BebaMur
.
  • Početna
  • Video
  • Blog
  • Nauka
  • Duhovnost
  • Psihologija
  • Mudrost
  • Nadahnuće
  • Donirajte

Krug devedeset devet - priča

9/4/2017

0 Comments

 
Picture
​Bio jednom jedan veoma tužan kralj koji je imao slugu koji je  kao i svaki sluga tužnoga kralja, bio veoma veseo.
​Svakog jutra budio je kralja i nosio mu doručak pjevajući i pjevušeći vesele trubadurske pjesme. Na njegovom licu uvijek se nazirao velik osmijeh i živio je spokojno i srećno. Jednoga dana kralj je poslao po njega.
 
"Pažu", rekao mu je. "U čemu je tajna?" 
​"Koja tajna, Veličanstvo?" 
"Koja je tajna tvoga veselja?" 
"Nema nikakve tajne, Veličanstvo." 
"Ne laži mi, pažu. Naredio sam da odsijeku glave i za manje uvrede od laži." 
"Ne lažem vas, Veličanstvo. Nemam nikakvu tajnu." 
"Zašto si uvijek veseo i srećan? A? Zašto?" 
"Gospodine, nemam razloga da budem tužan. Vaše me Veličanstvo počastovalo dopustivši da vam služim. Imam ženu i djecu, koji žive u kući koju nam je dodijelio dvor. Oblačite nas, hranite i osim toga Vaše me Veličanstvo povremeno nagradi s nekoliko novčića da sebi priuštimo kakav prohtjev. Kako ne bih bio srećan?"
 "Ako mi smjesta ne kažeš svoju tajnu, odrubiće ti glavu", rekao je kralj. 
"Niko ne može biti srećan zbog razloga koje si mi iznio." 
"Ali, Veličanstvo, nema nikakve tajne. Rado bih vam ugodio, ali ništa vam ne krijem." 
"Odlazi! Odlazi prije no što pozovem dželata!" 

Sluga se nasmiješio, naklonio i izašao iz sobe. Kralj je bio na ivici ludila. Nikako nije sebi mogao da objasni zašto je taj paž tako srećan živeći od drugih ljudi, noseći staru odjeću i hraneći se ostacima od dvorana. Kad se smirio, pozvao je svoga najmudrijeg savjetnika i prenio mu razgovor koji je vodio toga jutra. 

"Zašto je taj čovjek sretan?" 
"E, Veličanstvo, on je izvan kruga." 
"Izvan kruga?" 
"Tako je." 
"I zato je srećan?" 
"Ne, gospodine. Zato nije nesrećan." 
"Da vidimo jesam li shvatio. Ako si u krugu, nesrećan si?" 
"Tako je." 
"A on nije." 
"Tako je." 
"Kako je izašao?"
​"Nije ni ušao." 
"Kakav je to krug?" 
"Krug od devedeset devet." 
"Stvarno ništa ne razumijem." 
"Razumjećeš me samo ako mi dopustiš da ti iznesem činjenice." 
"Kako?" 
"Dopuštajući svom pažu da uđe u krug."
​"Da ga prisilimo da uđe." 
"Ne, Veličanstvo. Niko ne može nikoga da prisili da ude u krug." 
"Onda ga moramo prevariti." 
"Nema potrebe, Veličanstvo. Ako mu damo priliku, sam će ući." 
"A hoće li shvatiti da to znači postati nesrećna osoba?" 
"Hoće, shvatiće." 
"Onda neće ući." 
"Neće sebi moći pomoći." 
"Kažeš da će shvatiti koju će mu nesreću donijeti ulazak u taj smiješni krug, a svejedno će ući u njega i neće moći izaći?" 
"Tako je, Veličanstvo. Spreman si da izgubiš sjajnoga slugu kako bi shvatio strukturu kruga?" 
"Jesam." 
"Odlično. Doći ću po tebe večeras. Moraš imati spremnu kožnu vrećicu s devedeset devet zlatnih novčića. Nijedan ni više, ni manje." 
"Šta još? Da za svaki slučaj povedem stražare?" 
"Samo kožnu vrećicu. Vidimo se večeras, Veličanstvo." 
"Do večeras." 

Tako je i bilo. Te je noći mudrac došao po kralja. Zajedno su krišom stigli do dvorskog dvorišta i sakrili se kraj paževe kuće. Ondje su čekali zoru. U kući se zapalila prva svijeća. Mudrac je za kožnu vrećicu zavezao poruku na kojoj je pisalo: 

Ovo je blago tvoje. To je nagrada zato što si dobar čovjek. Uživaj u njoj i nemoj nikom reći kako si je našao. 

Nakon toga je zavezao vrećicu za vrata slugine kuće, pokucao i ponovno se sakrio. 

