Svakog mjeseca učenik je savjesno slao izveštaj svom učitelju o svom duhovnom napretku.
|
Prvi mjesec, je napisao: "Osjećam širenje svijesti i jedinstvo sa cijelim ostalim svijetom.". Majstor je pogledao njegov zapis i bacio ga je u kantu za smeće.
Drugog mjeseca učenik je napisao: "Konačno sam otkrio božansko u cijeloj okolnoj prirodi." Majstor je bio razočaran. |
U trećem pismu učenik je sa entuzijazmom objasnio: "Tajna Jednog i svega pojavila se mom zapanjenom pogledu." Majstor je zijevnuo.
U sledećem pismu je bila nova ideja: "Niko se ne rađa, niko ne umire, jer ego ne postoji.". U očajanju, majstor je raširio ruke.
Nakon ovog pisma, prošao je jedan mjesec, zatim još jedan, potom godinu dana. Učitelj je odlučio da podsjeti svog učenika da je došlo vrijeme da saopšti o svom duhovnom napretku.
Učenik je odgovorio: "A kome to treba?" Posle ovih riječi na licu majstora pojavio se osmjeh.
- Konačno je došlo do njega, - rekao je on.
Komentar Antonia de Mela Čak i stremljenje prema slobodi je ograničenje. Bićeš istinski slobodan tek kada ti ne bude bitno, da li si slobodan ili ne. Slobodan može biti samo onaj, ko je zadovoljan. |
|