Nema granica, nema vremena, nema haotično pulsirajućih akorda i ritmova po celom telu, nema razumevanja i ideja, ništa što smo gomilali eonima generacija, zarazujući svaku sledeću sve više i više novih aspekata, novim metaforama, melodijama, novim rime, novi stil, nova tuga, novo razdvajanje...
I zvučno udaraju o zidove naših višerednih, polifonih, višetomnih definicija i shvatanja Ljubavi.
I Ljubav se smeje, Ljubav se uvek smeje. Kako se ogromni, topli okean smeši svojoj nerazumnoj ljubavnoj kapi, koja pokušava da ga zagrli.
Danas... oslobađam večni zov srca, večno traženje i poimanje smisla i suštine, nepoznatog i smrtnog, svega ljudskog, neobjašnjivog i prepričavanog, nenadolazećeg „sutra“, čvorova-niza, baršunasti snovi, umorni od ljubljenja izlazaka, zalazaka sunca zaspali od očekivanja... Pustila sam.
Uvek sam znala da je ovo sve što imam. To je sve što ima smisla. Da je to sve što ljubav živi, gde i kada živi.
Volim. Ovo je SVE što mogu reći o svom životu. Volim. Jedna kap ljubavi među trilionom istih kapi ogromnog okeana Ljubavi.
© Tatjana Varuha
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/136478-lyubov-segodnya-seychas
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com