Ljubav donosi bol?

​Mnogi ljudi, muškarci i žene, misle da traže ljubav.

​Ali kada muškarci počnu da pričaju i razmišljaju o tome, ispostavlja se da žele da nađu voljenu, posjeduju, da je drže i  privijaju na grudi. Posvetite joj to što rade, prestanu osjećati usamljeno. Da se uvjere, na kraju, da je sve sa njima u redu i više neće morati ići na zabave sami.

Kada žene počnu pričati o ljubavi, ispostavlja se da žele da pripadaju nekome. Opuste se u nečijem zagrljaju i postanu nečije, ko će im pružiti mir, samopoštovanje i status. One žele, konačno, da prestanu da izmišljaju odgovor na besmislena pitanja društva, kao što su: "Zašto nije udata?" ili "Zašto nema djece?".

Ljudi žele da posjeduju, pripadaju, budu vezani i vežu nekoga.

Ali to nema nikakve veze sa istinskom ljubavlju, jer je ljubav sloboda. Vezanost, zavisnost i želju za posjedovanjem ljudi doživljavaju kao ljubav.

Ljudi kontrolišu voljene, da ne gledaju okolo. Hvataju se za supružnike kao za slamku. Doživljavaju žene i muževe kao svoju imovinu. Hvale se, ponose, zavise. Posjeduju, posjeduju, posjeduju i plaše se da izgube.

Sve ovo donosi mnogo patnje. Partneri guše jedni druge željom za posjedovanjem. Uništavaju  odnos. I na kraju, odnosi se raspadaju. I započinje beskrajna patnja, jer je zajedno loše a rastati se   užasno  je teško zbog jake vezanosti.

I onda počinju da govore da ljubav pričinjava bol. Počinju da raspravljaju o tome sa prijateljima, pišu pjesme i stihove na tu temu. Ako uključite bilo koji radio, odatle potocima izlaze tekstovi poput "Volim te, ja sam tvoja" ili "Ne mogu bez tebe". Ljubav, vezanost i posjedovanje, nemogućnost života bez druge osobe uvijek iz nekog razloga ispoljava se u prvom stihu. A stvar je tome, da ljubavi tamo nije ni bilo. Postojala je želja da se poseduje i pripada, ali ne i ljubav. To je ono što tjera da se pati.

Vezanost za čovjeka kao prema  dijelu sebe, pri rastavi izaziva bol. A mnogi iz nekog razloga doživljavaju to kao ljubav. A istinska ljubav to je sloboda. To je razumevanje toga da čovjek zaista ne pripada tebi. Može doći i otići u bilo kom trenutku. A ljubav je to, što se desi ili se ne desi. Nemoguće ju je predvidjeti. Može doći niotkuda i otići u bilo kom trenutku.

A onda postaje stvarno strašno, jer ako sve nije moguće kontrolisati, onda se ispostavlja da treba živjeti sasvim drugačije. Probuđen u svakom trenutku života. Ne očekujući ništa i biti spreman na bilo šta. Poštovati drugog čovjeka. Biti mu zahvalan što je sa tobom, i shvatiti da to nije njegova dužnost, već njegov izbor. Prihvatati njegova osjećanja kao poklon. Preuzeti odgovornost za svoju sreću umjesto da se prebaci na partnera. Prestati postavljati smisao svog života u drugom i tražiti ga u sebi. Početi shvatati da je odnos lupa koja pokazuje ono što je već u čovjeku.
​

​A prava ljubav je moguća u slučaju kada su ljudi slobodni i odgovaraju za sebe. Istinski dižu ruke svaki put kada se rastaju. Ne doživljavaju partnera kao nekoga ko može da popuni rupe u njihovom samopoštovanju, već kao poklon koji  ih čini još srećnijim.

​Ne pretvaraju tebe nesrećnog u srećnog, već tebe srećnog čini još srećnijim. Istinska ljubav ne dolazi od nedostatka, već od punoće. Ona daje i ne očekuje ništa zauzvrat. Ona nije potrebna ni zbog čega.

Prava ljubav ne može donijeti bol, već samo radost, punoću i sreću. Ali dorasti do nje, moguće je samo ako postaneš samostalno srećan. Prestaneš čekati da će te neko učiniti srećnim. Prestaneš da tražiš.

Prestaneš tražiti ne zato što si očajan, već zato što si našao sebe. Naučio da uživaš u samoći. Našao sebe i želilš da sa zadovoljstvom podijeliš ono što si našao, spreman da prihvatiš pristajanje ili odbijanje partnera u bilo kom trenutku.

Opis ljubavi zahtijeva poseban članak. Glavna stvar koju treba razumjeti je da se ona veoma razlikuje od vezanosti i želje za posedovanjem.

 
Aglaja Datešidze
​

Prevod teksta: http://dateshidze.ru/articles/liubov-prinosit-bol-/

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com