Salomè, Kleopatra, Lady Macbeth ... vrlo dobro utjelovljuju ideju o fatalnoj ženi, onoj koja oružjem zavođenja uspeva očarati i učiniti da svaki muškarac izgubi razum. Ambivalentan arhetip ženke prožet senzualnošću i željom, ali istovremeno opasnošću i pretnjom. Ženska moć je isključivo povezana sa seksualnošću shvaćenom kao instrumentom zavođenja i dominacije nad muškarcima.
U fatalnoj ženi, drevnoj i modernoj, ne postoji mogućnost ravnopravnog odnosa među polovima, odnos se zasniva na asimetriji moći koja dovodi do vjerovanja da je ženska seksualnost izvor opasnosti. Iz tog razloga, fatalna žena može biti ljubavnica, diva, ali nikada supruga. I iz istog razloga, iako predstavlja model ženske moći, on samo na pola puta poništava nejednakost među polovima.
Salomè kao femme fatale
Salome je jedan od prvih modela fatalne žene, nalazimo je u Jevanđeljima po Marku i Mateju, ali njena priča je preuzeta i u književnosti, u pozorištu (Oscar Vilde je to ispričao u istoimenoj tragediji). To je priča o devojci vrhunske lepote i senzualnosti koja je izazvala smrt Jovana Krstitelja jer se niko nije usudio da se pobuni protiv njenog ubilačkog reda. Prema verziji Oskara Vajlda, nesrećni prorok je odbio napredak žene koja mu je stoga naredila odsecanje glave i tako imala priliku da ga poljubi po volji nakon što mu je glava poslužena na srebrnom poslužavniku.
Priča o Salomi savršena je metafora za kliše svake fatalne žene za koju se ispostavi da nije takva fizički, već psihički podvrgavajući muškarce svojoj moći.
Famme fatale u umetnosti, književnosti i pozorištu je ženstvena, ali se razmeće sopstvenom seksualnošću, pa je zahvaljujući njoj u stanju da ostvari moć nad muškom dušom. Ali fatalna žena može biti takva samo ako ostane na marginama društva - crkva je čak otišla toliko daleko da je osudila vježbanje pozorišne umjetnosti za žene.
Salomè kao femme fatale
Salome je jedan od prvih modela fatalne žene, nalazimo je u Jevanđeljima po Marku i Mateju, ali njena priča je preuzeta i u književnosti, u pozorištu (Oscar Vilde je to ispričao u istoimenoj tragediji). To je priča o devojci vrhunske lepote i senzualnosti koja je izazvala smrt Jovana Krstitelja jer se niko nije usudio da se pobuni protiv njenog ubilačkog reda. Prema verziji Oskara Vajlda, nesrećni prorok je odbio napredak žene koja mu je stoga naredila odsecanje glave i tako imala priliku da ga poljubi po volji nakon što mu je glava poslužena na srebrnom poslužavniku.
Priča o Salomi savršena je metafora za kliše svake fatalne žene za koju se ispostavi da nije takva fizički, već psihički podvrgavajući muškarce svojoj moći.
Famme fatale u umetnosti, književnosti i pozorištu je ženstvena, ali se razmeće sopstvenom seksualnošću, pa je zahvaljujući njoj u stanju da ostvari moć nad muškom dušom. Ali fatalna žena može biti takva samo ako ostane na marginama društva - crkva je čak otišla toliko daleko da je osudila vježbanje pozorišne umjetnosti za žene.
La femme fatale
Ako je u prošlim vijekovima brak često predstavljao jedini način koji je ženama omogućavao društveni položaj i ekonomski prihod, danas to očigledno nije aktuelno, a ipak je stereotip o fatalnoj ženi još uvijek prisutan u našoj kulturi. Počevši od 1900 -ih, afirmiše se model ženske emancipacije koji je takođe delimično prošao kroz tvrdnju o ženskoj seksualnosti kao "oružju" moći nad muškarcima.
Ovo je mač sa dvije oštrice budući da je seksualnost i objektivizacija ženskog tijela još uvijek dominantni dio modela koji se koristi za marketinške potrebe: žensko tijelo se "prodaje", koristi i reklamira na gotovo sveprisutan način za plasman bilo koje vrste proizvoda, uključujući sportska takmičenja na kojima sportistkinje često nose oskudnu odeću u potpunoj suprotnosti sa odećom svojih muških kolega.
Prevod teksta:https://www.eticamente.net/70712/salome-e-le-altre-il-mito-della-femme-fatale-la-mangiatrice-di-uomini.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Ako je u prošlim vijekovima brak često predstavljao jedini način koji je ženama omogućavao društveni položaj i ekonomski prihod, danas to očigledno nije aktuelno, a ipak je stereotip o fatalnoj ženi još uvijek prisutan u našoj kulturi. Počevši od 1900 -ih, afirmiše se model ženske emancipacije koji je takođe delimično prošao kroz tvrdnju o ženskoj seksualnosti kao "oružju" moći nad muškarcima.
Ovo je mač sa dvije oštrice budući da je seksualnost i objektivizacija ženskog tijela još uvijek dominantni dio modela koji se koristi za marketinške potrebe: žensko tijelo se "prodaje", koristi i reklamira na gotovo sveprisutan način za plasman bilo koje vrste proizvoda, uključujući sportska takmičenja na kojima sportistkinje često nose oskudnu odeću u potpunoj suprotnosti sa odećom svojih muških kolega.
Prevod teksta:https://www.eticamente.net/70712/salome-e-le-altre-il-mito-della-femme-fatale-la-mangiatrice-di-uomini.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
