Lawrence LeShan
Rak nije smrtonosna bolest. Štaviše, ova bolest je presudan trenutak u životu čovjeka, u smislu da on ima priliku da ostvari ono o čemu je oduvijek sanjao. Nakon toga dolazi izlječenje.
|
|
Američki ljekar Lawrence LeShan u knjizi "Rak - prekretnica u životu" ( Cancer As a Turning Point: A Handbook for People with Cancer, Their Families, and Health Professionals) donosi iznenađujuće zaključake o uzrocima ove bolesti i njenog liječenja.
|
Rak nije smrtonosna bolest
U svojoj knjizi, LeShan izrekao je misao koja može izgledati na prvi pogled paradoksalno, pa čak izazvati i neku vrstu podsmjeha, iako je ona - rezultat njegove tridesetogodišnje medicinske prakse: Rak nije smrtonosna bolest. Štaviše, ova bolest je sudbonosan trenutak u životu čovjeka, u smislu da ima priliku da ostvari ono o čemu je oduvijek sanjao. Usled toga dolazi do izlečenja.
LeShan smatra da je rak direktno povezan za unutrašnjim stanjem u kojem čovjek živi. A ako čovjek iz nekog razloga prestane da vidi u svom životu smisao, reakcija njegovog organizma na to odricanje života može postati rak.
Posebno često, primjećuje LeShan, rak se javlja kod onih ljudi koji su prvo vodili veoma aktivan način života, a zatim, pod pritiskom okolnosti, "spustili krila". Upravo su ove činjenice uvjerile doktora da je rak presudni momenat u životu čovjeka, kada je neophodno napraviti izbor: umrijeti ili se promijeniti kako bi pošao drugim putem. Ako ljudi obnove interes za život, rak, po pravilu, prestaje da ih uznemirava.
Bernie Siegel dijeli iste misli u svojim knjigama. U većini slučajeva, ističe on, treba napomenuti o mogućoj bliskoj smrti, da čovjek otkrije u sebi nevjerovatne sposobnosti i bukvalno požuri da ih primijeni jer " vremena više neće biti".
Ljudi često kažu, "Mrzim svoj posao", "Ja niijsam želio da budem inženjer", "Pravna profesija nije za mene, uvijek sam želio da budem muzičar", "Moj porodični život me ubija", "Jednog dana će doći i moj zvjezdani čas. "
Kada saznaju da su neizlječivo bolesni, mnogi kažu: "Neće proći ni godina dana kada ću umrijeti. Bolje da radim ono što me volim. Popraviću svoj porodični život. Konačno ću otići u Egipat i dodirnuti piramide, jer sam sanjao o tome cio život. Sviraću violinu. Napisaću svoju knjigu. "
U svojoj knjizi, LeShan izrekao je misao koja može izgledati na prvi pogled paradoksalno, pa čak izazvati i neku vrstu podsmjeha, iako je ona - rezultat njegove tridesetogodišnje medicinske prakse: Rak nije smrtonosna bolest. Štaviše, ova bolest je sudbonosan trenutak u životu čovjeka, u smislu da ima priliku da ostvari ono o čemu je oduvijek sanjao. Usled toga dolazi do izlečenja.
LeShan smatra da je rak direktno povezan za unutrašnjim stanjem u kojem čovjek živi. A ako čovjek iz nekog razloga prestane da vidi u svom životu smisao, reakcija njegovog organizma na to odricanje života može postati rak.
Posebno često, primjećuje LeShan, rak se javlja kod onih ljudi koji su prvo vodili veoma aktivan način života, a zatim, pod pritiskom okolnosti, "spustili krila". Upravo su ove činjenice uvjerile doktora da je rak presudni momenat u životu čovjeka, kada je neophodno napraviti izbor: umrijeti ili se promijeniti kako bi pošao drugim putem. Ako ljudi obnove interes za život, rak, po pravilu, prestaje da ih uznemirava.
