Ljubaznost je vrijednost u koju mnogi od nas veruju. To je jezik poštovanja i obzirnosti, to je jastuk koji upija životne udarce, dar koji nudimo pogledom, riječima i malim radnjama iz svakodnevnog života. Biti dobar ne košta ništa, u stvari zarađujete.
Lao Tse, kineski filozof, u svojim tekstovima kaže da ljubazne riječi stvaraju povjerenje, plemenite misli podstiču dobrotu i plemeniti postupci u ime poštovanja stvaraju neuništive veze. Međutim, u mnogim našim najbližim sredinama ta vrijednost nije toliko duboka ili tako prisutna kao što bismo željeli.
"Svaka osoba koju sretnete vodi bitku o kojoj ništa ne znate. Uvijek budite ljubazni."
~Platon
Na primjer, stručnjaci za menadžment i organizacionu psihologiju dobro znaju da dobrota i altruizam nisu pojmovi koji se dobro uklapaju u dimenzije koje mogu da garantuju kompaniji poziciju na tržištu. Konkurentnost, moć, uticaj ili inovacija čini se da su iznad ovog malo korisnog bratstva, gdje bi priznavanje drugog rezultiralo gubitkom statusa, vremena i efikasnosti.
S druge strane, prema Felixu Losada, direktoru marketinga i institucionalnih odnosa i autoru knjige " Inteligentni protokol ", ako smo danas manje pristojni, to zavisi od konkretnog faktora. Socijalna ljubaznost se razvija i u našem slučaju, to je učinila na osnovu konteksta koji je obelježen žurbom, stresom i konzumerizmom, gdje se osoba fokusira na svoje sebične svemire umjesto da usmjerava pogled na susjedne planete.
Ako želimo ponovo mahati zastavom dobrote, moramo izvršiti promjene u nama.
Da li živimo u eri antipatije?
U našoj sadašnjostpostoje oni koji vjeruju da je ljubaznost gubljenje vremena. Na radnom mestu, na primjer, kolegu koji je uvek ljubazan posmatramo kroz nepovjerenje. Uobičajena misao je da je vjerovatno njegova dobrota zamka jer pokušava da se uklopi sa kolegama i stekne određenu poziciju u kompaniji.
Ljubaznost se ne čini korisnom dimenzijom čak ni među omima koji pokrivaju visoke pozicije u firmi. Koliko god se činilo da su današnji direktori obučeni u pogledu emocionalne inteligencije i grupne dinamike, njihov jedini cilj je da zaposleni rade domaći zadatak, tako da je organizacija konkurentna na stalno promenljivom i opresivnom tržištu.
Živimo u kulturi "previše radim za ono što mi plaćaju". Današnji svijet obilježava ego i sada skoro nema vremena da jedni druge pogledamo u oči, za "dobro jutro, u redu?" ili za " treba li ti nešto?". Više nije moguće sresti se licem u lice, van radnog vremena, da biste gajili više pozitivnih odnosa i samim tim bili u stanju da stvorite atmosferu razumevanja i saradnje koja omogućava svima da izađu na vrh.
"Svaka osoba koju sretnete vodi bitku o kojoj ništa ne znate. Uvijek budite ljubazni."
~Platon
Na primjer, stručnjaci za menadžment i organizacionu psihologiju dobro znaju da dobrota i altruizam nisu pojmovi koji se dobro uklapaju u dimenzije koje mogu da garantuju kompaniji poziciju na tržištu. Konkurentnost, moć, uticaj ili inovacija čini se da su iznad ovog malo korisnog bratstva, gdje bi priznavanje drugog rezultiralo gubitkom statusa, vremena i efikasnosti.
S druge strane, prema Felixu Losada, direktoru marketinga i institucionalnih odnosa i autoru knjige " Inteligentni protokol ", ako smo danas manje pristojni, to zavisi od konkretnog faktora. Socijalna ljubaznost se razvija i u našem slučaju, to je učinila na osnovu konteksta koji je obelježen žurbom, stresom i konzumerizmom, gdje se osoba fokusira na svoje sebične svemire umjesto da usmjerava pogled na susjedne planete.
Ako želimo ponovo mahati zastavom dobrote, moramo izvršiti promjene u nama.
Da li živimo u eri antipatije?
U našoj sadašnjostpostoje oni koji vjeruju da je ljubaznost gubljenje vremena. Na radnom mestu, na primjer, kolegu koji je uvek ljubazan posmatramo kroz nepovjerenje. Uobičajena misao je da je vjerovatno njegova dobrota zamka jer pokušava da se uklopi sa kolegama i stekne određenu poziciju u kompaniji.
Ljubaznost se ne čini korisnom dimenzijom čak ni među omima koji pokrivaju visoke pozicije u firmi. Koliko god se činilo da su današnji direktori obučeni u pogledu emocionalne inteligencije i grupne dinamike, njihov jedini cilj je da zaposleni rade domaći zadatak, tako da je organizacija konkurentna na stalno promenljivom i opresivnom tržištu.
