"Okrugli sto o vakcinaciji" održan u palati RF 2010. godine.
Učesnici diskusije (prevedene):
- Larisa Grigorevna Kuzmenko (doktor medicinskih nauka, profesor, pedijatar)
- Galina Vjačeslavovna Kozlovskaja (doktor medicinskih nauka, profesor dječji psihijatar)
- Ksenija Vladimirnova Borovjeva (dječji psiholog - defektolog)
- Oljeg Sergejevič Brusov (doktor bioloških nauka)
- Galina Borisovna Kirilličeva(doktor medicinskih nauka, imunolog)
Učesnici diskusije (prevedene):
- Larisa Grigorevna Kuzmenko (doktor medicinskih nauka, profesor, pedijatar)
- Galina Vjačeslavovna Kozlovskaja (doktor medicinskih nauka, profesor dječji psihijatar)
- Ksenija Vladimirnova Borovjeva (dječji psiholog - defektolog)
- Oljeg Sergejevič Brusov (doktor bioloških nauka)
- Galina Borisovna Kirilličeva(doktor medicinskih nauka, imunolog)
Galina Vjačeslavovna Kozlovskaja (profesor, doktor medicinskih nauka, dječji psihijatar):
- Želim da kažem nekoliko riječi uopšte o mentalnim bolestima. Ovo je veoma važna ljudska hipostaza. Naime, preko mentalnog zdravlja razvija se naša civilizacija i duhovnost. Ovo je izuzetno važna komponenta našeg sveukupnog zdravlja i veoma je krhka. Veoma lako podliježe rastrojstvu. Pri tom, zbog različitih uzroka. Na primjer, najaktivniji i najznačajniji dio našeg društva su ljudi od 25 do 45 godina. Među njima u poslednje vrijeme ima mnogo mentalno oboljelih, koji se ne smatraju bolesnim. Ipak, mi psihijatri ne možemo da ne govorimo o tome. I svaki obrazovan čovjek bi se složio. Mnoge "psihopatizacije" sada rastu među stanovništvom, to su narkomanija, alkoholizam, seksualne perverzije, samoubistvo, prostitucija i drugih oblici nezdravog ponašanja...
Još više zabrinjava situacija u dečijem uzrastu gdje je psihičkih poremećaja znatno više nego što ih je bilo 80-ih godina. Postoji rast psihičkih poremećaja od 8-10% do 18-20% ukupnog broja dječije populacije...
Mi dječji psihijatari, primjećujemo rast ranog dječijeg autizma. Ovo je jedno od najtežih stradanja. Bolest se ranije krajnje rijetko primjećivala. Sve do nedavno (opisana je 40-ih godina) računalo se da ima 1 - 2 slučaja na 10.000 stanovnika. Sada se autizam desetostruko povećao. Sada ima već 20-30 na 10.000 stanovnika. Radeći kao ljekar, ranije mi je za mjesec dana dolazio 1-2 pacijenta sa autizmom. Sada na prijemu do 10 osoba, 5 je sa autizmom. Bukvalno nema neuroza, retardacija, ide "eksplozija" autizma.
Ponekad je autizam takav da prosto zabezeknuto gledate - u šta se pretvara dijete.
Pri tome dijete se do 1-1,5 godine prelijepo razvijalo. Ponekad čak i ispred svog uzrasta. Radovalo okruženje. I odjednom, posle zadnje vakcinacije, nakon dvije ili tri nedjelje, nastaje "olupina". Ono ne može da govori, ne koristi WC, ne komunicira, ono je pseudo-gluvo i pseudo-slijepo. Utisak je veoma težak. I, avaj, koristeći logiku, zaključujemo da se autizam razvio kao rezultat te vakcine. Pošto dolaze desetine slučajeva, a mi već unaprijed znamo cijelu sliku. Ponekad se susrećemo da dijete vrišti. Inkoherentno urlikanje, neartikulisano. A kada razgovaramo sa njegovom majkom, povezanost sa vakcinacijom javlja se momentalno bez ikakvih sumnji. Mi znamo zvaničan stav države prema vakcinaciji. I odnos prema onim pojedincima koji pokušavaju da izraze sumnje u njihovu cjelishodnost. Pokušali smo da javno kažemo da postoje takvi slučajevi, ali nikada nijesmo dobili podršku od zvaničnih organa, medija, itd. Vrijeme ide, a ljudi sa takvim stavom je sve više i više.