Kad je paž izašao, mudrac i kralj krišom su iz grmlja gledali što se događa. Sluga je otvorio vrećicu, pročitao poruku, protresao vrećicu i kad je čuo metalan zvuk koji je izlazio iz njezine unutrašnjosti, stresao se, privio blago na grudi, pogledao oko sebe kako bi se uvjerio da ga niko ne posmatra i vratio se u kuću. 

Napolju se čulo kako je sluga zaključao vrata, a uhode su provirili kroz prozor kako bi posmatrali prizor. Sluga je bacio na pod sve što je bilo na stolu osim svijeće. 

​Sjeo je i ispraznio sadržaj vrećice. Njegove oči nijesu mogle vjerovati što je ugledao. Bilo je to brdo zlatnika. On, koji nikad nije dodirnuo nijedan, sada je imao čitavo brdo. Paž ih je dirao i slagao. Milovao ih je i okretao kako bi se svjetlost odbijala od njih. Skupljao ih je i razmicao praveći od njih stupce. 

Tako je igrajući se i igrajući počeo da pravi hrpe od deset novčića. Jedna hrpa od deset, dvije hrpe od deset, tri hrpe od deset, četiri, pet, šest... Za to je vrijeme sabirao: deset, dvadeset, trideset, četrdeset, pedeset, šezdeset... Dok nije napravio zadnju hrpu... Imala je devet novčića. 

Prvo je njegov pogled prešao po stolu tražeći još jedan novčić. Poslije je gledao po podu i naposletku u vrećicu. Nemoguće, pomislio je. Stavio je zadnju hrpu pokraj drugih i uvjerio se da je niža.

​"Pokraden sam!" povikao je. "Pokraden sam! Prokletnici!" Ponovno je potražio u vrećici, na podu, u vreći, u odjeći, u džepovima, ispod namještaja... Ali nije našao ono što je tražio. Na stolu, kao da mu se ruga, hrpica sjajnih novčića podsjećala ga je da ima devedeset devet zlatnika. Samo devedeset devet.
Devedeset devet novčića. To je mnogo novca, pomislio je. Ali nedostaje mi jedan novčić. Devedeset devet nije potpun broj, pomislio je. Sto je potpun broj, ali devedeset devet nije. Kralj i savjetnik gledali su kroz prozor. Paževo lice više nije bio isto. Obrva mu je bila izvijena, a lice napeto. Oči su mu postale malene i zatvorene, a usta bila iskrivljena. Sluga je spremio novčiće u vreću i gledajući uokolo kako bi se uvjerio da ga niko u kući nije vidio, sakrio je vreću među drva. Poslije je uzeo papir i pero i sjeo da računa. Koliko će vremena morati štedjeti kako bi kupio svoj stoti novčić?

Sluga je razgovarao sam sa sobom, glasno. Bio je spreman naporno da radi dok ga ne nabavi. Nakon toga možda više i neće morati da radi. Sa sto zlatnika čovjek može da prestane raditi. Sa sto zlatnika čovjek je bogat. Sa sto se zlatnika može mirno živjeti. Završio je računanje. Ako bude radio i štedio svoju platu i još nešto dodatnoga novca koji možda dobije, za jedanaest ili dvanaest godina imao bi dovoljno da nabavi još jedan zlatnik. Dvanaest godina je dugo vremena, pomislio je. Možda može zamoliti ženu da na neko vrijeme potraži posao u selu. Napokon, on završava s poslom u dvorcu u pet posle podne pa može raditi do noći i dobiti još nešto novca. 

Izračunao je: kada doda svoj rad u selu i rad svoje žene, za sedam godina mogao bi skupiti novac. To je bilo previše vremena! Možda bi mogao odnijeti u selo hranu koja im ostane svake noći i prodati je za nekoliko novčića. Zapravo, što manje budu jeli, više će moći prodati. Prodati, prodati... Postalo je vruće. Sto će im toliko zimske odjeće? Zašto da ima više od jednih cipela? Bila je to žrtva. Ali za četiri godine žrtvovanja nabaviće svoj stoti zlatnik. 

Kralj i mudrac vratili su se u dvorac. Paž je ušao u krug od devedeset devet. 

Tokom idućih mjeseci sluga je slijedio svoje planove kako ih je zamislio te noći. Jednoga jutra ušao je u kraljevsku spavaonicu udarajući vratima, gunđajući loše raspoložen. 

"Što ti je?" upitao ga je pristojno kralj. 
"Nije mi ništa, nije mi ništa." 
"Prije, još nedavno, smijao si se i stalno si pjevao." 
"Radim svoj posao, žar ne? Što još hoćete, Veličanstvo? Da budem vaš komičar i lakrdijaš?" 

Ubrzo nakon toga kralj je otpustio slugu. Jer nije prijatno imati slugu koji je stalno loše volje.

