Ponekad smo veoma umorni, puni informacija, problema i odgovornosti. Naša frustracija se pretvara u zbunjene poglede i loše riječi upućene ljudima koje najviše volimo. Često su ti ljudi djeca, naša djeca, koja ne razumeju razlog našeg bijesa. Umjesto ljubaznih riječi, dajemo im grube riječi.
Koliko ste roditelja čuli da govore djeci „ti si glup“, „prilično se ponašaj“, „ti si idiot“? Oni koji čuju ove reči iznenađeni su tako nezrelim i surovim stavom. Ti roditelji vjerovatno ne mogu da podnesu veoma visok nivo očekivanja.
Uvijek se morate potruditi. Djeca nisu kriva i ne smemo da iskaljujemo svoju frustraciju na njima, ona to ne zaslužuju. Nije fer. Posebno zato što prave prve korake u svijet i što im šaljemo pozitivne ili negativne poruke koje će uvijek nositi u svojim srcima.
Često nisu djeca ta koja prolaze kroz „teško vrijeme“, već roditelji koji se osjećaju preopterećeno i ne mogu da se izbore sa pritiskom.
Lijepe riječi su bolje od šamara
Šamar, vrisak, kazna izgledaju efikasnija rešenja od jednostavne upotrebe ljubaznih reči. To je zato što daju trenutni rezultat, ali imaju izopačene sporedne efekte. Djeca neće znati da se brane, osjećaće se poniženo i prvi put će uživati u onome što će jednog dana otkriti da je ljutnja.
Štaviše, oni će težiti da imitiraju ono što vide: misliće da ako jača osoba može da upotrebi nasilje protiv njih, onda ga mogu upotrebiti i protiv onih koji su manji ili slabiji.
Ljubazan razgovor sa djecom možda neće uspeti u početku, možemo pomisliti da ne razumeju da nije u redu da se uradi određena stvar. U stvarnosti to nije slučaj. Komunikacija je uvijek najvažniji alat. Mala djeca razumeju mnogo više nego što mislimo.
Uvijek se morate potruditi. Djeca nisu kriva i ne smemo da iskaljujemo svoju frustraciju na njima, ona to ne zaslužuju. Nije fer. Posebno zato što prave prve korake u svijet i što im šaljemo pozitivne ili negativne poruke koje će uvijek nositi u svojim srcima.
Često nisu djeca ta koja prolaze kroz „teško vrijeme“, već roditelji koji se osjećaju preopterećeno i ne mogu da se izbore sa pritiskom.
Lijepe riječi su bolje od šamara
Šamar, vrisak, kazna izgledaju efikasnija rešenja od jednostavne upotrebe ljubaznih reči. To je zato što daju trenutni rezultat, ali imaju izopačene sporedne efekte. Djeca neće znati da se brane, osjećaće se poniženo i prvi put će uživati u onome što će jednog dana otkriti da je ljutnja.
Štaviše, oni će težiti da imitiraju ono što vide: misliće da ako jača osoba može da upotrebi nasilje protiv njih, onda ga mogu upotrebiti i protiv onih koji su manji ili slabiji.
Ljubazan razgovor sa djecom možda neće uspeti u početku, možemo pomisliti da ne razumeju da nije u redu da se uradi određena stvar. U stvarnosti to nije slučaj. Komunikacija je uvijek najvažniji alat. Mala djeca razumeju mnogo više nego što mislimo.
Ako im objasnimo šta su pogrešili, kako je trebalo da se ponašaju i onda ih prigrlimo, shvatiće da je grešiti ljudski i da je važno učiti iz grešaka. Šaljemo jasnu poruku: "Sledeći put ćeš bolje, ja vjerujem u tebe."
Djeca koju toliko volimo registrovaće nežnost, ljubav, saosjećanje i utjehu u dubini svoje duše i još će imati toliko toga da nauče. Ta poruka koju pokušavamo da im prenesemo sazrevaće vremenom. Možda to sada nećemo videti, nije tako trenutno. Dugoročno, međutim, videćemo odlične rezultate. Naša deca će na isti način vaspitavati svoju decu i bićemo ponosni na to.
Ako se ljubazno obraćamo djeci, živeće u atmosferi punoj ljubavi i razumevanja.
Da li želimo da nas se djeca plaše? Hoćemo li strahom da učimo poštovanju? Ovo nije pravi način za obrazovanje. Negativna reč ili uvreda mogu da izazovu nesigurnost, nisko samopoštovanje, nepotrebne strahove... Uvek smo veoma zauzeti, ali smo na svet doveli ljude kojima je potrebna sva naša pažnja i naša dobra dela.