Često mi govore da nije dokazana povezanost vakcina sa autizmom. Nema metodologije i istraživanja. A gdje je metodologija vakcina i istraživanje posledica?
U filmu kojeg smo upravo gledali, vidimo da u Americi ne spavaju, već naprotiv objavljuju se publikacije da je epidemija autizma u SAD. Tome daju najapsurdnije objašnjenja, da je navodno sastav iz lizalice uzročnik autizma, itd. A u stvari, ovdje postoji direktna veza sa vakcinom. Zašto? Pošto više od 30 susreta sa zaraznim bolestima preživljava dijete do 2 godine. Ono se vakciniše od 10 i više bolesti. Ono što je zanimljivo je da od jedne iste bolesti primaju tri ili više doze, pri čemu se ne provjerava imunitet. Uprkos svega njega vakcinišu i vakcinišu. Sa stanovišta imunologije ispada da jedna doza vakcine nije dovoljna. Treba dati nekolike doze vakcine, zbog stvaranja zaštite. U stvari, nikakva zaštita se ne stvara. Ova djeca počinju da boluju. Ovo govori o tome da ovo rano vakcinisanje - je besmisleno i necjelishodno, jer je imuni sistem u stadijumu razvića. On daje neizdiferenciran odgovor na ove beskonačno stresne situacije.
Beskonačni potres imunog sistema dovodi do mentalnih poremećaja. Ali ne kod svih, naravno. Ne možemo reći da sva djeca tako reaguju. Ali neka djeca sigurno reaguju...
Zahvalana sam ljekarima iz poklinike koji nijesu pokušavali da konfliktuju sa mnom kada sam pisala potvrdu da se dijete ne vakciniše. Naprotiv, odmah su je lijepili na karton, a to je osnova za ljekara da oslobodi dijete od vakcinacije. Takođe ne možemo zastupati ni ortodoksnu poziciju da niko ne smije da se vakciniše, pošto to pitanje još nije izučeno. Ono nije potpuno izučeno, i nije regulisano. Najzanimljivija stvar je da se uzimaju u obzir komplikacije samo vremenski bliske vakcinaciji. Prvi sati i dani nakon vakcinacije. Dalje se nikada ne istražuju. A upravo ove reakcije se javljaju tek posle 2-3 nedjelje. A ponekad i kasnije. Tek tada se može suditi kako je pacijent prošao vakcinaciju.
Jednom riječju sve dok ovo pitanje nije dovoljno izučeno, ispada da živimo u sujevernom svijetu, gdje se moraju svi vakcinisati. Zašto, zbog čega, zašto tako masovno, sa prinudom, gubitkom prava na odbijanje? Pričaju i kod nas i u drugim zemljama, da postoji neka tendencija za genocid, kako bi se smanjila svjetska populacija. I ako se ranije, kada je tek počinjala masovna vakcinacija, još vodila diskusija, sada je nema. Nema normalne argumentacije za vakcinaciju a samim tim ni razumnih argumenata.
Čak i u našem institutu među kolegama nije podržano naše mišljenje - da autizam izazivaju vakcine. Ne zato što su oni sa nekim povezani ili izražavaju poželjno mišljenje, ne. Prosto to je neko uvriježeno mišljenje da je to nemoguće i to je sve.
Ovo je u suštini sve što sam željela da kažem. Hvala.