Picture
Danas, kad smo razgovarali, sjetio sam se ove priče o kralju i slugi. Ti, ja i svi drugi vaspitavani smo u toj glupoj ideologiji. Uvijek nam nedostaje nešto da budemo srećni, a samo srećni možemo uživati u tome što imamo. Stoga smo naučili da će sreća doći kad kompletiramo ono što nam nedostaje... A kako nam uvijek nešto nedostaje, ideja se vraća na početak i nikad ne možeš uživati u životu... 

A šta bi se dogodilo kad bi prosvjetljenje došlo u naše živote i kad bismo shvatili, tako, iznenada, da je naših devedeset devet novčića zapravo sto posto blaga. Da nam ništa ne nedostaje, da nam ništa nijesu oduzeli, da broj sto nije okrugliji od devedeset devet. 

Da je to samo zamka, mrkva koju su stavili ispred nas da bismo bili glupi, da bismo vukli kočiju, umorni, neraspoloženi, nesrećni i pomireni sa sudbinom. Zamka kako nikad ne bismo prestali da vučemo i kako bi sve ostalo isto. 

Vječito isto! Koliko bi se stvari promijenilo da možemo da uživamo u svom blagu takvom kakvo jeste. 


Autor: psihoterapeut i pisac

Jorge Bucay  (El círculo del 99 ) 


Izvor: ladyinred.livejournal.com 

Prevela:
 Beba Muratović - 
​bebamur.com
Picture
Još tekstova od Horhe Bukaja:

Voljeti sa otvorenim očima

​Šta muškarac želi od žene

0 Comments

Your comment will be posted after it is approved.


Leave a Reply.

    Pretražite sajt
    Podijeli
    BebaMur.com
     Kopiranje i prenošenje teksta na druge portale strogo je zabranjeno!

    DMCA.com Protection Status

    Categories

    All
    Bajke
    Biografije
    Dokumentarni Film
    Dostojevski
    Društvo
    Društvo
    Duhovnost
    Ekart Tol
    Ezoterija
    Greg Brejden
    Gurdjijev
    Herman Hese
    Karma
    K.G. Jung
    Kozirjev
    Kvantna Fizika
    Mudrost
    Nadahnuce
    Nauka
    Osho
    Poezija
    Price
    Psihologija
    Tesla
    Tolstoj
    Torziono Polje
    Vakcine
    V. Zeland
    Yan
    Zanimljivosti
    Zdravlje

    Archives

    June 2025
    May 2025
    April 2025
    March 2025
    February 2025
    January 2025
    December 2024
    November 2024
    October 2024
    September 2024
    August 2024
    July 2024
    June 2024
    May 2024
    April 2024
    March 2024
    February 2024
    January 2024
    December 2023
    November 2023
    October 2023
    September 2023
    August 2023
    July 2023
    June 2023
    May 2023
    April 2023
    March 2023
    February 2023
    January 2023
    December 2022
    November 2022
    October 2022
    September 2022
    August 2022
    July 2022
    June 2022
    May 2022
    April 2022
    March 2022
    February 2022
    January 2022
    December 2021
    November 2021
    October 2021
    September 2021
    August 2021
    July 2021
    June 2021
    May 2021
    April 2021
    March 2021
    February 2021
    January 2021
    December 2020
    November 2020
    October 2020
    September 2020
    August 2020
    July 2020
    June 2020
    May 2020
    April 2020
    March 2020
    February 2020
    January 2020
    December 2019
    November 2019
    October 2019
    September 2019
    August 2019
    July 2019
    June 2019
    May 2019
    April 2019
    March 2019
    February 2019
    January 2019
    December 2018
    November 2018
    October 2018
    September 2018
    August 2018
    July 2018
    June 2018
    May 2018
    April 2018
    March 2018
    February 2018
    January 2018
    December 2017
    November 2017
    October 2017
    September 2017
    August 2017
    July 2017
    June 2017
    May 2017
    April 2017
    March 2017
    February 2017
    January 2017
    December 2016
    November 2016
    October 2016
    September 2016
    August 2016
    July 2016
    June 2016
    May 2016
    April 2016
    March 2016
    February 2016
    January 2016
    December 2015
    November 2015
    October 2015
    September 2015
    August 2015
    April 2015
    March 2015
    February 2015
    January 2015
    December 2014
    November 2014
    October 2014
    September 2014
    August 2014
    July 2014
    June 2014
    April 2014
    March 2014

- Menu
Početna  Video   Blog    Nauka - Nikola Tesla - Nikolaj Kozirjev - Pjotr Garjajev Duhovnost - Ošo -Greg Brejden - Vadim Zeland Psihologija Mudrost Nadahnuće

Copyright © 2015