Uvreda. Veoma delikatna tema, dugo nijesam mogla da joj priđem. Ne bojim se da me kamenujete do smrti, imate puno pravo da se ne složite sa mnom. Ali, ako u vašem životu sa vašom djecom nešto nije u redu, zamislite se, možda, u mojim riječima, nađete neke odgovore za sebe.
|
|
Čitala sam istoriju jedne porodice. Majka je podijelila svoja osjećanja u vezi sa bolešću sina, starog godinu dana, njemu je dijagnostikovana gluvoća. Dijete je bilo drugo, i ne naročito željno. Majka nije u potpunosti otkrila šta se zapravo desilo u ovoj porodici prije rođenja djeteta, tokom trudnoće.
|
Rekla je samo da su svi očekivali djevojčicu, a na ultrazvuku su otkrili da je dječak. Kod nje se pojavila jaka uvrijeđenost na muža, koji je navodno rekao: "Šta sada da radimo?". Možda je to pitanje postavio nakon vijesti o polu djeteta, ili posle vijesti o samoj trudnoći. Sigurno se ne zna.
Ali žena je stalno isticala da je dugo vremena osjećala ogorčenost prema svom mužu. I ta je uvrijeđenost je prošla tek kada je sinu posle dvije godine, ugrađen implantat i pomoću slušnog aparata, kada je počeo da razlikuje zvuk.
Prije toga, bilo je mnogo suza, samo-mučenja, optužbi, odbijanja da se prihvati ta činjenica, i što je najvažnije, veoma pomiješana osjećanja u vezi sa bebom. U principu, sa psihološke tačke gledišta, takva reakcija na snažan potres je potpuno opravdana. Samo ako ne potraje i pređe sa vremenom u nešto više konstruktivno. Što se i dogodilo u toj porodici.
Ali žena je stalno isticala da je dugo vremena osjećala ogorčenost prema svom mužu. I ta je uvrijeđenost je prošla tek kada je sinu posle dvije godine, ugrađen implantat i pomoću slušnog aparata, kada je počeo da razlikuje zvuk.
Prije toga, bilo je mnogo suza, samo-mučenja, optužbi, odbijanja da se prihvati ta činjenica, i što je najvažnije, veoma pomiješana osjećanja u vezi sa bebom. U principu, sa psihološke tačke gledišta, takva reakcija na snažan potres je potpuno opravdana. Samo ako ne potraje i pređe sa vremenom u nešto više konstruktivno. Što se i dogodilo u toj porodici.
A sada slušajte pažljivo - u stvari, bolest djeteta je omogućila majci i ocu da oproste jedno drugom i udruže se. Da bi izliječili djete. Bolest sina je učvrstila porodicu. Iako, naravno, mnoge porodice ne mogu da izdrže takve teškoće, ali za ovu porodicu, to je bio plus (ako se može govoriti o njemu u takvoj situaciji).
Šteta, što se vrijeme ne može vratiti unazad i ne može se ništa ispraviti. To je objektivno. Subjektivno, mogu se koristiti posebne psiho-tehnike, da se promijeni svoj stav prema negativnoj prošlosti. A to je takođe i izlaz.
Izlaz je, da se oslobodi uvrede. Jer sama uvreda, može biti primarni uzrok bolesti djete. Uvrijeđenost na oca automatski se loše odražava na dijete, na svaku njegovu česticu. Odbijajući ili mrzeći oca mališana, mi ne prihvatamo njegov dio u djetetu, a to znači da se odričemo i samog djeteta. Kao da mu saopštavamo da ga ovdje ne čekaju, ne žele i ne vole. Sami mi utemeljujemo program samouništenja u svom dijetu.
Čim se supružnici svađaju, djeca počinju da boluju. Ako se roditelji razvode, razilaze, stvar može da dođe do bolnice. Pored toga, postoji još jedna važna emocija koju mama i tata u to vrijeme osjećaju jedno za drugo. Psihosomatska priroda bolesti svima je dobro poznata.
Sada možda govorim strašne, stvari za vas. Ali pogledaj oko sebe i videćete tačno da je to tako. U mom životu, bar je tako bilo. Ja to vidim i uvijek pokušavam da uradim nešto povodom toga. Znam sigurno da su zdravstveni problemi kod odojčadi - problemi u majkinoj glavi, odnosno u njenim mislima. U vrijeme začeća, tokom trudnoće, nakon rođenja.
Da treba nešto ispraviti, da treba nešto promijeniti, dešava se da odmah ne primijetiš. Ali postoji dobro pitanje koje će vam pomoći. Odgovorite iskreno na njega, i mnogo toga će doći na svoje mjesto u vašoj glavi.
"Kada, pri kojim okolnostima i zbog čega ja spominjem bolest djeteta, razgovaram o njoj?"
Ako pokušavate da se distancirate od odgovora, onda još nijeste spremni da preuzmete odgovornost za ono što se dešava. Možda, nikada nećete ni biti spremni. Posledice? Mislim da ih već znate.
I poslednje. Ljubav će vam pomoći. Istina. Bez obzira koliko da je teško, nepravedno, uvredljivo i nezasluženo, uprkos svega volite. Šaljite ljubav misaono onome ko vas je uvrijedio. Ono što je on uradio to je bilo za njega jedini mogući postupak u tom trenutku.
Oprostite. Jer vi ne opraštate njemu, već sebe oslobađate. Naravno, i blagodarite oca ili majku svog djeteta. Barem zbog toga što sada imate to Čudo. Šaljite im ljubav i druga dobra osjećanja, jer sve ono što dajete njemu ili njoj, darujete svom djetetu.
Autor: Lilija Ahremčik
Prevod teksta: http://econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