Želim još da dodam. Mi smo videli dosta toga u psihijatriji u poslednje vrijeme doživljvamo stres od tolikog kontingenta koji nam dolazi. Ja sam odrasla osoba, ali kada dolaze takav slučaj prosto kao biljka, želim da zaplačem. Ova tema psihičkog kolapsa kod dece mlađe od 5 godina, ona je toliko strašna da ja mislim da treba da se iznese, putem medija ili na drugi način. Moramo da razmislimo kako tu emotivnu poruku da prenesemo društvu.
Pitanje: Od kada je kod nas počeo taj talas psihičkih bolesti?
G.V. Kozlovskaja: Prije oko 10 godina, i u porastu je. Posebno poslednjih 3-5 godina. Sa sigurnošću mogu da kažem da nema ni jedne vakcine koja ne utiče na ćelije velikog mozga, jer sadrže štetne hemijske elemente.
Svaka vakcina povećava osjetljivost na male i srednje uticaje. Ako sprovedemo eksperiment, uvedemo prosto toksične materije posle vakcine, tada će posle vakcine dejstvo biti mnogo puta veće.
Larisa Grigorevna Kuzmenko ( doktor medicinskih nauka, profesor, pedijatar):
- Radila sam 19 godina na odjeljenju dječije bolnice "Morozov" u Moskvi ( ranije se zvala Dečiji KBC № 1 iz Moskve) na odjeljenju za djecu najmlađeg uzrasta, u kom je bilo 10 specijalizovani hematološki kreveta, počela sam kao bolnički pripravnik, zatim sam bila asistent na katedri za pedijatriju " II Moskovskog fakulteta N.I. Pirogova". Poslednjih godina sve do danas radim na katedri za dječije bolesti RDUN (bivši MGU), a od 1996. godine sam šef katedre. Glavna naučna djelatnost katedere je imunologija i alergologija u dječijem uzrasu.
Po pitanju vakcinacije treba reći, da reakcije i komplikacije nijesu samo lokalne i opšte, koje se javljaju neposredno posle vakcinacije i u narednim danima i nedjeljama, već su i odložene. A ako o neposrednim reakcijama i komplikacijama nakon vakcinisanja ljekari još nešto i znaju, za odložene komplikacije praktično ljekari i "vakcinolozi" čak i ni ne pretpostavljaju da postoje. To su takozvane "druge" bolesti. Od ovih bolesti kod djece su nam poznate: akutna leukemija, trombocitopenija purpura, difuzne bolesti vezivnog tkiva (sistemski lupus eritematozus, sistemska skleroza, dječiji reumatoidni artritis); u nekim slučajevima sa vakcinacijom je povezana i epilepsija. O ovim bolestima, možemo da pričamo da su povezane sa vakcinom, jer kada primimimo pacijenta sa jednom od ovih bolesti, uzmemo istoriju (amnezu), tada se kod niza djece ispostavlja da je 2 - 8 nedelja prije početka teške, teško izlečive (a ponekad i neizlečive ) bolesti, njemu bila data jedna ili druga vakcina. Pri tome, apsolutno nema nikakvog značaja u kojoj je zemlji vakcina proizvedena. Dopuštam da potpuno griješim, i da stvarno vakcinacija nema nikakve veze sa iniciranjem inoperabilnih (neizlečivih) bolesti. Ali, gdje su dokazi za to?
...Pored reakcija i komplikacija koje mogu nastati kao posledica vakcinacije takođe treba imati u vidu činjenicu, daleko od toga da sva vakcinisana djeca adekvatno reaguju na vakcinu stvaranjem zaštitnog titra antitijela. Baveći se problemom "djece koja su često bolesna", obratili smo pažnju na to da 85 - 90% djece iz ove grupe su djeca koja su u prvoj godini života imali uvećan timus (ovo stanje mi zovemo timomegalija). Danas je timus različite veličine (velike, male i normalne) može se lako i sigurno prepoznati pomoću ultrazvučnog ispitivanja. Prema našim preliminarnim podacima, urođena timomegalija ( ispitivanja su sprovedena kod 156 djece od zdravih majki, 2 - 3 dana posle rođenja) je detektovana kod 20% djece, odnosno konkretno u moskovskoj populaciji timomegalija je najmanje kod 20% djece od ukupne dječije populacije...
