Kognitivna fuzija je tendencija da vjerujemo da se naše misli podudaraju sa stvarnošću (ili ko smo mi ustvari).
Kognitivna fuzija: mi smo ono što mislimo
Kognitivna fuzija je psihološki fenomen u kojem se granica koja nas deli od naših misli rastvara. To će reći, počinjemo da vjerujemo da smo ono što mislimo ili da ono što mislimo apsolutno odgovara stvarnosti.
Ovaj obrazac razmišljanja može dovesti do duboke slabosti, pa je važno naučiti se distancirati od svega o čemu razmišljamo. Iz kog razloga? Jer su misli vrlo često iskrivljene, iracionalne ili nelogične. Stvarnost i identitet prevazilaze ono što mislimo.
Šta još znamo o ovom konceptu? Kako se tome možemo suprotstaviti? U poslednjem delu ovog članka predstavićemo jednostavnu vježbu koja vam može pomoći da se postepeno distancirate od kognitivne fuzije.
Kognitivna fuzija (KF) se definiše kao unija koja se javlja između onoga što mislimo i onoga što vjerujemo da jesmo; doslovno znači stopiti se sa svojim mislima. To će reći da se u ovom fenomenu mešaju dva elementa: misao i um (ili sama svest i tumačenje stvarnosti).
Doživljavanje misli kao stvarnosti
Kada izrazimo svoju umješanost u fenomen kognitivne fuzije, ne pravimo razliku između onoga što mislimo i uslova koji dovode do ovih misli.
Dakle, ovdje težimo da misao shvatimo kao apsolutnu i nepomičnu istinu: "Mislim ovo, dakle, ja sam ovo“, ili opet: "ako mislim ovo, onda je ovo stvarnost“.
Sa kognitivnom fuzijom zaboravljamo da uporedimo svoje mišljenje i objektivnu stvarnost iz koje su te misli proizašle.
Tokom ovog procesa teško je zauzeti stav o svojim ličnim mislima, jer se u njih stapamo.
Dakle, malo po malo na kraju usklađujemo svoje ponašanje sa tim mislima, kao da predstavljaju jedinu istinu ili jedinu moguću stvarnost.
Kognitivna fuzija je psihološki fenomen u kojem se granica koja nas deli od naših misli rastvara. To će reći, počinjemo da vjerujemo da smo ono što mislimo ili da ono što mislimo apsolutno odgovara stvarnosti.
Ovaj obrazac razmišljanja može dovesti do duboke slabosti, pa je važno naučiti se distancirati od svega o čemu razmišljamo. Iz kog razloga? Jer su misli vrlo često iskrivljene, iracionalne ili nelogične. Stvarnost i identitet prevazilaze ono što mislimo.
Šta još znamo o ovom konceptu? Kako se tome možemo suprotstaviti? U poslednjem delu ovog članka predstavićemo jednostavnu vježbu koja vam može pomoći da se postepeno distancirate od kognitivne fuzije.
Kognitivna fuzija (KF) se definiše kao unija koja se javlja između onoga što mislimo i onoga što vjerujemo da jesmo; doslovno znači stopiti se sa svojim mislima. To će reći da se u ovom fenomenu mešaju dva elementa: misao i um (ili sama svest i tumačenje stvarnosti).
Doživljavanje misli kao stvarnosti
Kada izrazimo svoju umješanost u fenomen kognitivne fuzije, ne pravimo razliku između onoga što mislimo i uslova koji dovode do ovih misli.
Dakle, ovdje težimo da misao shvatimo kao apsolutnu i nepomičnu istinu: "Mislim ovo, dakle, ja sam ovo“, ili opet: "ako mislim ovo, onda je ovo stvarnost“.
Sa kognitivnom fuzijom zaboravljamo da uporedimo svoje mišljenje i objektivnu stvarnost iz koje su te misli proizašle.
Tokom ovog procesa teško je zauzeti stav o svojim ličnim mislima, jer se u njih stapamo.
Dakle, malo po malo na kraju usklađujemo svoje ponašanje sa tim mislima, kao da predstavljaju jedinu istinu ili jedinu moguću stvarnost.
Primjer kognitivne fuzije
Da bismo bolje razumeli koncept kognitivne fuzije, fokusiraćemo se na primjer. Zamislite da je neko imao napad panike nasred ulice i to ga je posebno uznemirilo. Uspjeva da se malo smiri i, prema tome, vraća se kući.
Sledećeg dana ta ista osoba silazi niz stepenice da napusti kuću i počinje razmišljati: "Siguran sam da ću imati još jedan napad panike. Već počinjem da se tresem? ".
Ne shvatajući, dotični asimiliše ovu misao, naglašavajući je kao istinu, kao nešto što je apsolutno dio njegove sopstvene stvarnosti. Dakle, na kraju odlučuje da ostane kući. To je ono što je kognitivna fuzija.
Ovo je samo jedan primer kognitivne fuzije, ali mogli bismo naći i mnoge druge: one koji imaju veze sa nama, sa spoljnim okolnostima, sa drugima itd. Međutim, svi ovi primeri imaju jedno zajedničko: spoj lične misli sa stvarnošću.
