Lijenost je nedostatak odlučnosti da se preduzme nešto i može uticati na bilo koga. Čak i ako nije društveno dobro prihvaćeno, ponekad može biti korisno, pogotovo kada je pred nama težak zadatak, a naših resursa objektivno ima malo; u ovom slučaju se aktivira ljenost koja nes sprečava da nepotrebno trošimo energiju i dovodimo sebe u neprijatno stanje.
U drugim slučajevima, lijenost može sakriti neurotično ponašanje, fanatično traženje savršenstva, unutrašnji sukob toliko snažan da dovodi do paralize.
Lijenost služi za uštedu energije
U osnovi lijenosti je mehanizam preživljavanja: ako su naše zalihe glukoze nedovoljne, mozak će nam reći da se zaustavimo kako bismo izbijegli u situaciji oskudice koja bi mogla poremetiti ravnotežu i dobro funkcionisanje cijelog organizma.
Zamislimo na primjer naše nomadske pretke koji su živjeli duge periode gladi. Umjesto da love dan i noć, bez izvijesnosti da će pronaći hranu, bilo je efikasnije sačekati i sačuvati snagu sve dok nisu bili sigurni da će naći neku životinju koju će loviti. Ova funkcija uštede energije ostala je usidrena u nama jer je promovisala opstanak vrste.
Iako je prvobitno imala korisnu funkciju, takođe je tačno da su se vremena promjenila i sada lijenost skriva mnogo više od privremene slabosti ili oskudice resursa: ona često prikriva strah, dijeluje kao depresija i postaje izlaz ne djelovanje, za ne preuzimanje neke odgovornosti kako bi pobjegli od stvarnosti.
Lijenost može sakrivati strah od neuspjeha
"Jedini čovjek koji nikad ne griješi je onaj koji nikad ništa ne preduzima."
Theodore Roosevelt
Samo oni koji ne rade ništa nikad ne prave greške ... ali rasipaju život! Lijenost može da prikrije strah od neuspjeha ili greške; razmislimo o najgorem scenariju koji bi nam se mogao dogoditi ako postavimo sebi neki cilj i često je naš scenario toliko uverljiv da čak i ne započinjemo.
Lijenost služi za uštedu energije
U osnovi lijenosti je mehanizam preživljavanja: ako su naše zalihe glukoze nedovoljne, mozak će nam reći da se zaustavimo kako bismo izbijegli u situaciji oskudice koja bi mogla poremetiti ravnotežu i dobro funkcionisanje cijelog organizma.
Zamislimo na primjer naše nomadske pretke koji su živjeli duge periode gladi. Umjesto da love dan i noć, bez izvijesnosti da će pronaći hranu, bilo je efikasnije sačekati i sačuvati snagu sve dok nisu bili sigurni da će naći neku životinju koju će loviti. Ova funkcija uštede energije ostala je usidrena u nama jer je promovisala opstanak vrste.
Iako je prvobitno imala korisnu funkciju, takođe je tačno da su se vremena promjenila i sada lijenost skriva mnogo više od privremene slabosti ili oskudice resursa: ona često prikriva strah, dijeluje kao depresija i postaje izlaz ne djelovanje, za ne preuzimanje neke odgovornosti kako bi pobjegli od stvarnosti.
Lijenost može sakrivati strah od neuspjeha
"Jedini čovjek koji nikad ne griješi je onaj koji nikad ništa ne preduzima."
Theodore Roosevelt
Samo oni koji ne rade ništa nikad ne prave greške ... ali rasipaju život! Lijenost može da prikrije strah od neuspjeha ili greške; razmislimo o najgorem scenariju koji bi nam se mogao dogoditi ako postavimo sebi neki cilj i često je naš scenario toliko uverljiv da čak i ne započinjemo.
Lijenost ponekad sakriva perfekcionizam toliko ekstreman da preferira sterilnost neaktivnosti u vitalnom pokretu: ako krajnje savršenstvo postane opsesija, neuroza, onda se ljudska radnja po svojoj prirodi smatra pogrešnom i samim tim beskorisnom.
Moramo imati na umu da savršenstvo nije sa ovoga svijeta, ono može u najvećem slučaju ostati ideal prema kome ćemo pokrenuti naše pokušaje, ali moramo se sjetiti da će nas, iako nas može usmjeriti, uvijek ostati izvan našeg dosega, zbog čega je važno naučiti uživati u sebi.
Lijenost ukazuje na sukob između dužnosti i volje
Ponekad je lijenost posledica unutrašnjeg sukoba između onoga za šta znamo da moramo da radimo i onoga što bismo željeli da uradimo, ne možemo da donesemo odluku i zaglavimo se između dvije stvari, u situaciji koja izaziva anksioznost i koja nam krade energiju i koja nas isprazni iznutra.