Bernie Siegel dijeli iste misli u svojim knjigama. U većini slučajeva, ističe on, treba napomenuti o mogućoj bliskoj smrti, da čovjek otkrije u sebi nevjerovatne sposobnosti i bukvalno požuri da ih primijeni jer " vremena više neće biti".
Ljudi često kažu, "Mrzim svoj posao", "Ja niijsam želio da budem inženjer", "Pravna profesija nije za mene, uvijek sam želio da budem muzičar", "Moj porodični život me ubija", "Jednog dana će doći i moj zvjezdani čas. "
Kada saznaju da su neizlječivo bolesni, mnogi kažu: "Neće proći ni godina dana kada ću umrijeti. Bolje da radim ono što me volim. Popraviću svoj porodični život. Konačno ću otići u Egipat i dodirnuti piramide, jer sam sanjao o tome cio život. Sviraću violinu. Napisaću svoju knjigu. "
Bernie S. Siegel
Godinu dana kasnije kažu: "Znate, nijesam umro. Doktor kaže da je moj tumor nestao. Čudno, šta se dogodilo? ". Ustvari, pogađaju šta se desilo: nijesu umrli, jer su počeli da žive.
Stoga, ako osjećate da vam život ne donosi sreću, odmah ga promijenite, ako ni zbog čega drugog onda da se ne razbolite. Siegel smatra da je takvo ponašanje neophodan uslov za dug i zdrav život. Pri tom, on shvata da nije uvijek moguće radikalno promijeniti život.
Na primjer, čovjek možda nema novca da pođe da živi na more. Ali Siegel predlaže svakom čovjeku da nađe svoj način da maksimalizuje realizaciju samog sebe, a za to, prije svega, mora naučiti kako da voli svijet. Možete ostati na prethodnom poslu, a pri tome naučiti da budete srećni. Stvar je u unutrašnjoj instalaciji.
Ljubav je sama po sebi važna, ljubav kao način života, bezuslovna ljubav: voljeti znači davati, ne očekujući ništa za uzvrat. I nakon nekog vremena čovjek osjeća da niko nije srećniji od njega.
A kada mi kažu, napominje Siegel: "Voljela sam, ali moj voljeni mi nije uzvratio", nasmijem se i odgovorim: " Vi brojite časove koje ste dali vašem voljenom, i čekate da ih vrati. Ali to je apsurdno. Pretvarajući odnose u tešku dužnost, mi sakupljamo uvrede, koje nas takođe ubijaju. "
Čovjek kod koga ne uspijeva sve u životu, koga prate bolesti, treba da vidi preokret sudbine kao pokazivački prst. I sa te tačke gledišta, možda treba govoriti o "pravim greškama", "srećnoj okolnosti"?
Neuspjesi vas mogu naučiti, tako da čovjeku koji vas je razbijesnio, možete reći: "Hvala za to što ste mi dali otkaz sa posla ... što nijesi pristala da mi budeš žena ... Moj život je promijenio pravac i našao sam u njemu smisao i sreću".
Što bolje razumijemo sebe, to manje sudimo svijetu. Bernie primećuje da djeca ne sude nikome i žive samo po osjećanjima. Ako od djeteta zatražite da naslika to o čemu sanja ili želi postati, kada odraste, odmah će to učiniti.
Ali ako to isto predložite odraslom, on će vjerovatno odgovoriti: "Bolje je da odložimo test za nedelju dana, da pažljivo razmislim o tome šta želim od života."
Stoga, ako osjećate da vam život ne donosi sreću, odmah ga promijenite, ako ni zbog čega drugog onda da se ne razbolite. Siegel smatra da je takvo ponašanje neophodan uslov za dug i zdrav život. Pri tom, on shvata da nije uvijek moguće radikalno promijeniti život.
Na primjer, čovjek možda nema novca da pođe da živi na more. Ali Siegel predlaže svakom čovjeku da nađe svoj način da maksimalizuje realizaciju samog sebe, a za to, prije svega, mora naučiti kako da voli svijet. Možete ostati na prethodnom poslu, a pri tome naučiti da budete srećni. Stvar je u unutrašnjoj instalaciji.