Uzgred, većina bolesti, protiv kojih se proizvode vakcine, odavno se liječe. Zašto se sprovodi masovna vakcinacija, kada se mogu liječiti osjetljiva djeca. Povodom svinjskog gripa, postoje odlični preparati, koji djeluju na taj grip. Zašto je bila potrebna vakcina nije jasno. Još je i Ždanov govorio: "Vakcine protiv gripa nema, i ne može je ni biti."...
Pitanje: Kažete da vam je glavni ljekar zabranio da govorite o ovoj temi. Ne verujem da sve glavne ljekare plaćaju farmaceutske kompanije.
L.G. Kuzmenko: Nije stvar u kompanijama. Ovo je naredba Ministarstva zdravlja. Ja ne znam tačno kako, možda je to i usmena naredba. Ljekari takođe primaju platu, bonuse, i direktno zavise od matične organizacije.
Pitanje: Kako ova informacija ne uspijeva dođe do građana?
L.G. Kuzmenko: ...Zašto ova informacija ne dolazi do građana, ja ne znam. Vjerovatno, su za to u krajnjem zainteresovani korumpirani zvaničnici.
Ksenija Vladimirnova Borovjeva
(dječji psiholog - defektolog):
- Pored toga što sam ljekar, sudbina je htjela da budem i majka autističnog djeteta. Neću govoriti šta se dešava u našoj zemlji, govoriću o istraživanjima koja se sprovode u SAD. Hvala Bogu, kod njih se izdvaja dovoljna količina sredstava za istraživanja. U ovom trenutku, imamo dosta informacija koje se u našoj zemlji jednostavno ne objavljuju, ignorišu i sakrivaju. U SAD je zaista epidemija dječijeg autizma. Od autizma je oboljelo 500.000 osoba, a 40.000 osoba se razboli svake godine. To je ogromna cifra. Obolijeva 1 od 250 osoba. Ovo su samo podaci za SAD.
Autizam je prvi put opisan 1942.. Prije toga, on je izdvojen iz šizo-tipskih poremećaja kao posebna bolest. Samo nekoliko godina ranije 1938. godine, u vakcinama se pojavio tiomersal (etil živa). Shodno tome ona je dječici uvedena, oni su podrasli, i njima je dijagnostikovana bolest. Mnogi naučnici iz SAD: Woods, Heylin, Bradstreet, Adamson, itd, mnogo njih, je proučavalo veoma rani dječiji autizam i utvrdili su da razlike između trovanja živom i kompleksom simptoma pri dječijem autizmu praktično ne postoji. Djetetu se uvodi živa u prva 3 sata života - vakcinom protiv hepatitisa B, po zakonu su obavezni da je daju u prvih 24 sata života.
Amerikanci su izučavali sve vakcine koje sadrže tiomersal, njihove posledice. Dokazali su da djevojčice obolijevaju ređe od autizma, jer estrogen podstiče izlučivanje žive iz organizma. A kada je u kulturu neurona uveden - testosteron, a posle izvjesnog vremena i tiomersal ispostavilo se da testosteron značajno povećava toksičnost. Stoga, djevojčice obolijevaju od autizma četiri puta ređe od dječaka.