Moramo imati na umu da savršenstvo nije sa ovoga svijeta, ono može u najvećem slučaju ostati ideal prema kome ćemo pokrenuti naše pokušaje, ali moramo se sjetiti da će nas, iako nas može usmjeriti, uvijek ostati izvan našeg dosega, zbog čega je važno naučiti uživati u sebi.
Lijenost ukazuje na sukob između dužnosti i volje
Ponekad je lijenost posledica unutrašnjeg sukoba između onoga za šta znamo da moramo da radimo i onoga što bismo željeli da uradimo, ne možemo da donesemo odluku i zaglavimo se između dvije stvari, u situaciji koja izaziva anksioznost i koja nam krade energiju i koja nas isprazni iznutra.
U ovom slučaju to nije pitanje nedostatka volje, jer je snaga volje jednaka nezadovoljstvu u obavljanju radnje koja nam ne odgovara, i kao zbir dvije sile jednakog intenziteta koji idu u suprotnim smjerovima to je ništa, ne idete nigdje i ostajete zaglavljeni u totalnoj apatiji a da ne znate šta da radite.
Ovo nije spokojna neaktivnost, već spoljašnja paraliza koja skriva izuzetno snažnu unutrašnju napetost; u nama se anksioznost povećava sve dok ne dovede do psihosomatskih poremećaja: nesanica, migrena, bolovi u stomaku, neobjašnjivi umor itd. U ovom slučaju, potrebno je dobro proučiti šta nas blokira i pronaći kompromis, poprište susreta između dužnosti i zadovoljstva da bi se izašlo iz zastoja.
Kad lijenost postane utočište
Lijenost je u stanju da se prehrani: što manje radimo i što manje želimo, osjećamo se umorno a dosada nas pridržava iz dana u dan poput žvakaće gume bačene na pločnik tokom dana jake vrućine.
Ako slijedimo ovaj put na kraju ćemo potonuti u limbo, svet napola siv i turoban, uz opasnost da se iz njega ne izvučemo više nikada nego kroz bolnu egzistencijalnu krizu. Pitanje je: šta nas gura da ostanemo zatvoreni u toj limbi? Često je razlog ovog začaranog kruga želja da pobjegnemo od stvarnosti koja nam se ne sviđa ili iz koje imamo malo nade da ćemo izaći, tada gradimo intermedijski, iluzorni svijet, koji od nas traži malo truda, po cijenu žrtvovanja dijela našeg života kako bismo se osjećali bezbjednim od bola koji bi, prema našoj viziji stvari, mogao da nam preuzme odgovornost. Radije se skrivamo ispod pokrivača, umjesto da otvorimo vrata da iz njih život izbije.
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/65743/la-pigrizia-nasconde-la-voglia-di-fuggire-dalla-realta.html
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
Ovo nije spokojna neaktivnost, već spoljašnja paraliza koja skriva izuzetno snažnu unutrašnju napetost; u nama se anksioznost povećava sve dok ne dovede do psihosomatskih poremećaja: nesanica, migrena, bolovi u stomaku, neobjašnjivi umor itd. U ovom slučaju, potrebno je dobro proučiti šta nas blokira i pronaći kompromis, poprište susreta između dužnosti i zadovoljstva da bi se izašlo iz zastoja.
Kad lijenost postane utočište
Lijenost je u stanju da se prehrani: što manje radimo i što manje želimo, osjećamo se umorno a dosada nas pridržava iz dana u dan poput žvakaće gume bačene na pločnik tokom dana jake vrućine.
Ako slijedimo ovaj put na kraju ćemo potonuti u limbo, svet napola siv i turoban, uz opasnost da se iz njega ne izvučemo više nikada nego kroz bolnu egzistencijalnu krizu. Pitanje je: šta nas gura da ostanemo zatvoreni u toj limbi? Često je razlog ovog začaranog kruga želja da pobjegnemo od stvarnosti koja nam se ne sviđa ili iz koje imamo malo nade da ćemo izaći, tada gradimo intermedijski, iluzorni svijet, koji od nas traži malo truda, po cijenu žrtvovanja dijela našeg života kako bismo se osjećali bezbjednim od bola koji bi, prema našoj viziji stvari, mogao da nam preuzme odgovornost. Radije se skrivamo ispod pokrivača, umjesto da otvorimo vrata da iz njih život izbije.
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/65743/la-pigrizia-nasconde-la-voglia-di-fuggire-dalla-realta.html
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
RSS Feed