Kognitivna defuzija za borbu protiv kognitivne fuzije
Kognitivna defuzija je tehnika koja je dio nekih primena psihoterapije, kao u slučaju terapije prihvatanja i obavezivanja.
To je zapravo jedan od osnovnih elemenata ACT-a. Osnovni aspekt ove vrste terapije je mogućnost postavljanja određene udaljenosti između osobe (tj. Pacijenta) i njegovih misli. Kako vi to radite?
Uvjeravajući se, na primer, da pacijent shvati da se misli često ne odražavaju u stvarnosti ili da su to samo misli (reči, tačnije zvukovi), a ne ono za šta se pretvara da jesu.
Da bi se primjenila tehnika kognitivne defuzije, moguće je pribjegavati raznim iskustvenim vježbama, sa ciljem da se pacijent natjera da deluje nezavisno od onoga što mu um nalaže.
Kognitivna defuzija
Kao i u drugim vrstama terapija, čak i u terapiji prihvatanja i posvećenosti (posebno u slučaju određenih poremećaja), prihvatanje je ključni element.
Prihvatanje bola, iskustava, svega što osjećamo ... i do ovog prihvatanja može se doći lakše zahvaljujući procesu kognitivne defuzije.
Iz kog razloga? Jer kognitivna defuzija menja razmatranje unutrašnjih događaja i štaviše, prihvatanje pomaže da se oslobodimo tih istih događaja.
"Prihvatanje onoga što se dogodilo prvi je korak ka prevazilaženju posledica bilo koje nesreće."
-Villiam James
Da bi se podstakao proces kognitivne defuzije, obično se vježbaju razne vježbe, uključujući, na primjer, takozvano "posmatranje oblaka koji prolaze."
Ova vježba se sastoji u pomaganju pacijentu da sazna da li su njegove misli i nelagoda poput sivih oblaka na nebu, nekad brzo prodju , mada ponekad mogu pokriti nebo danima i bolje je da zastanemo i posmatrmoa ih dok čekamo da prođu.
Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/fusione-cognitiva-se-siamo-cio-che-pensiamo/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Da bismo bolje razumeli koncept kognitivne fuzije, fokusiraćemo se na primjer. Zamislite da je neko imao napad panike nasred ulice i to ga je posebno uznemirilo. Uspjeva da se malo smiri i, prema tome, vraća se kući.
Sledećeg dana ta ista osoba silazi niz stepenice da napusti kuću i počinje razmišljati: "Siguran sam da ću imati još jedan napad panike. Već počinjem da se tresem? ".
Ne shvatajući, dotični asimiliše ovu misao, naglašavajući je kao istinu, kao nešto što je apsolutno dio njegove sopstvene stvarnosti. Dakle, na kraju odlučuje da ostane kući. To je ono što je kognitivna fuzija.
Ovo je samo jedan primer kognitivne fuzije, ali mogli bismo naći i mnoge druge: one koji imaju veze sa nama, sa spoljnim okolnostima, sa drugima itd. Međutim, svi ovi primeri imaju jedno zajedničko: spoj lične misli sa stvarnošću.
Kognitivna defuzija za borbu protiv kognitivne fuzije
Kognitivna defuzija je tehnika koja je dio nekih primena psihoterapije, kao u slučaju terapije prihvatanja i obavezivanja.
To je zapravo jedan od osnovnih elemenata ACT-a. Osnovni aspekt ove vrste terapije je mogućnost postavljanja određene udaljenosti između osobe (tj. Pacijenta) i njegovih misli. Kako vi to radite?
Uvjeravajući se, na primer, da pacijent shvati da se misli često ne odražavaju u stvarnosti ili da su to samo misli (reči, tačnije zvukovi), a ne ono za šta se pretvara da jesu.
Da bi se primjenila tehnika kognitivne defuzije, moguće je pribjegavati raznim iskustvenim vježbama, sa ciljem da se pacijent natjera da deluje nezavisno od onoga što mu um nalaže.
Kognitivna defuzija
Kao i u drugim vrstama terapija, čak i u terapiji prihvatanja i posvećenosti (posebno u slučaju određenih poremećaja), prihvatanje je ključni element.
Prihvatanje bola, iskustava, svega što osjećamo ... i do ovog prihvatanja može se doći lakše zahvaljujući procesu kognitivne defuzije.
Iz kog razloga? Jer kognitivna defuzija menja razmatranje unutrašnjih događaja i štaviše, prihvatanje pomaže da se oslobodimo tih istih događaja.
"Prihvatanje onoga što se dogodilo prvi je korak ka prevazilaženju posledica bilo koje nesreće."
-Villiam James
Da bi se podstakao proces kognitivne defuzije, obično se vježbaju razne vježbe, uključujući, na primjer, takozvano "posmatranje oblaka koji prolaze."
Ova vježba se sastoji u pomaganju pacijentu da sazna da li su njegove misli i nelagoda poput sivih oblaka na nebu, nekad brzo prodju , mada ponekad mogu pokriti nebo danima i bolje je da zastanemo i posmatrmoa ih dok čekamo da prođu.
Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/fusione-cognitiva-se-siamo-cio-che-pensiamo/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
