Udahnite sada i obratite pažnju na to kako životni vazduh pun kiseonika, koga je proizvelo drveće i drugo rastinje, ulazi u vas. Vi ne možete da vidite vazduh, ali on je uvijek dostupan za vas.
|
|
Ljubav je pomalo slična vazduhu. Možda ju je teško vidjeti, ali je uvijek u nama i oko nas.
Pod pritiskom života, susretom sa neprijatnostima u ličnim odnosima, vijestima punih sukoba i ratova, lako je izgubiti ljubav iz vida, i osjetiti da više u vama nema mjesta za nju. |
U stvari, da parafraziram Gandija, svakodnevni život je pun trenutaka saradnje i velikodušnosti, pri tom i među potpunim strancima!
Ljubav je utkana u naš život, jer je ugrađena u našu DNK, tokom evolucije naših predaka u proteklih nekoliko miliona godina. Mnogi naučnici vjeruju da je ljubav, u širem smislu, bila glavna pokretačka snaga evolucije mozga.
Među grupama naših predaka bio je upoređivanje između onih koji su bili usmjereni na razumevanje i brigu jednih za druge, i onih koji koji na to nijesu bili usmjereni. Tako su se prenosili geni saosjećajnosti, povezanosti, prijateljstva, altruizma, romantike, samilosti i dobrote, jednom riječi, geni Ljubavi.
Pri tome - stanje mira vašeg uma je njen "dom" kada ste opušteni, kada nema bola, nema osjećaja ugroženosti - tada boravite u Ljubavi. Međutim, veoma je lako biti prognan iz tog doma, kritičkom primjedbom na poslovnom sastanku ili namrgođenim izrazom susjeda za trpezarijskim stolom.
Tada idemo u neku vrstu unutrašnje bezdomnosti, odlazimo na neko vrijeme iz našeg prirodnog boravka, u zagrljaj straha ili ljutnje, zbog čega ljubav počinje da liči na zaboravljeni san. Nakon nekog vremena sve može da se pretvori u novu normu, i bezdomnost u naš dom - baš kao što smo navikli da dišemo površno, zaboravljajući na opojnu svježinu vazduha, tako lako dostupnu nam.
Ljubav je utkana u naš život, jer je ugrađena u našu DNK, tokom evolucije naših predaka u proteklih nekoliko miliona godina. Mnogi naučnici vjeruju da je ljubav, u širem smislu, bila glavna pokretačka snaga evolucije mozga.
Među grupama naših predaka bio je upoređivanje između onih koji su bili usmjereni na razumevanje i brigu jednih za druge, i onih koji koji na to nijesu bili usmjereni. Tako su se prenosili geni saosjećajnosti, povezanosti, prijateljstva, altruizma, romantike, samilosti i dobrote, jednom riječi, geni Ljubavi.
Pri tome - stanje mira vašeg uma je njen "dom" kada ste opušteni, kada nema bola, nema osjećaja ugroženosti - tada boravite u Ljubavi. Međutim, veoma je lako biti prognan iz tog doma, kritičkom primjedbom na poslovnom sastanku ili namrgođenim izrazom susjeda za trpezarijskim stolom.
Tada idemo u neku vrstu unutrašnje bezdomnosti, odlazimo na neko vrijeme iz našeg prirodnog boravka, u zagrljaj straha ili ljutnje, zbog čega ljubav počinje da liči na zaboravljeni san. Nakon nekog vremena sve može da se pretvori u novu normu, i bezdomnost u naš dom - baš kao što smo navikli da dišemo površno, zaboravljajući na opojnu svježinu vazduha, tako lako dostupnu nam.
|
Zato, treba da se vratimo u naš dom Ljubavi. Prihvatimo i stvorimo povjerenje u ljubav, u naše srce - jer će nas ona podržavati i štiti, čak i kada nam predstoji da budemo energični sa drugima. Da vidimo i vjerujemo u ljubav drugih, čak i ako je skrivena ili se ne ispoljava dovoljno eksplicitno. Da vjerujemo u ljubav, koja je prisutna isto tako kao vazduh, i imamo povjerenje u ljubav, isto tako prirodno kao u disanje.
|
|
... Vjera u ljubav ne znači da će vas neko zavoljeti. Ona znači uvjerenost da se u prirodi svakog čovjeka nalazi ljubav i u korisne osobine vaše sopstvene ljubavi, za vašu zaštitu i kontakt sa srcima drugih. Sve to znači povratak domu - domu sa ognjištem ljubavi.
Rik Hansen "Budin mozak"
Prevod teksta: sobiratelzvezd.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
