Zašto nas neki ljudi toliko razdražuju?
"Ako mrzite čovjeka, mrzite nešto u njemu što je dio vas samih. Ono što nije naš dio, ne smeta nam. "
Herman Hesse, "Demian"
"Sve što nas nervira kod drugih, može dovesti do razumijevanja nas samih."
Karl Jung
Kako primječuju Hese I Jung, ako neko govori ili radi nešto što izgleda sebično ili grubo, a mi zbog toga osjećamo ljutnju ili razočarenje, znači, u tom iskustvu, postoji nešto što nam može više reći o nama samim.
To ne znači da se drugi ljudi ne ponašaju nemoralno ili da je naš sud o takvom ponašanju potpuno neosnovan. Riječ je o tome da je naša negativna emocionalna reakcija na uočene nedostatke drugih odražava nešto, što se dešava u nama.
Psihološka projekcija je dobro poznat mehanizam samozaštite. On prouzrokuje projekciju sopstvenih nesigurnosti, mana i nedostataka kod drugih. Kada strogo osuđujemo nekog drugog za to što je grub, sebičan ili glup, u izvjesnom smislu radimo to, kako bi izbjegli suočavanje sa tim karakteristikama u nama samima.
U svom radu " Istraživanje fenomenologije sebstva " Jung govori o "sjenki" - nepoznatoj, tamnoj strani ličnosti.
Ona je tamna, jer je instinktivna, iracionalna i primitivna, koja se sastoji od takvih impulsa, kao što je požuda, moć, pohlepa, zavist, gnjev i bijes. Ali ona je takođe i skriveni izvor kreativnosti i intuicije. Osviješćenost i integracija aspekata sjenke su od suštinskog značaja za mentalno zdravlje - procesa kojeg je Jung nazvao individuacija.
|
|
"Ova suprostavljanja su obično povezana sa projekcijama. Bez obzira na to koliko očigledno može biti nezavisnom posmatraču da je u pitanju projekcija, malo ima nade da sam subjekat to osvijesti. Kao što je poznato, nije stvar u svijesti subjekta, već u nesvjesnom, koje stvara projekciju. Dakle, on se susreće sa projekcijama, ali ih ne stvara. Rezultat projekcije je izolacija subjekta od njegovog okruženja, jer se realni odnos prema njemu zamjenjuje iluzornim. Projekcija pretvara svijet u kopiju sopstvenog nepoznatog lica subjekta. "
Često je tužno gledati kako očigledno čovjek sputava svoj život i živote drugih, biva potpuno nesposoban da vidi da sva ta tragedija se dešava u njemu samome, i kako on nastavlja da je hrani i podržava.
Ne, nas ne nervira čovjek ili njegovo ponašanje, nego naša reakcija na njega. Ali ovu reakciju možemo koristiti kao sredstvo za refleksiju kako bismo otkrili zašto se taj bijes i razdraženje javljaju.
Na nekom dubokom unutrašnjem nivou znamo da su svi ljudi u suštini jednaki. To nije "drugi". To smo "mi" ili "naš", izraz u različitim tijelima sa različitim gledištima. Biskup Edward Bickersteth u " Traktatu o molitvi " opisuje jednu epizodu iz života engleskog hrišćanskog reformatora John-a Bradford-a:
" Sveti mučenik Bradford kada je vidio sirotog zatvorenika koga su vodili na pogubljenje, uzviknuo je:" Tuda, da nema milosti Božije, išao bi John Bradford. ". Znao je da u njegovom srcu postoje isti grešni principi koji su doveli kriminalca do toga sramnog kraja. "
Citat je otvoren za različita tumačenja, ali u svijetlu ove diskusije, možemo zaključiti da je Bradford bio svjestan zla - aspekta sjenke - u sebi, koji je doveo nekoga drugog da počini zločin, a potom do kazne.
Svako od nas ima sjenku, kao i slobodu da donosi sopstvene odluke. I svako od nas je u stanju da uradi ono što ga uznemirava. Ali pojavljivanje te iritracije nas tjera da se odupremo aspektu sjenke ličnosti. U tom slučaju, negativne emocije koje se pojavljuju na ponašanje drugih (iritacija, ljutnja, bijes), mogu da se iskoriste za pažljivo proučavanje svojih reakcija, upoznavanje sa svojom sjenkom i na kraju, sa svojom ličnošću u svim njenim aspektima.
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/177191-karl-yung-o-tom-pochemu-nas-razdrazhayut-nekotorye-lyudi
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com