Moć vaspitanja zasnovanog na naklonosti
Agresija podstiče još agresije i druga ponašanja koja ne želimo. Na primer, ako naše dete ne razume naše vriske, naučiće da ih ne sluša. Ako primenimo emocionalnu disciplinu, da privučemo pažnju dece na suptilan i delikatan način, rezultati će biti bolji. Međutim, teško je primeniti ovaj vaspitni stil u praksi kada su naši roditelji postupili na potpuno drugačiji način. Ako obratimo pažnju, shvatićemo da ponavljamo obrasce ponašanja na koje smo navikli.
Možda smo nostalgični jer nismo dobili svu ljubav koju su nam roditelji mogli pružiti. To je normalno. Nijedan roditelj nema uputstvo za upotrebu koje ukazuje na najbolji način da obrazuju svoju decu. Ipak, i pored svega, veoma je važno obratiti pažnju na sve ono što naša deca doživljavaju tokom detinjstva. Ljubazan razgovor sa njima će uticati na njih na izvestan način, baš kao da na njih rasteretimo svoje frustracije.
Čak i ako vam nedostaje snage i sve oko vas izgleda negativno, nemojte se umoriti od ljubaznih razgovora sa svojom decom.
Sve što se dešava u detinjstvu nepopravljivo nas obeležava i utiče na naredne faze našeg života. Pokušajmo da upoznamo našu decu, potrudimo se da im privučemo pažnju kako bismo mogli da ih vaspitamo i usmerimo na pravi način. Ali učinimo to s ljubavlju, a ne ulivanjem straha. Korišćenje lijepih reči djeci biće velika odluka.
Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/bambino-difficile-sempre-parole-gentili/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Djeca koju toliko volimo registrovaće nežnost, ljubav, saosjećanje i utjehu u dubini svoje duše i još će imati toliko toga da nauče. Ta poruka koju pokušavamo da im prenesemo sazrevaće vremenom. Možda to sada nećemo videti, nije tako trenutno. Dugoročno, međutim, videćemo odlične rezultate. Naša deca će na isti način vaspitavati svoju decu i bićemo ponosni na to.
Ako se ljubazno obraćamo djeci, živeće u atmosferi punoj ljubavi i razumevanja.
Da li želimo da nas se djeca plaše? Hoćemo li strahom da učimo poštovanju? Ovo nije pravi način za obrazovanje. Negativna reč ili uvreda mogu da izazovu nesigurnost, nisko samopoštovanje, nepotrebne strahove... Uvek smo veoma zauzeti, ali smo na svet doveli ljude kojima je potrebna sva naša pažnja i naša dobra dela.
Moć vaspitanja zasnovanog na naklonosti
Agresija podstiče još agresije i druga ponašanja koja ne želimo. Na primer, ako naše dete ne razume naše vriske, naučiće da ih ne sluša. Ako primenimo emocionalnu disciplinu, da privučemo pažnju dece na suptilan i delikatan način, rezultati će biti bolji. Međutim, teško je primeniti ovaj vaspitni stil u praksi kada su naši roditelji postupili na potpuno drugačiji način. Ako obratimo pažnju, shvatićemo da ponavljamo obrasce ponašanja na koje smo navikli.
Možda smo nostalgični jer nismo dobili svu ljubav koju su nam roditelji mogli pružiti. To je normalno. Nijedan roditelj nema uputstvo za upotrebu koje ukazuje na najbolji način da obrazuju svoju decu. Ipak, i pored svega, veoma je važno obratiti pažnju na sve ono što naša deca doživljavaju tokom detinjstva. Ljubazan razgovor sa njima će uticati na njih na izvestan način, baš kao da na njih rasteretimo svoje frustracije.
Čak i ako vam nedostaje snage i sve oko vas izgleda negativno, nemojte se umoriti od ljubaznih razgovora sa svojom decom.
Sve što se dešava u detinjstvu nepopravljivo nas obeležava i utiče na naredne faze našeg života. Pokušajmo da upoznamo našu decu, potrudimo se da im privučemo pažnju kako bismo mogli da ih vaspitamo i usmerimo na pravi način. Ali učinimo to s ljubavlju, a ne ulivanjem straha. Korišćenje lijepih reči djeci biće velika odluka.
Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/bambino-difficile-sempre-parole-gentili/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
