Prvi korak u izlječenju traume je PRIZNANJE i PRIHVATANJE; ovo, međutim, uopšte ne znači odobrenje i saglasnost za njeno postojanje. Prihvatiti znači da je gledamo, osmatramo, ne zaboravljajući istovremeno da čovjek zbog toga i živi da rešava nerešive probleme.
|
|
Ako imate nešto što vas boli, to ne znači da ste loša osoba.
Kada ste uspjeli da napravite masku kako ne biste patili, to je bio herojski čin, podvig ljubavi prema sebi. Ta maska vam je pomogla da preživite i prilagodite se porodičnom okruženju koje ste sami izabrali prije inkarnacije. |
Pravi razlog našeg rođenja u određenoj porodici ili naše privlačnosti prema ljudima sa istom traumom kao što je naša je to što nam se od početka sviđa kada drugi izgledaju kao mi. To jest, mi nijesmo gori od drugih. Ali vrijeme prolazi i počinjemo da primjećujemo nedostatke drugih, više ih ne prihvatamo takve kakvi jesu.
Mi pokušavamo da ih mijenjamo, ne shvatajući da ono što mi ne prihvatamo kod drugih je dio nas samih, samo ne želimo to da vidimo, jer se bojimo neophodnosti promjene. Smatramo da treba da se mijenjamo, dok u stvarnosti treba da iscijelimo sebe.
Zbog toga je toliko korisno da znate svoje traume: to vam omogućava da se bavite njihovim iscjeljenjem, a ne pokušajima da se promijenite.
Ne zaboravite, osim toga svaka od ovih trauma nastala je kao posledica akumulacije iskustva mnogih prethodnih života, tako da nije iznenađujuće što vam nije lako suočiti se sa traumom u ovom životu.
U prethodnim životima nijeste uspjeli, tako da ne treba očekivati da se problem lako može riješiti jednostavnom željom: " Hoću da ozdravim.". Štaviše, volja i odlučnost da izliječite svoje traume su samo prvi koraci ka saosjećanju, strpljenju i toleranciji prema sebi.
Kada je neophodno precizno odrediti traumu, treba se upoznati sa opisom karakteristika fizičkog tijela prije nego što se prouče karakteristike ponašanja. Tijelo nikad ne laže. Odražava ono što se dešava u emocionalnim i mentalnim planovima.
Preporučujem da pažljivo pročitate fizički opis svake traume nekoliko puta i zapamtite razlike između njihovih karakteristika.
Stvarajući traumu, prolazimo kroz četiri faze
U prvoj fazi smo svoji. Druga faza je osećaj bola kada otkrijemo da mi ne možemo biti svoji, jer to ne odgovara odraslima oko nas. Na žalost, odrasli ne shvataju da dijete pokušava da otkrije sebe, da saznam ko je on, i umesto da mu dozvole da bude svoj, uglavnom mu sugerišu kakav treba da bude.
Treća faza je pobuna protiv doživljene patnje. U ovoj fazi kod dijeteta počinju krize, suprostavljanje roditeljima.
Poslednja faza - kapitulacija, predaja: donosi se odluka da se stvori maska tako da ne bi razočarao druge, i što je najvažnije - da ne bi iznova i iznova doživljavao patnju koja proističe od toga da te ne prihvataju takvog kakav si.
Mi pokušavamo da ih mijenjamo, ne shvatajući da ono što mi ne prihvatamo kod drugih je dio nas samih, samo ne želimo to da vidimo, jer se bojimo neophodnosti promjene. Smatramo da treba da se mijenjamo, dok u stvarnosti treba da iscijelimo sebe.
Zbog toga je toliko korisno da znate svoje traume: to vam omogućava da se bavite njihovim iscjeljenjem, a ne pokušajima da se promijenite.
Ne zaboravite, osim toga svaka od ovih trauma nastala je kao posledica akumulacije iskustva mnogih prethodnih života, tako da nije iznenađujuće što vam nije lako suočiti se sa traumom u ovom životu.
U prethodnim životima nijeste uspjeli, tako da ne treba očekivati da se problem lako može riješiti jednostavnom željom: " Hoću da ozdravim.". Štaviše, volja i odlučnost da izliječite svoje traume su samo prvi koraci ka saosjećanju, strpljenju i toleranciji prema sebi.
Kada je neophodno precizno odrediti traumu, treba se upoznati sa opisom karakteristika fizičkog tijela prije nego što se prouče karakteristike ponašanja. Tijelo nikad ne laže. Odražava ono što se dešava u emocionalnim i mentalnim planovima.
Preporučujem da pažljivo pročitate fizički opis svake traume nekoliko puta i zapamtite razlike između njihovih karakteristika.
