Mislim da u životu svake žene može biti muškarac koji je vrijeđa, ponižava, ruga joj se. Psiholozi kažu da je stvar u nesvjesnom izboru partnera prema roditeljskom scenariju ili programu roda.
Sve to stoji, a ponekad je to i očigledno.
Ali dešavaju se stvari koje je teško objasniti: na primjer, dobra devojka iz porodice pune ljubavi bira sociopatu i dobija čitav niz manifestacija tamne strane ličnosti. Kao da ta ličnost ima potrebu da dotakne samo dno.
Ali dešavaju se stvari koje je teško objasniti: na primjer, dobra devojka iz porodice pune ljubavi bira sociopatu i dobija čitav niz manifestacija tamne strane ličnosti. Kao da ta ličnost ima potrebu da dotakne samo dno.
Kod mnogih žena bolno, traumatično iskustvo odnosa - je prirodna faza u formiranju njene ličnosti. Da bi spustila i ponizila sebe do krajnjih granica, a potom zamrzila cio muški rod, razočarala i izgubila vjeru, i samo sa vremenom, ako Bog da, shvataš da nije stvar u muškarcu nego u tebi. Da ti sebe malo, sasvim malo, voliš, ne poštuješ i ne cijeniš. Zbog toga, i dozvoljavaš da radi sa tobom sve, na šta je sposobna njegova bolesna psiha.
A još se i strašno bojiš samoće. Možeš biti jaka i nezavisna, imati stan, auto i slična dobra, a da nijesi sama sebi dovoljna. Tebi samoj nije udobno sa sobom, u paničnom si strahu od samoće.
Da, tvoj mozak ti objašnjava zašto si se zakačila za tog muškarca - jer ga voliš. Ali to nije ljubav. Uopšte se ne radi o ljubavi. To je zavisnost. Strašna, teška ljubavna zavisnost. Neizdrživo je i kad ste zajedno i odvojeno, uvijek je pakao.
Sigurna sam da je ljubav moguća samo kada se ne bojiš da izgubiš partnera. Može ti biti tužno bez njega, povremeno možeš osjećati usamljenost, ali nema panike i očaja. Kada imaš poverenje u sebe i svijet, kad si slobodna od nesvjesnih insatlacija, znaš da u patnji nema nekog smisla.
Uvijek se može odustati od toga što donosi bol, i dobiti nešto bolje, što donosi zadovoljstvo i radost. A kada izbor svjesno donosiš, ne rukovodiš se strahovima: strahom od odbijanja, strahom od nepoznatog, strahom od samoće i drugih strahova.
A još se i strašno bojiš samoće. Možeš biti jaka i nezavisna, imati stan, auto i slična dobra, a da nijesi sama sebi dovoljna. Tebi samoj nije udobno sa sobom, u paničnom si strahu od samoće.
Da, tvoj mozak ti objašnjava zašto si se zakačila za tog muškarca - jer ga voliš. Ali to nije ljubav. Uopšte se ne radi o ljubavi. To je zavisnost. Strašna, teška ljubavna zavisnost. Neizdrživo je i kad ste zajedno i odvojeno, uvijek je pakao.
Sigurna sam da je ljubav moguća samo kada se ne bojiš da izgubiš partnera. Može ti biti tužno bez njega, povremeno možeš osjećati usamljenost, ali nema panike i očaja. Kada imaš poverenje u sebe i svijet, kad si slobodna od nesvjesnih insatlacija, znaš da u patnji nema nekog smisla.
Uvijek se može odustati od toga što donosi bol, i dobiti nešto bolje, što donosi zadovoljstvo i radost. A kada izbor svjesno donosiš, ne rukovodiš se strahovima: strahom od odbijanja, strahom od nepoznatog, strahom od samoće i drugih strahova.
Jednom kad dođeš na dno, kada dođe do potpune bespomoćnosti i rastrojstva, nema nikakvog rezona da se ponovo bira zavisnost.
Napisati je lako, a uraditi takvo restartovanje ( za drugačiji izbor potrebno je svojevrsno restartovanje - ponovo instaliranje dubokih uvjerenja) je izuzetno teško.
Na to mogu proći mnoge godine, pri tom godine usamljenosti. Ali drugog izlaza nema. Ako posle prvog koraka - prekida u jednom trenutku sveg mučenja, prekida bolne veze. Počinje nova patnju od raskida slična lomovim od narkotika. Tada kod psihologa i terapeuta na oporavak.
Postati zrela, cjelovita ličnost, glavni je zadatak. A ona je vrijedna toga, da se preživi lom i počne da živi slobodno i srećno.
Autor: Lilija Ahremčik
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Postati zrela, cjelovita ličnost, glavni je zadatak. A ona je vrijedna toga, da se preživi lom i počne da živi slobodno i srećno.
Autor: Lilija Ahremčik
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com