Zahvalan sam na svemu što sam doživeo i što sam ostavio iza sebe. Svaka srušena prepreka i svaka pređena raskrsnica definisali su ko sam ja sada. Osoba koja u budućnost gleda mudrije i sa boljim psihološkim resursima.
Ljudi zahvalni na prevaziđenim poteškoćama
Svi bismo trebali biti zahvalni na teškoćama koje smo prebrodili. Jer od svakog ponora u koji smo utonuli mogli smo da izgradimo mostove ka rastu i bogatim vrijednostima.
Hajde sada da duboko dišemo i bez straha pogledamo u budućnost, jer iza sebe ostavljamo već napisana poglavlja, okrenute stranice da bismo napisali bolje priče. Neki više neki manje ostavili su iza sebe razna iskustva, neka pozitivna, a druga manje. Kineska poslovica kaže da prije nego što postane zmaj čovjek mora da pati kao mrav. Istina je da nije obavezno patiti da bismo bili srećni ili da bismo razumeli kakav je život. Ali ne možemo to poreći: postoje patnje koje nam ostavljaju valjana učenja.
Lični rast je jedno od najpoznatijih područja psihologije, na koje se posebno usredsredila humanistička škola. Dio ove struje je egzistencijalizam koji drži ljudi dinamičnima i promenljivima. U svakoj promjeni postoji aspekt prema kojem uvijek moramo biti odgovorni: doslednost sebi.
Dakle, u slučaju da sudbina za nas ima neočekivani zaokret i budemo prinuđeni da se suočimo sa poteškoćama, naša je odgovornost da reagujemo tako što ćemo naučiti da odlučujemo. U ovoj neizbježnoj krizi nikada ne smijemo ostaviti po strani svoje vrijednosti.
Zahvalan sam na svemu što sam pobjedio, jer sam zahvaljujući tome postao ono što sam danas
Rollo May, jedan od najvećih predstavnika egzistencijalističke psihologije 20. vijeka, rekao je da što se više osjećamo izgubljeno, brže trčimo. U stvari se ponekad dogode pojave ili okolnosti koje nas iznenade.
Ponekad neočekivano dolazi sa svojim olujnim oblacima i zemljotresom pod nogama. U tim trenucima ostajemo zarobljenici straha i ponašamo se sa više neizvjesnosti, instinktivno, vođeni panikom i žurbom, na način koji je sve samo ne uravnotežen.
Suočavanje sa ovim vitalnim čvorovima je teško ako nam um nije čist; ako njime dominira haos poput onoga što nas okružuje. Bolje odluke donosimo kada treniramo za smiren, reflektirajući pristup i u skladu smo sa našim principima, vrijednostima i potrebama. Stoga bismo trebali apsolutno razjasniti koncept ličnog rasta.
Ova dimenzija se ne odnosi samo na pristup prepreci. Nije stvar samo u rešavanju poteškoće ili izlasku iz najgoreg problema neoštećenim, već je mnogo više. Lični rast je, na primjer, učenje. To znači znati kako koristiti lične resurse u komplikovanim trenucima, znati kako maksimalno iskoristiti ono što nas predstavlja.
To znači biti otvoren, prijemčiv, reagovati i izabrati promjenu umjesto straha. Biti zahvalan za prevazilaženje poteškoća.
Svi bismo trebali biti zahvalni na teškoćama koje smo prebrodili. Jer od svakog ponora u koji smo utonuli mogli smo da izgradimo mostove ka rastu i bogatim vrijednostima.
Hajde sada da duboko dišemo i bez straha pogledamo u budućnost, jer iza sebe ostavljamo već napisana poglavlja, okrenute stranice da bismo napisali bolje priče. Neki više neki manje ostavili su iza sebe razna iskustva, neka pozitivna, a druga manje. Kineska poslovica kaže da prije nego što postane zmaj čovjek mora da pati kao mrav. Istina je da nije obavezno patiti da bismo bili srećni ili da bismo razumeli kakav je život. Ali ne možemo to poreći: postoje patnje koje nam ostavljaju valjana učenja.
Lični rast je jedno od najpoznatijih područja psihologije, na koje se posebno usredsredila humanistička škola. Dio ove struje je egzistencijalizam koji drži ljudi dinamičnima i promenljivima. U svakoj promjeni postoji aspekt prema kojem uvijek moramo biti odgovorni: doslednost sebi.
Dakle, u slučaju da sudbina za nas ima neočekivani zaokret i budemo prinuđeni da se suočimo sa poteškoćama, naša je odgovornost da reagujemo tako što ćemo naučiti da odlučujemo. U ovoj neizbježnoj krizi nikada ne smijemo ostaviti po strani svoje vrijednosti.
Zahvalan sam na svemu što sam pobjedio, jer sam zahvaljujući tome postao ono što sam danas
Rollo May, jedan od najvećih predstavnika egzistencijalističke psihologije 20. vijeka, rekao je da što se više osjećamo izgubljeno, brže trčimo. U stvari se ponekad dogode pojave ili okolnosti koje nas iznenade.