Ljubav je sama po sebi važna, ljubav kao način života, bezuslovna ljubav: voljeti znači davati, ne očekujući ništa za uzvrat. I nakon nekog vremena čovjek osjeća da niko nije srećniji od njega.
A kada mi kažu, napominje Siegel: "Voljela sam, ali moj voljeni mi nije uzvratio", nasmijem se i odgovorim: " Vi brojite časove koje ste dali vašem voljenom, i čekate da ih vrati. Ali to je apsurdno. Pretvarajući odnose u tešku dužnost, mi sakupljamo uvrede, koje nas takođe ubijaju. "
Čovjek kod koga ne uspijeva sve u životu, koga prate bolesti, treba da vidi preokret sudbine kao pokazivački prst. I sa te tačke gledišta, možda treba govoriti o "pravim greškama", "srećnoj okolnosti"?
Neuspjesi vas mogu naučiti, tako da čovjeku koji vas je razbijesnio, možete reći: "Hvala za to što ste mi dali otkaz sa posla ... što nijesi pristala da mi budeš žena ... Moj život je promijenio pravac i našao sam u njemu smisao i sreću".
Što bolje razumijemo sebe, to manje sudimo svijetu. Bernie primećuje da djeca ne sude nikome i žive samo po osjećanjima. Ako od djeteta zatražite da naslika to o čemu sanja ili želi postati, kada odraste, odmah će to učiniti.
Ali ako to isto predložite odraslom, on će vjerovatno odgovoriti: "Bolje je da odložimo test za nedelju dana, da pažljivo razmislim o tome šta želim od života."
Svako od nas ima sopstvenu misiju i sopstvene, naizgled neostvarene, snove. Ponekad cio život gušimo svoju težnju za srećom. Mijenjajući život, mi se izlječujemo.
Slučaj sa pacijentom LeShan-a, čije je ime Robert, odlična je ilustracija toga.
Bio je dobar stručnjak, nije se žalio na zdravlje, ali je u 65. godini odlučio da ode u penziju. Robert je bio siguran da će svoje slobodno vrijeme posvetiti unucima. Ali njegov sin se razveo sa ženom, i unuci su odvedeni u drugi grad.
Život za Roberta je izgubio smisao. Nije se bavio ni sa čim, lutao je bez cilja po kući, osjećao se ravnodušno, umorno i apatično. Njegovo zdravlje se naglo pogoršalo, ubrzo je saznao neutješnu dijagnozu - rak.
Neizvjesno je kakav bi Robertov život ispao, da se nije sreo sa doktorom LeShan-om. Od prvih razgovora Robert je shvatio da je izgubio glavni stimulans u životu. Seanse psihoterapije otkrile su još skoro zaboravljen interes za politiku.
LeShan je savjetovao Robertu da se pridruži organizaciji koja se bavi socijalnim problemima. Komunikacija sa novim ljudima, nove odgovornosti vratile su mu prethodnu aktivnost, a time i svežu snagu. Da bi bio u formi, Robert je morao da se bavi sportom. Nije imao vremena da razgovara sa doktorom. Tumor je prestao da raste, a zatim je nestao.
Svaki čovjek, vjeruje LeShan, ima svoje djelo na Zemlji. Kada ga ispunjava, tada se njegove sposobnosti maksimalno koriste, i čovjek dobija ogromno zadovoljstvo od života. Ako on nije na svom mjestu, život mu ne donosi radost. U tom slučaju, čak i ako život spolja izgleda srećan, reakcija na njega može biti rak.
Rak je poslednje upozorenje
Brojni primjeri LeShan-a koji su citirani u njegovoj knjizi dokazuju valjanost starih istina: nikada nije kasno da se ponovo počne. Ali u nekim situacijama, samo rak može natjerati da se čovjek toga sjeti.
