Ljubav je sudbina. Ona dolazi sama. I ne biramo koga volimo, kao što ne biramo ni roditelje kojima ćemo se roditi. Mada je Platon vjerovao da biramo roditelje i mjesto gdje ćemo se roditi.
Vjerovao je da prije rođenja duša mnogo bira, da bira roditelje i voljene osobe sa kojima želi da se sretne u zemaljskom životu. Istovremeno nam se pokazuje duša osobe. Ali ne njegove zemaljske mane i poroci, to je problem. Zemaljske nesavršenosti otkrivaju se kasnije ...
Ne biramo koga volimo, bez obzira na to šta drugi psiholozi tumače. Ali možemo izabrati da ostanemo sa tom osobom ili ne. Odrasla osoba ima slobodnu volju.
Ljubav nam dolazi sama od sebe. Ponekad izgleda veoma čudno.
Evo jedne žene, koju je njen prvi muž ostavio, u četrdesetoj godini života udala se za dvadesetčetvorogodišnjeg nepoznatog mladića. Upoznali su se na Bliskom istoku. A onda su zajedno otišli na voz i brzo uplovili u brak. Brz korak, zar ne? A druga devojka sa dvadeset godina upoznala je ljubomornog muža, koji je svoju mladost proveo u teškim poslovima, kockar. Udovac, kriminalac sa velikim dugovima. Stariji od nje dvadeset godina. I udala se za njega. Takođe mali ishitren korak, ovo kažem blago.
Tada nije bilo psihologa. Zato su obje ove žene bile izuzetno srećne u braku i voljene od svojih muževa. I muževi su postigli nešto u životu. Govorim o Agati Kristi i o supruzi Dostojevskog, Ani Grigorijevnoj.
Dakle, svako ima svoju sudbinu. A naš izbor se ne može objasniti samo trenutnom "psihologijom". Postoje ljubav i sudbina, oni donose sreću ili nesreću. Kao rulet, koji je Dostojevski toliko voleo da igra. Nemoguće je unaprijed izračunati dobitke i gubitke kada je sudbina u pitanju. Ali češće pobeđuje onaj koji vjeruje u srce. Ili možete prestati sa klađenjem i prekinuti igru ako očigledno gubite i odnos vas uništava. Nemoguće je prestati voljeti one koji su nedostojni vaše ljubavi. Ali možete otići. Iako je ponekad veoma teško ...
Anna Valentinova Kiryanova
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Ne biramo koga volimo, bez obzira na to šta drugi psiholozi tumače. Ali možemo izabrati da ostanemo sa tom osobom ili ne. Odrasla osoba ima slobodnu volju.
Ljubav nam dolazi sama od sebe. Ponekad izgleda veoma čudno.
Evo jedne žene, koju je njen prvi muž ostavio, u četrdesetoj godini života udala se za dvadesetčetvorogodišnjeg nepoznatog mladića. Upoznali su se na Bliskom istoku. A onda su zajedno otišli na voz i brzo uplovili u brak. Brz korak, zar ne? A druga devojka sa dvadeset godina upoznala je ljubomornog muža, koji je svoju mladost proveo u teškim poslovima, kockar. Udovac, kriminalac sa velikim dugovima. Stariji od nje dvadeset godina. I udala se za njega. Takođe mali ishitren korak, ovo kažem blago.
Tada nije bilo psihologa. Zato su obje ove žene bile izuzetno srećne u braku i voljene od svojih muževa. I muževi su postigli nešto u životu. Govorim o Agati Kristi i o supruzi Dostojevskog, Ani Grigorijevnoj.
Dakle, svako ima svoju sudbinu. A naš izbor se ne može objasniti samo trenutnom "psihologijom". Postoje ljubav i sudbina, oni donose sreću ili nesreću. Kao rulet, koji je Dostojevski toliko voleo da igra. Nemoguće je unaprijed izračunati dobitke i gubitke kada je sudbina u pitanju. Ali češće pobeđuje onaj koji vjeruje u srce. Ili možete prestati sa klađenjem i prekinuti igru ako očigledno gubite i odnos vas uništava. Nemoguće je prestati voljeti one koji su nedostojni vaše ljubavi. Ali možete otići. Iako je ponekad veoma teško ...
Anna Valentinova Kiryanova
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
