Oni koji su otkrili izvor ljubavi u sebi nemaju više potrebu da budu voljeni - jer oni će davati ljubav. Oni će voljeti samo zato što ljubavi imaju i suviše - baš kao što kišni oblak želi da kiši, baš kao što cvijet želi da ispusti svoj miris, bez želje da bilo šta dobije.
|
|
Nagrada ljubavi je u voljenju, ne u dobijanju ljubavi!
Davanje ljubavi je stvarno, divno iskustvo, jer si ti tada car. Primanje ljubavi je veoma sitno iskusto i to je iskustvo prosjaka. Ne budi prosjak. Bar što se ljubavi tiče, budi car, jer je ljubav neiscrpni kvalitet u tebi; možeš da nastaviš da je daješ koliko hoćeš. |
Ne plaši se da će se ona iscrpiti, da ćeš jednog dana uvidjeti: " Moj bože, uopšte više nemam ljubavi za davanje". Ljubav nije količina, ona je kvalitet određene vrste koji raste davanjem, a umire ako ga zadržavaš. Ako si škrt u davanju, ona umire.
Zato budi pravi rasipnik! Ne zamaraj se pitanjem kome daješ. Samo škrti um ima ideju da će " davati određenim osobama sa određenim osobinama".
Ti ne shvataš da imaš veoma mnogo, da si kao kišni oblak. Košni oblak se ne pita kuda će da pusti kišu - na stijene, na vjetrove, a to rasterećenje je ogromno olakšanje. Zato je prava tajna u tome da ne tražiš. Ne čekaj, misleći da ćeš je dati ako ti je neko bude tražio - nego je daj!
Ljubav ti pomaže da dosegneš mjesto na kome je povjerenje moguće. Bez ljubavi, povjerenje nije moguće. Ljubav je gotovo kao most koji može da se sruši u svakom trenutku, ali je ipak most. Ako možeš da ga upotrijebiš, on te može dovesti do povjerenja, ali bez njega ne možeš doći do povjerenja direktno.
Zato je ljubav neophodna, ali sama po sebi nije dovoljna. Koristi je kao sredstvo: kraj je poverenje. Pod povjerenjem se podrazumijeva sve što je lijepo u ljubavi. "Povjerenje" je možda najljepša riječ u ljudskom jeziku. A povjerenje je tako blisko istini da, ako je potpuno, tog trenutka tvoje sopstveno povjerenje postaje istina, otkrivanje, revolucija.
Zato budi pravi rasipnik! Ne zamaraj se pitanjem kome daješ. Samo škrti um ima ideju da će " davati određenim osobama sa određenim osobinama".
Ti ne shvataš da imaš veoma mnogo, da si kao kišni oblak. Košni oblak se ne pita kuda će da pusti kišu - na stijene, na vjetrove, a to rasterećenje je ogromno olakšanje. Zato je prava tajna u tome da ne tražiš. Ne čekaj, misleći da ćeš je dati ako ti je neko bude tražio - nego je daj!
Ljubav ti pomaže da dosegneš mjesto na kome je povjerenje moguće. Bez ljubavi, povjerenje nije moguće. Ljubav je gotovo kao most koji može da se sruši u svakom trenutku, ali je ipak most. Ako možeš da ga upotrijebiš, on te može dovesti do povjerenja, ali bez njega ne možeš doći do povjerenja direktno.
Zato je ljubav neophodna, ali sama po sebi nije dovoljna. Koristi je kao sredstvo: kraj je poverenje. Pod povjerenjem se podrazumijeva sve što je lijepo u ljubavi. "Povjerenje" je možda najljepša riječ u ljudskom jeziku. A povjerenje je tako blisko istini da, ako je potpuno, tog trenutka tvoje sopstveno povjerenje postaje istina, otkrivanje, revolucija.
|
Voljeti znači izgubiti sebe. Ljubav je predaja - bezuslovna. Kada bi postajao makar jedan uslov, to bi značilo da ste vi važni, a ne voljeno biće, da ste središte. Ako ste vi središte, onda to nije ljubav. Samo koristite drugu osobu, zloupotrebljavate je, eksplatišete radi sopstvenog uživanja, zadovoljavate svoje potrebe - vi ste sami sebi cilj.
|
|
A ljubav kaže da cilj treba da bude voljeno biće, stapanje i sjedinjavanje sa njim. Ljubav je fenomen smrti, proces umiranja. Zato se ljudi plaše ljubavi.
Ljubav podrazumijeva da vam je druga osoba toliko važna da se odričete sebe, toliko vjerujete drugome da vam ne treba sopstveni um. Ostavili ste ga po strani. Ne razmišljate svojm glavom. Zato ljudi kažu da je ljubav luda. Neki kažu da je slijepa - to je to.
Ego nije slijep, ali kada je um po strani, drugima izgledate kao da ste ludi i slijepi. Upadate u stanje ludila. Ne razmišljate svojom glavom. Toliko vjerujete drugima da nema potrebe za razmišljanjem.
Gdje je razmišljanje, tu je i sumnja. Sumnja stvara razmišljanje, sumnja je u osnovi razmišljanja. Ako ne sumnjate, prestajete da razmišljate. Ako ne razmišljate, gdje je ego? Kako ego može da opstane? Ego uvek sumnja, nikad nema povjerenja.
Ako imate povjerenja, ego se ne pojavljuje - nestaje. Sve religije insistiraju na vjeri baš zato što ćete kroz vjeru i povjerenje ući u božiji hram - nema drugih vrata. Ne možete ući kroz sumnju jer dok sumnjate - vi ostajete vi. U povjerenju gubite sebe.
Ljubav je povjerenje, oslobađanje od ega. Druga osoba postaje vaš centar. Druga osoba postaje tako važna - cio vaš život, vaše biće. Ne javlja se ni tračak sumnje. Tako je mirno, tako je lijepo da nema ni iskre sumnje, ni talasa. Potpuno povjerenje je savršeno. Gde je poverenje tu je i blaženstvo, blagoslov.
Ljubav kaže: " Dozvolite da vas drugi posjeduje." Posesivnost kaže: " Posjedujte drugoga." Ljubav kaže: " Izgubite se u drugome". Ego kaže: " Iskoristite drugog, prisvojite ga, ne dozvolite mu da se slobodno kreće. Sasijecite mu slobodu, neka postane vaš satelit, vaša sjenka."
Ljubav daje život drugome, a posesivnost i povezanost ubijaju drugog, uzimaju mu život.
Ljubav nije posesivna. Ne može ni da bude, takva joj je priroda.
Osho
RSS Feed