Živimo u kulturi "previše radim za ono što mi plaćaju". Današnji svijet obilježava ego i sada skoro nema vremena da jedni druge pogledamo u oči, za "dobro jutro, u redu?" ili za " treba li ti nešto?". Više nije moguće sresti se licem u lice, van radnog vremena, da biste gajili više pozitivnih odnosa i samim tim bili u stanju da stvorite atmosferu razumevanja i saradnje koja omogućava svima da izađu na vrh.
U doba antipatije, ljubaznost se pretvara u gubljenje vremena, u 8% manje koristi za kompaniju ili u rizik da izgubimo nešto važno na društvenim mrežama ako isključimo telefon dok smo zajedno. Da li zaista vrijedi?
Čak i u doba krize, dobrota predstavlja nadu.
Ljubaznost je poklon koji vrijedi deliti, iako ga ne razumete uvijek, čak i ako zauzvrat ne dobijete ništa. Nekako, koliko god se kontradiktorno činilo, ulažemo i u sebe, da se osjećamo bolje i razvijamo onu empatijsku bliskost koja toliko pogoduje našem ličnom i emocionalnom rastu.
"Budite pristojni sa svima, druželjubivi sa mnogima, intimni sa ponekim, prijatelj samo sa jednom osobom, neprijatelj ni sa kim."
~Bendžamin Frenklin
Čak i u doba krize, dobrota predstavlja nadu.
Ljubaznost je poklon koji vrijedi deliti, iako ga ne razumete uvijek, čak i ako zauzvrat ne dobijete ništa. Nekako, koliko god se kontradiktorno činilo, ulažemo i u sebe, da se osjećamo bolje i razvijamo onu empatijsku bliskost koja toliko pogoduje našem ličnom i emocionalnom rastu.
"Budite pristojni sa svima, druželjubivi sa mnogima, intimni sa ponekim, prijatelj samo sa jednom osobom, neprijatelj ni sa kim."
~Bendžamin Frenklin
S druge strane, iako nam mnogi filozofi otkrivaju da je koncept dobrote i socijalnog obrazovanja sada nestao, u stvarnosti nada još uvijek postoji. Svjesni smo da nas ovaj moderni svijet potiče da budemo individualistički i konkurentni i da stres i nervoza povremeno dovode do najgore verzije nas. Sada ... da li zaista želimo da postanemo ovakav tip ljudi?
Takođe razmišljamo o generacijama budućnosti i o negostoljubivom okruženju u kojem rizikujemo da napustimo svoju djecu ako nešto ne promjenimo. Moramo postati svjesni i postati aktivni agenti promjene u stavu i pristupu. Ne zaboravimo da je, kada se beba rodi, "programirano" da se poveže sa drugima. U stvari, do 7 ili 8 godina, djeca su nesebična i sarađuju po prirodi. Nakon ove faze, počinju više da se fokusiraju na sebe i razvijaju ponašanje zasnovano na konkurentnosti.
Ako svoju djecu vaspitavamo tako što ćemo ih od rane mladosti podučavati vrijednosti ljubaznosti, posejat ćemo plemenitiju, empatičniju budućnost za njih. Krenimo od verbalne i gestralne ljubaznosti, a takođe ćemo osvežiti naš koncept ljubaznosti.
Vraćamo civilizacijske kodove, gledamo sa ekrana naših pametnih telefona a ne jedni druge u oči, gdje se kriju prave notifikacije, one koje dolaze iz duše i srca. Danas počnimo manje da se mrštimo, da usporimo žurbu i uživamo u životu malim gutljajima, dok se osmjehujemo i više vremena posvećujemo ljudima koje volimo.
Jer biti ljubazan ne košta ništa i čini se da se zaista osjećaš dobro.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/la-gentilezza-regalo-condividere/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Takođe razmišljamo o generacijama budućnosti i o negostoljubivom okruženju u kojem rizikujemo da napustimo svoju djecu ako nešto ne promjenimo. Moramo postati svjesni i postati aktivni agenti promjene u stavu i pristupu. Ne zaboravimo da je, kada se beba rodi, "programirano" da se poveže sa drugima. U stvari, do 7 ili 8 godina, djeca su nesebična i sarađuju po prirodi. Nakon ove faze, počinju više da se fokusiraju na sebe i razvijaju ponašanje zasnovano na konkurentnosti.
Ako svoju djecu vaspitavamo tako što ćemo ih od rane mladosti podučavati vrijednosti ljubaznosti, posejat ćemo plemenitiju, empatičniju budućnost za njih. Krenimo od verbalne i gestralne ljubaznosti, a takođe ćemo osvežiti naš koncept ljubaznosti.
Vraćamo civilizacijske kodove, gledamo sa ekrana naših pametnih telefona a ne jedni druge u oči, gdje se kriju prave notifikacije, one koje dolaze iz duše i srca. Danas počnimo manje da se mrštimo, da usporimo žurbu i uživamo u životu malim gutljajima, dok se osmjehujemo i više vremena posvećujemo ljudima koje volimo.
Jer biti ljubazan ne košta ništa i čini se da se zaista osjećaš dobro.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/la-gentilezza-regalo-condividere/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com