Korov (Priča Lava Tolstoja)

Izrastao je korov na bujnoj livadi. I da bi ga odstranili vlasnici livade su ga kosili, a korov je od toga više rastao. I dogodi se da čestiti i razboriti domaćin posjeti vlasnike livada i između ostalih savjeta koje im je dao, reče da ne treba kositi korov, jer on od toga još više raste, već ga treba čupati s korjenom.

​Ali ili zato, što vlasnici livade nijesu zapazili, između ostalih savjeta čestitog domaćina, savjet da ne kose korov, već da ga čupaju, ili zato što ga nijesu razumjeli, ili što iz nekih svojih razloga nijesu htjeli tako postupiti, tek se dogodi da savjet da se ne kosi korov, već da se čupa, nijesu poslušali, kao da nikad nije ni bio dat, i ljudi su nastavili da kose korov i tako mu omugućavali da buja. 

​I mada je kasnijih godina i bilo ljudi koji su pominjali vlasnicima livade savjet čestitog i razboritog domaćina, nijesu se na njih obazirali i postupali su kao i ranije, tako da je košenje korova, čim se pojavi, postalo ne samo običaj već sveto predanje, i livada je sve više obrastala korovom. I došlo se dotle da je na livadi ostao samo korov, i ljudi su vajkali zbog toga i svako je smišljao kako da to spriječi, ali nijesu preduzimali samo ono što im je odavno predložio čestiti i razboriti domaćin. 

I dogodi se nedavno da je jedan čovjek, koji je vidio to žalosno stanje u kojem se nalazila livada i koji je u zaboravljenim savjetima našao upustvo domaćina da se ne kosi korov, već da se čupa sa s korjenom – dogodi se da taj čovjek upozori vlasnike livade da su nerazborito postupili i da je na tu nerazboritost ukazao čestit i razborit domaćin. 

Umjesto da provjere da li je upozorenje tog čovjeka opravdano i da, ukoliko je opravdano, prestanu kositi korov, ili, ukoliko je neopravdano, dokažu ovom da je netačna njegova tvrdnja, ili, ukoliko ustanove da su savjeti čestitog i razboritog domaćina neosnovani i da ih se ne moraju pridržavati, vlasnici livade nijesu učinili ni jedno ni drugo, ni treće, već su se našli uvrijeđeni zbog upozorenja tog čovjeka i stali ga grditi. 

Nazivali su ga bezumnim oholim čovjekom koji je uobrazio da je jedini od njih shvatio savjet domaćina, drugi, pakosnim izvitoperivačem i klevetnikom, treći, smetnuvši sa uma da on ne iznosi nikakvu svoju tvrdnju, već da samo upozorava na savjet razboritog domaćina koga su svi uvažavali, nazvali su ga pakosnim koji želi da raširi korov i da ljude ostavi bez livade. 

​„ On veli da ne treba kositi korov, a ako ne budemo uništavali korov, govorili su oni svesno prećutkujući da čovek nije govorio da ne btreba uništavati korov, nego da ga ne treba kositi već čupati – korov će još više izrasti i upropastiti našu livadu. I zašto nam je onda data livada ako na njoj treba gajiti korov?“ 

I mišljenje da je taj čovjek ili bezumnik, ili lažotvorac, ili ima namjeru da naudi ljudima, toliko se uvriježilo da su ga svi napadali i svi ismijavali. I ma koliko taj čovjek objašnjavao kako ne želi da više rašire korov već, naprotiv, smatra kako uništenje korova smatra jednu od glavnih dužnosti zemljoradnika, kako je to i podrazumijevao čestit i razborit domaćin, na čije riječi on samo upozorava – ma koliko da je to govorio, nijesu ga slušali, zato što je jedanput za svagda zaključeno da je on bezumni i oholi čovjek koji krivo tumači riječi razboritog i čestitog domaćina ili zlotvor koji poziva ljude ne da uništavaju korov, već da ga čuvaju i gaje.


Produžetak Lava Tolstoja

To isto se dogodilo i meni kada sam ukazao na odredbe jevanđeljskog učenja o neprotivljenju zlu nasiljem. To načelo pripovijedao je Hristos i posle njega u sva vremena i svi njegovi vjerni učenici. 

Ali da li zato što nijesu uočili to načelo, ili zato što ga nisu razumjeli, ili što im se činilo da je veoma teško ispunjavati to načelo – što je vrijeme više odmicalo, što su više zaboravljali to načelo, to se više udaljavao način života ljudi od tog načela, i najzad se došlo dotle, do čega se došlo sad – do toga da se to činilo ljudima kao nešto novo, nečuveno, tuđe i čak besmisleno. I meni se dogodilo isto što se dogodilo tom čovjeku koji je ukazivao ljudima na davnošnji savjet čestitog i razboritog domaćina da korov ne treba kositi, već ga treba čupati sa korenjem.
​

​​
​Kao što su vlasnici livada, svjesno prećutkujući da im nije savetovano da se ne 

uništava korov, nego da se uništava na razuman način, rekli: nećemo slušati tog čovjeka – on je bezumnik, on zahtijeva da se ne kosi korov i naređuju da ga gajimo – tako su i na moje reči, prema Hristovom učenju, da bi smo uništili zlo, ne treba mu se protiviti nasiljem, već ga ljubavlju iskorjeniti, rekli: nećemo ga slušati, on je bezumnik: on savjetuje neprotivljenje zlu da bi nas zlo uništilo.

Ja sam tvrdio da, prema Hristovom učenju, zlo ne može biti iskorjenjeno zlom, da svako protivljenje zlu nasiljem samo podstiče zlo, da se prema Hristovom učenju zlo iskorjenjuje dobrim: „ Blagoslovite one koji vas proklinju, molite se za one koji vas vrijeđaju, činite dobro onima koji vas mrze, volite neprijatelje svoje, i nećete imati neprijatelja.“(Učenje XII apostola – prim. L.N.Tolstoja) Ja sam govorio da, prema Hristovom učenju, cio ljudski život predstavlja borbu sa zlom, protivljenje zlu razumom i ljubavlju, ali od svih sredstava protivljenja zlu Hristos isključuje jedino nerazumno sredstvo protivljenja zlu nasiljem, koji se sastoji da se protiv zla ne treba boriti zlom.


I te moje riječi bile su shvaćene tako da ja tvrdim da je Hristos, navodno, učio da se ne treba protiviti zlu. I svi oni koji su zasnovali život na nasilju i kojima je zato drago nasilje, rado su prihvatili ovako izvrtanje mojih riječi i s njima Hristovih riječi i ustanovljeno je da je neprotivljenje zlu netačno, besmisleno, bezbožno i štetno učenje. I ljudi mirno nastavljaju da pod izgovorom uništenja zla stvaraju zlo i podstiču ga.


 Prevod priče: ​http://pritchi.ru/id_9794


Prevela Beba Muratović - bebamur. com
​