Osjećaj krivice je jedan od glavnih uzroka svih problema, bolesti i drugih nesreća savremenog čovjeka.
|
Da bi se oslobodili ovog osjećaja, neophodno je duboko shvatiti njegovu suštinu i uzroke, prije svega, razumjeti pojmove odgovornosti i obaveze. Liz Burbo detaljno i dostupno otkriva dijalektiku ljudske odgovornosti - prije svega svoje. Isključivanje iluzije krivice znači napraviti veliki korak ka otkrivanju vaše božanske suštine.
|
Šta znači biti odgovoran?
Odgovornost znači biti u mogućnosti odgovoriti na posledice svih svojih odluka, svojih postupaka, riječi i reakcija. Ja konkretno kažem "svojih", a ne odluka, akcija, riječi i reakcija drugih ljudi! To znači da nijesmo odgovorni za eksterne događaje koji nas direktno pogađaju, na primjer, za ono što drugi rade ili nam govore. Ne bi trebalo da budemo odgovorni za saobraćajnu nesreću ili požar u našoj kući; ali imamo jasnu odgovornost za našu reakciju na ove događaje! To je razlika.
Naša reakcija na događaj podrazumeva niz akcija - oni mogu biti veoma različite, zavisno od vrste reakcije koju manifestujemo. Sve što se dešava nama je učinjeno da nam pomogne da preuzmemo odgovornost za svoje živote, odnosno da budemo odgovorni za posljedice svakog izbora koji izradimo.
Koja je razlika između "osjećanja krivice" i "biti kriv"?
Osjećanje krivice znači vjerovanje da ste krivi na temelju vlastitog sistema vrijednosti, što je, s druge strane, određeno našim uvjerenjima. Većina ljudi ima tendenciju da smatra sebe krivim, iako su u stvarnosti rijetko. To je zato što zaboravljaju da proveravaju da li zaista žele da rade zlo. Oni odlučuju da su krivi, jer slušaju taj dio sebe koji ih osuđuje i optužuje.
Vjerovanja potiču iz uma, a ne iz srca. Da budete srećni, morate slušati srce. Um ima sposobnost pamćenja, analize i razmišljanja. On nema sposobnost da donese odluku. On mora biti u službi srca. Kada vjerujemo da je nešto dobro ili loše, ispravno ili pogrešno, to je zasnovano na sjećanju uma, to jest, na ono što nas je prošlost naučila.
Zašto postoji toliko krivice na našoj Zemlji, ako samo trpimo zbog njih?
Na planeti se pojavio osjećaj krivice istovremeno sa razdvajanjem polova. Ranije jednostavno nismo imali koncepte o dobru ili zlu, jer ovi koncepti, koji su nastali u mentalnoj sferi, nijesu postojali na samom početku istorije čovječanstva.
Istovremeno sa osećajem krivice pojavila se i sloboda izbora, što smo shvatili samo uz dalji razvoj mentalne ravni. Sada znamo - u dubinama naših duša - da uvijek imamo pravo izbora. Pored toga, mi smo jedina živa bića koja posjeduju ovu privilegiju.
Takođe znamo da se moramo vratiti našoj suštini i da je najkraća put ka njoj put ljubavi. Kad god u nemirnoj situaciji koja nas tjera da reagujemo, ne izaberemo put ljubavi, znamo da odlažemo ovaj povratak, a taj osjećaj daje osećaj krivice. Osjećaj krivice nas tjera da trpimo, jer nas naš nevin BOG ne proglašava krivim. To čini intelekt. Mi dozvoljavamo našem intelektu da odluči za nas. Stalno ga slušamo. On je postao naš BOG, naš lažni gospodar. Pošto se intelekt, ili niži um, sastoji samo od sjećanja, oni nas krive, na osnovu toga što je u prošlost naučio. Ovo je najvažniji izvor naše patnje.
Naš unutrašnji Bog zna samo za ljubav i sadašnji trenutak. Šta god da radimo, naš unutrašnji Bog uvijek nam oprašta i svaku situaciju posmatra kao iskustvo za učenje i povratak našem izvoru.
Odgovornost znači biti u mogućnosti odgovoriti na posledice svih svojih odluka, svojih postupaka, riječi i reakcija. Ja konkretno kažem "svojih", a ne odluka, akcija, riječi i reakcija drugih ljudi! To znači da nijesmo odgovorni za eksterne događaje koji nas direktno pogađaju, na primjer, za ono što drugi rade ili nam govore. Ne bi trebalo da budemo odgovorni za saobraćajnu nesreću ili požar u našoj kući; ali imamo jasnu odgovornost za našu reakciju na ove događaje! To je razlika.
