"KADA BI POSTOJAO VEĆI BROJ LJUDI KOJI ŽELE VIŠE SOPSTVENU SREĆU OD NESREĆE DRUGIH LJUDI, MOŽDA BI ZA NEKOLIKE GODINE MOGLI ŽIVIJETI U RAJU."
BERTRAND RUSSELL
BERTRAND RUSSELL
Kad neko pomisli na zlo, opakost, često se misli na diktatore, ubice... Ali često se zaboravlja šta jednostavno ljudsko biće može učiniti ako zna da njegovi postupci neće imati posljedica.
Zlo nije prerogativ kod ljudi sa patološkim sklonostima: opakost je božija jer se skriva u svima nama, poput malog sjemena koje se skriva u dubini našeg uma. Ali zbog čega to sjeme kod nekih ljudi klija više nego kod drugih, šta nas tjera da se ponašamo zlobno?
Zlo je suptilno: može se sakriti u svačijem srcu
Umjetnica i performer rođena u Srbiji Marina Abramović je 1974 godine uznemirila javno mnjenje svojim "ritmom 0", ne toliko zbog svog umjetničkog izvođenja, već zbog onoga što je probudila u ljudima oko nje. Svojim performansom odlučila je da koncept umjetnosti preokrene naopako, čineći javnost protagonistom ispred pasivnog umjetnika. Tada je odlučila da ostane nepokretna 6 sati, dok će ljudi biti slobodni da dijeluju na nju, bez ikakvih reakcija.
Na stolu pored nje stavljena su 72 predmeta: neki koji služe da nanose bol (lanci, noževi, sječiva), drugi zadovoljstva (perje, cvijeće, odjeća),ti predmeti su ostavljani svima na slobodu da odluče šta da urade. Svako ih je mogao iskoristiti znajući da će umjetnica sama preuzeti punu odgovornost za ono što bi se dogodilo i da se ne bi opirala. Na stolu se nalazio i napunjen pištolj sa metkom. Marina Abramović je objasnila da želi da zna šta će javnost uraditi u takvoj situaciji, pred bezobzirnim ljudskim bićem i slobodnim izborom da donese zadovoljstvo ili bol.
Zlo nije prerogativ kod ljudi sa patološkim sklonostima: opakost je božija jer se skriva u svima nama, poput malog sjemena koje se skriva u dubini našeg uma. Ali zbog čega to sjeme kod nekih ljudi klija više nego kod drugih, šta nas tjera da se ponašamo zlobno?
Zlo je suptilno: može se sakriti u svačijem srcu
Umjetnica i performer rođena u Srbiji Marina Abramović je 1974 godine uznemirila javno mnjenje svojim "ritmom 0", ne toliko zbog svog umjetničkog izvođenja, već zbog onoga što je probudila u ljudima oko nje. Svojim performansom odlučila je da koncept umjetnosti preokrene naopako, čineći javnost protagonistom ispred pasivnog umjetnika. Tada je odlučila da ostane nepokretna 6 sati, dok će ljudi biti slobodni da dijeluju na nju, bez ikakvih reakcija.
Na stolu pored nje stavljena su 72 predmeta: neki koji služe da nanose bol (lanci, noževi, sječiva), drugi zadovoljstva (perje, cvijeće, odjeća),ti predmeti su ostavljani svima na slobodu da odluče šta da urade. Svako ih je mogao iskoristiti znajući da će umjetnica sama preuzeti punu odgovornost za ono što bi se dogodilo i da se ne bi opirala. Na stolu se nalazio i napunjen pištolj sa metkom. Marina Abramović je objasnila da želi da zna šta će javnost uraditi u takvoj situaciji, pred bezobzirnim ljudskim bićem i slobodnim izborom da donese zadovoljstvo ili bol.
Marina Abramovic,, “Rythm 0”, Galleria Morra, Napulj, 1974
Ono što se desilo u tih 6 sati bilo je jezivo. Suočeni sa nepomičnom ženom koja nije reagovala na provokacije, ljudi su počeli da dijeluju protiv nje bez ikakve skromnosti ili razmišljanja: javnost se u početku pokazala mirnom, samo je slikala ili zagrlila, ali potom se situacija promijenila. Uslijedili su sati delirijuma u kojima su se normalni ljudi prepuštali bestijalnosti do trenutka kada su joj kidali kožu i pili krv, skidali je, ponižavali je kao da nije ništa drugo nego predmet. Ali ona je i dalje ostala mirna.
Tada su stvorene dvije grupe: Zlostavljači i Zaštitnici; zaštitnici su brisali njene suze, stavljali zavoje na rane. Bila je okrutnost na jednoj strani, čovječnost na drugoj, a u sredini je bila žena ostavljena na milost i nemilost ljudske prirode.
Ono što se desilo u tih 6 sati bilo je jezivo. Suočeni sa nepomičnom ženom koja nije reagovala na provokacije, ljudi su počeli da dijeluju protiv nje bez ikakve skromnosti ili razmišljanja: javnost se u početku pokazala mirnom, samo je slikala ili zagrlila, ali potom se situacija promijenila. Uslijedili su sati delirijuma u kojima su se normalni ljudi prepuštali bestijalnosti do trenutka kada su joj kidali kožu i pili krv, skidali je, ponižavali je kao da nije ništa drugo nego predmet. Ali ona je i dalje ostala mirna.