Rak je poslednje upozorenje koje podstiče čovjeka da se sjeti svog predodređenja, otkrije svoje želje, i tada organizam nalazi snagu za borbu, mobiliše sve svoje zaštitne mehanizme. Radost i sloboda u sopstvenoj realizaciji su najmoćniji lijek.
Slučaj sa pacijentom LeShan-a, čije je ime Robert, odlična je ilustracija toga.
Bio je dobar stručnjak, nije se žalio na zdravlje, ali je u 65. godini odlučio da ode u penziju. Robert je bio siguran da će svoje slobodno vrijeme posvetiti unucima. Ali njegov sin se razveo sa ženom, i unuci su odvedeni u drugi grad.
Život za Roberta je izgubio smisao. Nije se bavio ni sa čim, lutao je bez cilja po kući, osjećao se ravnodušno, umorno i apatično. Njegovo zdravlje se naglo pogoršalo, ubrzo je saznao neutješnu dijagnozu - rak.
Neizvjesno je kakav bi Robertov život ispao, da se nije sreo sa doktorom LeShan-om. Od prvih razgovora Robert je shvatio da je izgubio glavni stimulans u životu. Seanse psihoterapije otkrile su još skoro zaboravljen interes za politiku.
LeShan je savjetovao Robertu da se pridruži organizaciji koja se bavi socijalnim problemima. Komunikacija sa novim ljudima, nove odgovornosti vratile su mu prethodnu aktivnost, a time i svežu snagu. Da bi bio u formi, Robert je morao da se bavi sportom. Nije imao vremena da razgovara sa doktorom. Tumor je prestao da raste, a zatim je nestao.
Svaki čovjek, vjeruje LeShan, ima svoje djelo na Zemlji. Kada ga ispunjava, tada se njegove sposobnosti maksimalno koriste, i čovjek dobija ogromno zadovoljstvo od života. Ako on nije na svom mjestu, život mu ne donosi radost. U tom slučaju, čak i ako život spolja izgleda srećan, reakcija na njega može biti rak.
Rak je poslednje upozorenje
Brojni primjeri LeShan-a koji su citirani u njegovoj knjizi dokazuju valjanost starih istina: nikada nije kasno da se ponovo počne. Ali u nekim situacijama, samo rak može natjerati da se čovjek toga sjeti.
Rak je poslednje upozorenje koje podstiče čovjeka da se sjeti svog predodređenja, otkrije svoje želje, i tada organizam nalazi snagu za borbu, mobiliše sve svoje zaštitne mehanizme. Radost i sloboda u sopstvenoj realizaciji su najmoćniji lijek.
Svako od nas ima svoju melodiju života, motiv koji zvuči u nama od rođenja. K. Jung je govorio da se buduće nesvjesno priprema mnogo prije nego što dođe. Ali ponekad svjesno gušimo taj motiv, stidjeći se njegove jednostavnosti ili, suprotno, neuobičnosti zvuka i potčinjavmo se svima, potiskujući svoje želje i mogućnosti. Međutim, svaki instrument se lomi ako dugo ne izvlačite iz njega njemu svojstvene zvuke.
Kada se otkrije maligni tumor, pacijentu biva nevažan uzrok njegove bolesti: pogrešan način života ili činjenica da je godinama zaboravljao na sebe zbog porodice ili društva. Jedina značajna stvar u tom trenutku je mogućnost za preživljavanje.
A rak, prema riječima LeShana, postavlja uslov: možete živeti dalje ali samo srećni.
Prevod dijela teksta: https://econet.ru/articles/67221-lourens-le-shan-rak-eto-poslednee-preduprezhdenie
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Kada se otkrije maligni tumor, pacijentu biva nevažan uzrok njegove bolesti: pogrešan način života ili činjenica da je godinama zaboravljao na sebe zbog porodice ili društva. Jedina značajna stvar u tom trenutku je mogućnost za preživljavanje.
A rak, prema riječima LeShana, postavlja uslov: možete živeti dalje ali samo srećni.
Prevod dijela teksta: https://econet.ru/articles/67221-lourens-le-shan-rak-eto-poslednee-preduprezhdenie
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