Naša reakcija na događaj podrazumeva niz akcija - oni mogu biti veoma različite, zavisno od vrste reakcije koju manifestujemo. Sve što se dešava nama je učinjeno da nam pomogne da preuzmemo odgovornost za svoje živote, odnosno da budemo odgovorni za posljedice svakog izbora koji izradimo.
Koja je razlika između "osjećanja krivice" i "biti kriv"?
Osjećanje krivice znači vjerovanje da ste krivi na temelju vlastitog sistema vrijednosti, što je, s druge strane, određeno našim uvjerenjima. Većina ljudi ima tendenciju da smatra sebe krivim, iako su u stvarnosti rijetko. To je zato što zaboravljaju da proveravaju da li zaista žele da rade zlo. Oni odlučuju da su krivi, jer slušaju taj dio sebe koji ih osuđuje i optužuje.
Vjerovanja potiču iz uma, a ne iz srca. Da budete srećni, morate slušati srce. Um ima sposobnost pamćenja, analize i razmišljanja. On nema sposobnost da donese odluku. On mora biti u službi srca. Kada vjerujemo da je nešto dobro ili loše, ispravno ili pogrešno, to je zasnovano na sjećanju uma, to jest, na ono što nas je prošlost naučila.
Zašto postoji toliko krivice na našoj Zemlji, ako samo trpimo zbog njih?
Na planeti se pojavio osjećaj krivice istovremeno sa razdvajanjem polova. Ranije jednostavno nismo imali koncepte o dobru ili zlu, jer ovi koncepti, koji su nastali u mentalnoj sferi, nijesu postojali na samom početku istorije čovječanstva.
Istovremeno sa osećajem krivice pojavila se i sloboda izbora, što smo shvatili samo uz dalji razvoj mentalne ravni. Sada znamo - u dubinama naših duša - da uvijek imamo pravo izbora. Pored toga, mi smo jedina živa bića koja posjeduju ovu privilegiju.
Takođe znamo da se moramo vratiti našoj suštini i da je najkraća put ka njoj put ljubavi. Kad god u nemirnoj situaciji koja nas tjera da reagujemo, ne izaberemo put ljubavi, znamo da odlažemo ovaj povratak, a taj osjećaj daje osećaj krivice. Osjećaj krivice nas tjera da trpimo, jer nas naš nevin BOG ne proglašava krivim. To čini intelekt. Mi dozvoljavamo našem intelektu da odluči za nas. Stalno ga slušamo. On je postao naš BOG, naš lažni gospodar. Pošto se intelekt, ili niži um, sastoji samo od sjećanja, oni nas krive, na osnovu toga što je u prošlost naučio. Ovo je najvažniji izvor naše patnje.
Naš unutrašnji Bog zna samo za ljubav i sadašnji trenutak. Šta god da radimo, naš unutrašnji Bog uvijek nam oprašta i svaku situaciju posmatra kao iskustvo za učenje i povratak našem izvoru.
Nekada smo mislili da je osjećaj krivice izuzetno korisno sredstvo koji nam pomaže da prepoznamo naše greške i ne ponavljamo ih ponovo. Naša namera je bila dobra: da poboljšamo sebe. Međutim, treba priznati da ovaj instrument nikada ne daje željene rezultate. Što više optužujemo sebe, to više više ponavljamo svoje greške i sve više osjećamo krivicu.
Ovo je začarani krug, od koga pati velika većina ljudi. Osim toga, zbog osjećaja krivice, čovjek boluje, prerano stari i umire. Ljubav i oproštaj su divna sredstva koja nam pomažu da poboljšamo sebe. Kada smo dovoljno svjesni velike ljubavi našeg unutrašnjeg Boga, oslobađamo se osjećaja krivice, jer on nikad nije korisan.
Još jednom ponavljam:
Kao što smo odgovorni za svoje odluke, mi smo takođe odgovorni i za svoje želje. Želimo i mnogo tražimo od života, takva je priroda čovjeka. Ali ne znamo uvijek posledice naših želja. Pošto još uvek nismo naučili da uživamo u životu i vjerujemo da imamo pravo na uspjeh, obilje, ljubav, mi često ne možemo jasno definirati koje će biti posljedice naših želja i kako će uticati na naše živote.