Tada su stvorene dvije grupe: Zlostavljači i Zaštitnici; zaštitnici su brisali njene suze, stavljali zavoje na rane. Bila je okrutnost na jednoj strani, čovječnost na drugoj, a u sredini je bila žena ostavljena na milost i nemilost ljudske prirode.
Umjetnica je 6 sati sve trpjela, sve dok muškarac nije stavio napunjen pištolj u ruke i prst na okidač. Srećom, predstava je bila pri kraju. Usred ove gomile običnih ljudi koji su se prepustili krizom nasilja i perverzije, nakon šest sati Marina Abramović ponovo je počela da se kreće. Ušla je u sobu, među mučenike, gledajući ih ravno u oči. Ljudi su pobjegli. Sve ovo se dogodilo u Italiji. I imala je samo 23 godine.
Kada vas zlo učini sopstevnim zarobljenikom
"Neki ljudi nisu zli. Samo su nesrećni. "
~ Alda Merini
Predstava Marine Abramović pokazuje koliko u svakom od nas postoji potencijalni zlostavljač ili zaštitnik, kojeg biramo prema svojoj slobodnoj volji. Dakako, ne nanoseći štetu drugima, moralni i etički smisao, empatija intervenišu jer razumijemo i učestvujemo u tuđim mukama.
Kada odlučite da se emocionalno izolujete od drugih tako što ćete uskratiti njihovo blagostanje, njihovo pravo da žive dobro, projektujući nesreću na njih i svu tamu koju držite u sebi, to malo sjeme zlobe počinje da proklija i raste, odvajajući nas sve više i više od drugih, a samim tim pogoršavajući naše unutrašnje nevolje i našu želju za osvetom.
"ZLOBA NASTAJE OD NEGATIVNIH OSJEĆANJA KAO ŠTO SU SAMOĆA,TUGA I BIJES."
~ HARUKI MURAKAMI
Svetimo se jer nesvjesno mislimo da nas je svijet povredio, bol koji imamo u sebi, nismo to zaslužili; i tako nam rane sprečavaju da vidimo druge onakvima kakvi jesu: vidimo ih kao dodatke od malog značaja u našim životima i tada, koga briga ako pate, i mi patimo!
Ali tako ulazimo u začarani krug bola koji izaziva sve veću bol.Već prvi korak da izađemo iz začarong kruga mogli bi učiniti tako što bismo obratili pažnju na posledice naših postupaka i naših riječi, posebno na Internetu, gdje se mnogi ljudi sakrivaju iza tastature i besplatno daju svoje frustracije misleći da nisu prepoznati ili da ne treba da preuzimaju odgovornost za bol koju nanose drugima; jer često zaboravljaju da s druge strane postoji stvarna osoba koja će primiti njihovu besramnu gadost, baš kao i ljudi koji su zaboravili da je Marina Abramović osoba koja će ih prepoznati i gledati ih ravno u oči.
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/65392/chi-si-comporta-con-cattiveria-e-prigioniero-di-se-stessml/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
Kada vas zlo učini sopstevnim zarobljenikom
"Neki ljudi nisu zli. Samo su nesrećni. "
~ Alda Merini
Predstava Marine Abramović pokazuje koliko u svakom od nas postoji potencijalni zlostavljač ili zaštitnik, kojeg biramo prema svojoj slobodnoj volji. Dakako, ne nanoseći štetu drugima, moralni i etički smisao, empatija intervenišu jer razumijemo i učestvujemo u tuđim mukama.
Kada odlučite da se emocionalno izolujete od drugih tako što ćete uskratiti njihovo blagostanje, njihovo pravo da žive dobro, projektujući nesreću na njih i svu tamu koju držite u sebi, to malo sjeme zlobe počinje da proklija i raste, odvajajući nas sve više i više od drugih, a samim tim pogoršavajući naše unutrašnje nevolje i našu želju za osvetom.
"ZLOBA NASTAJE OD NEGATIVNIH OSJEĆANJA KAO ŠTO SU SAMOĆA,TUGA I BIJES."
~ HARUKI MURAKAMI
Svetimo se jer nesvjesno mislimo da nas je svijet povredio, bol koji imamo u sebi, nismo to zaslužili; i tako nam rane sprečavaju da vidimo druge onakvima kakvi jesu: vidimo ih kao dodatke od malog značaja u našim životima i tada, koga briga ako pate, i mi patimo!
Ali tako ulazimo u začarani krug bola koji izaziva sve veću bol.Već prvi korak da izađemo iz začarong kruga mogli bi učiniti tako što bismo obratili pažnju na posledice naših postupaka i naših riječi, posebno na Internetu, gdje se mnogi ljudi sakrivaju iza tastature i besplatno daju svoje frustracije misleći da nisu prepoznati ili da ne treba da preuzimaju odgovornost za bol koju nanose drugima; jer često zaboravljaju da s druge strane postoji stvarna osoba koja će primiti njihovu besramnu gadost, baš kao i ljudi koji su zaboravili da je Marina Abramović osoba koja će ih prepoznati i gledati ih ravno u oči.
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/65392/chi-si-comporta-con-cattiveria-e-prigioniero-di-se-stessml/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
