Ljubav bez vezanosti je zrela ljubav

​Voljeti bez vezanosti ili bez razvijanja zavisnosti znači voljeti bez potrebe za posjedovanjem druge osobe. Dajte se partneru u slobodi i na svijestan način, podijelite projekat gdje niko ne gubi, gdje se identitet ne bojkotuje i gdje ne dovodi do narcizma. Živjeti ovakvu vezu moguće je samo ako se uzme u obzir jedan princip: nije važno koliko smo voljeni, već kako smo voljeni.

"Uspostavljanje zavisnog odnosa znači odricanje duše u zamjenu za lažno zadovoljstvo i lažnu sigurnost."
~ Walter Riso

Sa stanovišta emocionalnih odnosa, vezanost zahtjeva još jedno razmatranje. Jasno je da svi moramo znati da je druga osoba tu za nas. Želimo da se osjećamo voljeno. Želimo da budemo dio obaveza. Sve ovo nas čini  parom. Međutim, ovaj pojam stvara plodno tlo gdje često raste strah i nesigurnost.

Izgradnja ljubavi zasnovana na vezanosti znači potreba za partnerom baš kao što dijetetu trebaju roditelji. To je bezlična i nezrela ljubav, gdje postoje samo potrebe, strahovi i zavisnosti.

Ljubav bez vezanosti, cilj koji treba postići

Voleti bez vezanosti nije lako. To je zato što se većina nas navikla da voli uslovno. Želimo ljubavi koje su prave za nas. Ljude koji ispunjavaju naš osjećaj praznine i naše usamljenosti. Drugove koji liječe naše slomljene komade i koji nam prišivaju krila na ramenima koja nam omogućavaju da letimo. Želimo sve, zaboravljajući najvažnije: da počnemo od sebe.

​Niko nije odgovoran za spas, obnovu ili stvaranje onoga o čemu smo oduvek sanjali. Ova odgovornost je samo naša. Međutim, navikli smo da se dajemo drugima sa nadom da ćemo se osjećati potpunim i ispunjenim. Želimo da udovoljimo svakoj našoj potrebi. Objašnjenje za ovu vrstu psihološke i afektivne dinamike, ma koliko ona bila znatiželjna, nalazi se u društvu u kojem smo odgajani.

Naša kultura nam je od malih nogu dala ideju da se sreća postiže posjedovanjem mnogih stvari. Ovo nam, međutim, predstavlja tužnu emocionalnu ideju: vječiti osjećaj da nam nešto nedostaje. Na taj način svoje postojanje orijentišemo na osnovu ove stalne potrage da bismo imali i akumulirali određene stvari, sa nadom da ćemo biti dobro. Razvijamo opsesivne veze sa predmetima, idealima i ljudima. Mislimo da ćemo možda na taj način osmisliti svoje postojanje.

Ova vrsta vezivanja čini nas vječnim zarobljenicima onoga što nam nedostaje. Počinju da nam trebaju stvari ili ljudi i to ne zbog autentične potrebe, već zbog socijalnog i emocionalnog impulsa. Slijepi mehanizam zbog patnje i straha od nedostatka.

Da li se takvo postojanje isplati? Očigledno ne! Shvatajući ovo omogućiće nam da stvorimo zdravije emocionalne odnose, ali i da imamo srećniji i ispunjeniji život.

Kako voljeti bez vezanosti i bez strepnje?

Voljeti iz zadovoljstva, a ne iz potrebe, podrazumijeva ljubav prema partneru kakav jeste, a ne prema onome što želimo da bude. Znači voljeti nekoga baš kao što volimo sunce, mjesec i zvijezde. Ne želimo da nam pripadaju, ali cijenimo činjenicu da su oni tu da nas prosvijetle, nadahnu iz dana u dan, prateći nas na našem životnom putu. To što ih ne možemo smatrati svojima ne sprečava nas da uživamo sa njima.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/amare-senza-attaccamento/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​