Radeći sa djecom sa autizmom, uz to što je i moje dijete bolesno, primijetila sam da postoje dvije varijante razvoja događaja. Postoje djeca koja se uopše ne razbolijevaju. Ništa. Ni prehlade, itd. itd. A postoje djeca koja su podložna svim vrstama infekcija. Dugo sam o tome razmišljala, počela sam da tražim informaciju i ispostavilo se (opet, studije iz SAD) da tiomersal, kad uđe u ljudski organizam, narušava sintezu hema, koji je odgovoran za proizvodnju hemoglobina. Tako tiomersal narušava lučenje žuči. Tiomersal se može uočiti u organizmu samo nekoliko nedjelja posle vakcinacije. Kasnije analize su besmislene, neće ga prikazati. Kada roditelji dolaze i kažu: "naše dijete ste otrovali živom", oni im odgovaraju: "nikakve žive u krvi nema.".
Ranije se ova bolest smatrala neizlečivom. U klasičnoj dječijoj psihijatriji se tako mislilo. Amerikanci uspješno liječe autizam u trajanju od 10 godina. Ali, kod nas o tome ne govore. Postoji biomedicinski metod liječenja autizma. To je složen metod. Autisti imaju određene disfunkcije. Na ovom dijagramu se vide svi poremećaji autista.
Genetskih faktora je veoma malo. Metod liječenja se zasniva na potpunoj obnovi crijeva. Treba dijete staviti na poseban režim ishrane, najmanje šest mjeseci. Posle tog početi helacionu terapiju sa posebnim lijekom koji se zove "hilator". On izvlači živu iz organizma. Na ovaj način 90% djece može da se vrati. Kod nas se o ovome ne zna.
Ko je zainteresovan može da pretraži internet za "biomedicinski metod liječenja autizma". Kod nas su majke primorane da same traže informacije, da bi povratile svoju djecu. Što kasnije počne liječenje, to su šanse manje...
U ovom trenutku kod nas od autizma stradaju djeca koja su se dobro formirala u materici, sa dobrim genima. Ranije, su uglavnom obolijevala djeca sa određenim degenerativnim simptomima...
Oljeg Sergejevič Brusov (doktor bioloških nauka):
- Ja sam ljekar - biohemičar, cio vijek se bavim biološkom psihijatrijom.
Želim da kažem zašto se ovi podaci veoma teško objavljuju. Ovo je povezano sa tim što se savremena terapija mentalnih poremećaja sprovodi ljekovima koji djeluju na nervni sistem. Dešavaju se takve stvari da biolozi koji se bave biološkom psihijatrijom, potpuno su monopolizovali faktički patogenezu šizofrenije i drugih mentalnih bolesti. Kada su im imunolozi govorili: "Znate li, da imuni poremećaji utiču na psihu?". Rekli su im: "Dokažite tu vezu.".
Zaista, dugo vremena nije bilo dokaza. Tek je nedavno krenuo talas radova, uglavnom iz inostranstva, koji su pokazali da u stvari glavni regulatori neurotransmiterskih sistema, koji igraju glavnu ulogu u patogenezi psihičkih poremećaja, su poremećaji T-ćelijskog imuniteta. Čelijski imunitet strada najviše od vakcina. Virus, čak ako je i oslabljen, prije svega guši T- ćelijski imunitet. Naglo smanjuje proizvodnju interferona, dramatično smanjuje nivo fagocita, smanjuje aktivnost prirodnih ćelija ubica. Ispostavlja se, ponavljam, da faktori nespecifičnog imuniteta endogeni regulatori neurotransmiterskih sistema, leže u osnovi šizofrenije.
Pri bilo kojoj vakcinaciji kod nas proizilazi pothrana endogenim opijatima, koji tako snažno utiču na psihu. Čak ako i primite "idealan" serum, bez žive, bez ičega. Ako to bude živi ili čak oslabljeni virus, on će ipak narušiti T-ćelijski imunitet, što će dovesti do toga, da ponovo dobijemo isti taj proces.
Kod pacijenata sa niskim T-ćelijskim imunitetom, standardna terapija ima mnogo gori efekat nego kod pacijenata kod kojih je T-ćelijski imunitet normalan. Pitanje o vakcinama i njihovom uticaju na autizam, kod nas se još i ne razmatra. Ja sam u svojoj nepismenosti vjerovao da je autizam takva rijetka bolest kao jedan od milion.
