Amerikanaca. „Tokom studije, dve trećine ispitanika se složilo da je veća verovatnoća da će otići na prvi sastanak ako znaju da potencijalni partner ume da kuva.
A četiri od petoro su spremnije da nastave komunikaciju ako im se tokom sastanka kaže o njihovoj ljubavi prema kuvanju. 81% ispitanika koji su u braku ili u vezi i dalje je impresionirano time što njihov partner ume da kuva.
Više od polovine ispitanih (73%) priznalo je da im je jedna od omiljenih aktivnosti kuvanje sa partnerom.
Da li će blagotvorni efekti kuvanja promeniti situaciju i vaš život na bolje? Što da ne? Ponavljamo sveti čin, koji nije čak ni hiljadama, već desetinama hiljada godina. Radimo ono što su ljudi radili u početku civilizacije. To ih je učinilo ljudima...
Za ovu devojku su se poboljšali i odnosi na poslu. Smekšali su, smirili se, ušli u kolotečinu. Kao da je primljena u pleme. A sve je počelo sa loncem supe i četiri ćufte. Pa, češće je razmišljala o svojoj porodici, o mami i tati kada je kuvala. Mirisi i ukusi hrane doveli su je kući, svojima... A i ovo je štitilo, smirivalo, davalo snagu.
Dakle, sa filozofske tačke gledišta, kuvanje je dobro. Jača porodicu, poboljšava odnose i smiruje. I ovo je korisno, jer se trudimo i za sebe, biramo najbolje proizvode, iako jednostavne, služimo sveža, pripremljena jela... A ako je čovek usamljen, kuvanje za sebe je samopoštovanje, nega. Pravo samoljublje je ono što je samo-kuvanje.
Ponekad to može dati podsticaj pozitivnim promenama u životu. Srećom, blagostanjem, ljubavi... To su dobre posledice koje može imati mali lonac sa toplom supom. I četiri kotleta sa hrskavom zlatno braon koricom ...
Autor: Kirjanova Anna
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/kak-kastryulka-supa-i-kotlety-mogut-prinesti-schastie-i-izbavit-ot-odinochestva
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com