Stvarajući traumu, prolazimo kroz četiri faze
U prvoj fazi smo svoji. Druga faza je osećaj bola kada otkrijemo da mi ne možemo biti svoji, jer to ne odgovara odraslima oko nas. Na žalost, odrasli ne shvataju da dijete pokušava da otkrije sebe, da saznam ko je on, i umesto da mu dozvole da bude svoj, uglavnom mu sugerišu kakav treba da bude.
Treća faza je pobuna protiv doživljene patnje. U ovoj fazi kod dijeteta počinju krize, suprostavljanje roditeljima.
Poslednja faza - kapitulacija, predaja: donosi se odluka da se stvori maska tako da ne bi razočarao druge, i što je najvažnije - da ne bi iznova i iznova doživljavao patnju koja proističe od toga da te ne prihvataju takvog kakav si.
|
Isceljenje će se desiti tada, kada prođeš kroz sve četiri faze u obrnutom redosledu, počevši od četvrte i završavajući prvom, gdje ponovo bivaš svoj. Prva faza na ovom povratnom putovanju je osviješćivanje maske koju nosiš. |
|
Druga faza - osjećaj bijesa, pobuna kada čitaš ova poglavlja, neželjenje da se prizna svoja odgovornost, želja da se krive drugi za svoju patnju. Recite u ovom slučaju sebi da je to potpuno ljudska osobina - da se suprostavlja kada otkrije u sebi ono što ne voli. Svako na svoj način doživljava ovu fazu. Kod nekoga, pobuna i otpor dobijaju jake, žive forme, drugi to podnose mirnije. Intenzitet bijesa i revolta zavisi od tvoje otvorenosti i spremnosti za prihvatanje, kao i od dubine traume i perioda kada počinješ da osvješćuješ što ti se dešava.
U trećoj fazi, moraš sebi dati pravo na preživljavanje patnje i ljutnju na jednog ili oba roditelja. Doživljavajući ponovo patnju koju si doživio u djetinjstvu, osjećaćeš veće simpatije i saosećanje prema djetetu u tebi, što dublje i ozbiljnije budeš prolazio ovu fazu. U istoj fazi, moraš ostaviti svoj bijes na roditelje i pronaći saosjećanje prema njihovim patnjama.
Konačno, u četvrtoj fazi, bivaš svoj i prestaješ vjerovati da ti i dalje trebaju zaštitne maske. Prihvataš da je tako moralo biti da je tvoj život ispunjen iskustvima koja su služila da spoznaš šta je dobro za tebe a šta je štetno. To i jeste LJUBAV PREMA SEBI. Jer ljubav ima veliku iscjeliteljsku i nadahnujuću snagu, spremi se za različite promjene u svom životu - kako na nivou odnosa sa drugim ljudima, tako i na nivou svog fizičkog tijela.
Zapamti: voljeti sebe - znači dati sebi pravo da budeš takav, kakav si u sadašnjem trenutku. Voljeti sebe - znači prihvati sebe, čak i ako činiš drugima to, za šta si ih krivio. Ljubav nema nikakve veze sa onim što radiš ili šta posjeduješ.
5 emotivnih trauma po Lisi Burbo: 5 emotivnih rana iz djetinjstva koje opstaju i kada odrastemo
Prevod dijela teksta: http://www.psylib.org.ua/books/burbo01/txt07.htm
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
U trećoj fazi, moraš sebi dati pravo na preživljavanje patnje i ljutnju na jednog ili oba roditelja. Doživljavajući ponovo patnju koju si doživio u djetinjstvu, osjećaćeš veće simpatije i saosećanje prema djetetu u tebi, što dublje i ozbiljnije budeš prolazio ovu fazu. U istoj fazi, moraš ostaviti svoj bijes na roditelje i pronaći saosjećanje prema njihovim patnjama.
Konačno, u četvrtoj fazi, bivaš svoj i prestaješ vjerovati da ti i dalje trebaju zaštitne maske. Prihvataš da je tako moralo biti da je tvoj život ispunjen iskustvima koja su služila da spoznaš šta je dobro za tebe a šta je štetno. To i jeste LJUBAV PREMA SEBI. Jer ljubav ima veliku iscjeliteljsku i nadahnujuću snagu, spremi se za različite promjene u svom životu - kako na nivou odnosa sa drugim ljudima, tako i na nivou svog fizičkog tijela.
Zapamti: voljeti sebe - znači dati sebi pravo da budeš takav, kakav si u sadašnjem trenutku. Voljeti sebe - znači prihvati sebe, čak i ako činiš drugima to, za šta si ih krivio. Ljubav nema nikakve veze sa onim što radiš ili šta posjeduješ.
5 emotivnih trauma po Lisi Burbo: 5 emotivnih rana iz djetinjstva koje opstaju i kada odrastemo
Prevod dijela teksta: http://www.psylib.org.ua/books/burbo01/txt07.htm
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