Dakle, prije nego što tražite supružnika, rad, dijete ili bogatstvo, polako provjerite koje posljedice ovog koraka mogu biti. Da li ste spremni da odgovorate za njih? Ako je unutrašnji odgovor pozitivan, ako ste u stanju da budete odgovorni za sve posledice, bez padanja u panično stanje ili bolest i ne tražite od nekog drugog da vam pomogne u teškoćama - onda doživite to iskustvo. Ako je odgovor negativan, dajte sebi pravo da ne idete odmah na ispunjenje svojih želja: jer znate da je sve što živi na ovoj planeti privremeno, vjerovatno vaša želja je prolazna.
Što se tiče obaveza, prije nego što ih preuzmete, važno je znati svoje sopstvene granice. U početku, dok još ne poznajete dovoljno dobro sebe, često ćete se morati oslobađati obaveza. Ali kroz različita iskustva, postepeno ćete naučiti da mudro birate obaveze, i sve manje i manje ćete ih se morati oslobađati.
Ovo je začarani krug, od koga pati velika većina ljudi. Osim toga, zbog osjećaja krivice, čovjek boluje, prerano stari i umire. Ljubav i oproštaj su divna sredstva koja nam pomažu da poboljšamo sebe. Kada smo dovoljno svjesni velike ljubavi našeg unutrašnjeg Boga, oslobađamo se osjećaja krivice, jer on nikad nije korisan.
Još jednom ponavljam:
- Odgovornost je kvalitet osobe koja je odgovorna za posledice svojih odluka, svojih postupaka, svojih riječi i svojih reakcija.
- Preuzeti obavezu to je vezivati sebe usmenim ili pismenim obećanjem koje ste dali sebi ili nekom drugom.
- Biti kriv, to je željeti i moći štetiti sebi ili nekom drugom, biti svjesan toga i ipak odlučiti to učiniti.
- Osjećati sebe krivim jeste smatratati sebe krivim polazeći od vlastitih moralnih vrijednosti, koje potiču iz naših vlastitih uvjerenja.
Kao što smo odgovorni za svoje odluke, mi smo takođe odgovorni i za svoje želje. Želimo i mnogo tražimo od života, takva je priroda čovjeka. Ali ne znamo uvijek posledice naših želja. Pošto još uvek nismo naučili da uživamo u životu i vjerujemo da imamo pravo na uspjeh, obilje, ljubav, mi često ne možemo jasno definirati koje će biti posljedice naših želja i kako će uticati na naše živote.
Dakle, prije nego što tražite supružnika, rad, dijete ili bogatstvo, polako provjerite koje posljedice ovog koraka mogu biti. Da li ste spremni da odgovorate za njih? Ako je unutrašnji odgovor pozitivan, ako ste u stanju da budete odgovorni za sve posledice, bez padanja u panično stanje ili bolest i ne tražite od nekog drugog da vam pomogne u teškoćama - onda doživite to iskustvo. Ako je odgovor negativan, dajte sebi pravo da ne idete odmah na ispunjenje svojih želja: jer znate da je sve što živi na ovoj planeti privremeno, vjerovatno vaša želja je prolazna.
Što se tiče obaveza, prije nego što ih preuzmete, važno je znati svoje sopstvene granice. U početku, dok još ne poznajete dovoljno dobro sebe, često ćete se morati oslobađati obaveza. Ali kroz različita iskustva, postepeno ćete naučiti da mudro birate obaveze, i sve manje i manje ćete ih se morati oslobađati.
U zaključku, ponavljam još jednom da je osjećaj krivice jedan od najozbiljnijih uzroka ljudske nesreće, bijede i bolesti.
Dakle, da li želite da krivite sebe ili druge do kraja svog života? Da li vam ova instalacija donosi radost? Sigurna sam da će odgovor biti negativan. Šta onda da radite? Drugi ne mogu ništa da učine za vas. Samo u vašoj je moći da pretvorite osjećaj krivice u ljubav, to jest, da dozvolite sebi i drugima da rade ono što ste ranije osuđivali. Znajući da je sve privremeno, takođe znate: prije ili kasnije ćete moći postići ono što vam se najviše sviđa.
Prevod teksta sa stranica: nkozlov.ru i nkozlov.ru/
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Dakle, da li želite da krivite sebe ili druge do kraja svog života? Da li vam ova instalacija donosi radost? Sigurna sam da će odgovor biti negativan. Šta onda da radite? Drugi ne mogu ništa da učine za vas. Samo u vašoj je moći da pretvorite osjećaj krivice u ljubav, to jest, da dozvolite sebi i drugima da rade ono što ste ranije osuđivali. Znajući da je sve privremeno, takođe znate: prije ili kasnije ćete moći postići ono što vam se najviše sviđa.
Prevod teksta sa stranica: nkozlov.ru i nkozlov.ru/
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com