Ponekad neočekivano dolazi sa svojim olujnim oblacima i zemljotresom pod nogama. U tim trenucima ostajemo zarobljenici straha i ponašamo se sa više neizvjesnosti, instinktivno, vođeni panikom i žurbom, na način koji je sve samo ne uravnotežen.
Suočavanje sa ovim vitalnim čvorovima je teško ako nam um nije čist; ako njime dominira haos poput onoga što nas okružuje. Bolje odluke donosimo kada treniramo za smiren, reflektirajući pristup i u skladu smo sa našim principima, vrijednostima i potrebama. Stoga bismo trebali apsolutno razjasniti koncept ličnog rasta.
Ova dimenzija se ne odnosi samo na pristup prepreci. Nije stvar samo u rešavanju poteškoće ili izlasku iz najgoreg problema neoštećenim, već je mnogo više. Lični rast je, na primjer, učenje. To znači znati kako koristiti lične resurse u komplikovanim trenucima, znati kako maksimalno iskoristiti ono što nas predstavlja.
To znači biti otvoren, prijemčiv, reagovati i izabrati promjenu umjesto straha. Biti zahvalan za prevazilaženje poteškoća.
Naše odluke su nas dovele do mjesta gdje smo sada
Treba duboko disati i biti zahvalni na teškoćama koje smo prebrodili, jer su nam dozvolili da stignemo tamo gdje smo danas. Za njih je zaslužna naša trenutna verzija.
Juče je sigurno bilo teško i ostavilo je nekoliko ožiljaka na nama, ali svaki rast zahtjeva transformaciju, psihološku promjenu, plimni talas osjećanja ...
Dr Michael Unghar, porodični psihoterapeut i profesor sociologije na Univerzitetu Dalhousie, Kanada, jedan je od vodećih stručnjaka na polju elastičnosti.
Kao što objašnjava u svojoj knjizi "Promenite svoj svijet: Nauka o otpornosti i istinski put do uspjeha", ponekad se nešto mora dogoditi napolju da bi se aktivirao taj unutrašnji potencijal koji je otpornost.
Zahvalni smo za sve što smo prevazišli jer smo imali hrabrosti da promjenimo nešto u spoljnom svijetu što nas nije usrećilo (partner, stresan posao itd.).
A i mi smo se promjenili. Danas smo asertivniji, odlučujemo sa većom odlučnošću, bez straha i imajući jasno na umu šta u svakom trenutku želimo.
Treba duboko disati i biti zahvalni na teškoćama koje smo prebrodili, jer su nam dozvolili da stignemo tamo gdje smo danas. Za njih je zaslužna naša trenutna verzija.
Juče je sigurno bilo teško i ostavilo je nekoliko ožiljaka na nama, ali svaki rast zahtjeva transformaciju, psihološku promjenu, plimni talas osjećanja ...
Dr Michael Unghar, porodični psihoterapeut i profesor sociologije na Univerzitetu Dalhousie, Kanada, jedan je od vodećih stručnjaka na polju elastičnosti.
Kao što objašnjava u svojoj knjizi "Promenite svoj svijet: Nauka o otpornosti i istinski put do uspjeha", ponekad se nešto mora dogoditi napolju da bi se aktivirao taj unutrašnji potencijal koji je otpornost.
Zahvalni smo za sve što smo prevazišli jer smo imali hrabrosti da promjenimo nešto u spoljnom svijetu što nas nije usrećilo (partner, stresan posao itd.).
A i mi smo se promjenili. Danas smo asertivniji, odlučujemo sa većom odlučnošću, bez straha i imajući jasno na umu šta u svakom trenutku želimo.
Ljudi koji su zahvalni na svemu što su prebrodili i koji bez straha gledaju na sjutra
Sjutra gledamo bez straha. Ne zato što mislimo da je sve što nam budućnost sprema u boji i miriše na sreću. Čekamo ne osjećajući se uznemireno, jer sada znamo da imamo više resursa da se suočimo sa onim što će biti, da se suočimo sa poteškoćama, da prihvatimo sreću.
Zahvalni smo ljudima na poteškoćama jer se zahvaljujući njima danas smešimo svijetu, gledamo u horizont postavljajući sebi svakodnevno nove ciljeve, nove snove.
Kao rezultat toga, naučili smo da bolje upravljamo svime što nam dođe. Uvijek s nadom, elastičnošću i aktiviranjem onih izuzetnih resursa koje svi imamo.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/persone-grate-per-aver-superato-tutto-e-respiro-a-fondo/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Sjutra gledamo bez straha. Ne zato što mislimo da je sve što nam budućnost sprema u boji i miriše na sreću. Čekamo ne osjećajući se uznemireno, jer sada znamo da imamo više resursa da se suočimo sa onim što će biti, da se suočimo sa poteškoćama, da prihvatimo sreću.
Zahvalni smo ljudima na poteškoćama jer se zahvaljujući njima danas smešimo svijetu, gledamo u horizont postavljajući sebi svakodnevno nove ciljeve, nove snove.
Kao rezultat toga, naučili smo da bolje upravljamo svime što nam dođe. Uvijek s nadom, elastičnošću i aktiviranjem onih izuzetnih resursa koje svi imamo.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/persone-grate-per-aver-superato-tutto-e-respiro-a-fondo/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