Još bih dodao da u SAD smatraju da autizam - nije mentalna bolest, već imuni poremećaj. Zato, pri liječenju autizma psihotropnim preparatima, dobijamo paradoksalne reakcije. Ispostavlja se, da ih liječimo kao psihijatrijske pacijente, a u stvari to je imuni poremećaj. Autizam - je jedan od problema kao što su alergije, čirevi, astma, hiperaktivnost, itd.
Galina Borisovna Kirilličeva (doktor medicinskih nauka, imunolog):
- Immunoprofilaktičkim preparatima bavim se od završetka fakulteta. Odmah sam počela sa eksperimentima, prije oko 30 godina u Gamalejevskom Institutu za vakcine i imunomodulatore.
Sada mislim da ne treba da se govori samo o imunom sistemu, već o imuno-neuro-endokrilnom sistemu. Pošto, svaki preparat koji deluje na sistem, izaziva promjene u svim ovim sistemima.
Kao eksperimentator izjavljujem, da vakcinama mogu biti narušene reproduktivne funkcije i da prouzrokuju neizostavne promjene u nervnom sistemu. Uključujući i poremećaje psihičkih funkcija.
Šta smo mi uspjeli da pokažemo? Da sve vakcine, osim specifičnog dejstva, izazivaju nespecifične adaptacione reakcije, a najveća komplikacija - je krah adaptacije. Postoje divni i naši i američi eksperimentalni podaci o tome. Oni kažu da smo zamijenili difteriju i veliki kašalj sa leukemijom i onkologijom. Sve ovo se potvrđuje.
Razgovarali smo ovdje o mnogim komplikacijama. Podaci pokazuju da kod svake osobe vakcina izaziva negativno dejstvo. Eksperimentalno je dokazano da vakcine izazivaju smanjenje imune otpornosti za sve slabe i srednje uticaje. To su najneželjeniji efekti. Svaka vakcina pogoršava čovjekovu ekologiju. Povećava osetljivost na sve štetne faktore. Ovo je dokazano.
Drugo, ovo je epidemiološki problem. Vi znate da se sada bude sve infekcije. Ranije je sa njima organizam sam izlazio na kraj. Sada kao rezultat vakcinacije smanjena je rizistentnost za sve spore infekcije. Ovdje se govorilo da se ne smiju slabašna djeca vakcinisati. Mi smo dokazali da se ne smiju vakcinisati ni zdrava. Svaka vakcina smanjuje otpornost na patogene faktore.
U zaključku bih rekla: Ja sam pravoslavna osoba. Ako bi se prema vakcinaciji odnosila kao naučnik, rekla bih da sam za individualni pristup. Ali činovnici smatraju, da Rusija nije spremna za to ... Nažalost, prije vakcinacije mi ne ocjenjujemo imuni status.
Šta dobijamo: Kod nas je vakcinacija - jednačina sa svim nepoznatim. Na sadašnjem nivou imunologije u Rusiji, ne možemo postaviti individualni pristup vakcinaciji. Dakle, ako se sve izvaga, ja bih vakcinama rekla - Ne. Na današnjem nivou ne možemo početi sa individualnim pristupom za davanje vakcina.
Kao vjernik želim da kažem da mi imamo savršen organizam. Gospod je stvorio organizam takvim da može i bez naše intervencije da se izbori sa mnogim problemima. Mi samo treba da mu pomažemo, a mi se trudimo da upravljamo njime, da ga rušimo. Ljudi bi trebalo da budu informisani, i vakcinacija treba da bude lični izbor svake osobe.
(Prevod dijela stenograma " okruglog stola " u palati Ruske Federacije, 16. mart 2010.)
Prevod: Beba Mur
Izvor: http://www.domrebenok.ru/blog/vakcinoprofilaktika-svobodnyj-informirovannyj-vybor/
.
