Ljutnja je važan osjećaj koji moramo prihvatiti i uvažiti, jer pokušavajući da je zaustavimo ili ućutkamo često se pogoršava: povrijđujemo sebe, ne poštujemo svoj osjećaj, svoje biće, negiramo neke aspekte, odričemo se dijela nas koji dolazi iz naših dubina.
Želeći da odbijamo da živimo nečiji gnjev, odričemo se jedne od naših boja: odričemo se vatreno crvene, crvene poput ljutnje, poput krvi, ali i crvene poput života koji teče u nama. A crvena je glavna boja, osnovna boja naše palete emocija.
Ljutnja je emocija, morate je pustiti da teče
Ako želimo razgovarati o ljutnji, moramo objasniti: ljutnja je emocija, a ne osjećaj. Koja je razlika između osjećanja i emocije? Emocija je vrlo prolazna, ona je poput vjetra koji prolazi i oduzima suvo lišće; osjećaj je, međutim, ukorijenjen u nama i traje dugo, poput cvijeta, treba vremena da procvijeta.
Čak i ako se smatra nelagodnom ili nezgodnom, ljutnja nas služi i ne smijemo je eliminisati, ukrotiti, ušutjeti ili ignorisati! Moramo imati hrabrosti da se suočimo sa onim što nam pripada i priznamo da imamo pravo isprobati cijelu našu paletu emocija: to je jedini način.
Poznavanje i izražavanje ljutnje je naše pravo
Suzbijanje ove snažne emocije može biti štetno, zbog čega je korisno razumjeti kako je se možemo osloboditi. Možemo sebi pružiti priliku da izrazimo svoj bijes, izolišući se na neko vrijeme ako je potrebno, kako bismo mogli da vrisnemo, da izbacimo energiju koja vri u nama.
Ovo će nam pomoći da saznamo onaj najagresivniji i najstariji dio nas, onaj mračni lik iz bajki koji nas je plašio: naš crni vuk.
Ljutnja je emocija, morate je pustiti da teče
Ako želimo razgovarati o ljutnji, moramo objasniti: ljutnja je emocija, a ne osjećaj. Koja je razlika između osjećanja i emocije? Emocija je vrlo prolazna, ona je poput vjetra koji prolazi i oduzima suvo lišće; osjećaj je, međutim, ukorijenjen u nama i traje dugo, poput cvijeta, treba vremena da procvijeta.
Čak i ako se smatra nelagodnom ili nezgodnom, ljutnja nas služi i ne smijemo je eliminisati, ukrotiti, ušutjeti ili ignorisati! Moramo imati hrabrosti da se suočimo sa onim što nam pripada i priznamo da imamo pravo isprobati cijelu našu paletu emocija: to je jedini način.
Poznavanje i izražavanje ljutnje je naše pravo
Suzbijanje ove snažne emocije može biti štetno, zbog čega je korisno razumjeti kako je se možemo osloboditi. Možemo sebi pružiti priliku da izrazimo svoj bijes, izolišući se na neko vrijeme ako je potrebno, kako bismo mogli da vrisnemo, da izbacimo energiju koja vri u nama.
Ovo će nam pomoći da saznamo onaj najagresivniji i najstariji dio nas, onaj mračni lik iz bajki koji nas je plašio: naš crni vuk.
Pogledajte ljutnju u lice: kako izgleda?
Kao i mnogi, odrasla sam uz zabranu da mogu da izrazim svoj gnjev kao dijete, a zatim me kao tinejdžera vodio da ne znam kako da pristupim toj snazi tako snažnoj i da svaki put „bacim“ gorki zalogaj, dok se ljutnja ne somatizira i fizički sam se počeo osjećati loše.
Naučiti izraziti ljutnju, osjećati da je moje pravo da slobodno živim bez osjećaja krivice bio je dug i težak posao, ali vredelo je: i fizički i emocionalno.
Mislila sam da sam postigla dobru tačku u svom unutrašnjem radu kada sam pogledala video doktora Morellija i „igrala sam se“ da bih stavila lice na ovu emociju, pa sam upoznala svoj bijes: imao je lice Meduze, sa kosom punom ljutih zmija. Već!
Uticalo je na mene ovo otkriće mog nesvesnog, jer se iza ove figure krije dragocijena poruka: grčka mitologija kaže da je iz krvi Meduzine obezglavljene glave izašao Pegasus, krilati konj, i da krv Gorgone ima moć da izliječi bilo koju bolest (Atena je poklonila Meduzovu krv Asklepiju, pretvarajući ga u boga medicine).
Dar mog bijesa nakon što sam ga upoznao, bio je, dakle, dragocijena simbolička poruka: " Unutar mene teče otrov iz koje potiče i lijek" . Tako sam počela da je bolje poznajem, da je poštujem, da primjećujem Meduzu koja je bila u meni, bez prosuđivanja, i da sklopim mir sa onim dijelom koji ima pravo da se izrazi kao i svi drugi.
Zato vas pozivam da napravite ovaj mali eksperiment: ako bi vaš gnjev imao lice, kako bi izgledao?
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/65220/la-rabbia-e-unenergia-antica-bisogna-averne-cura.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Kao i mnogi, odrasla sam uz zabranu da mogu da izrazim svoj gnjev kao dijete, a zatim me kao tinejdžera vodio da ne znam kako da pristupim toj snazi tako snažnoj i da svaki put „bacim“ gorki zalogaj, dok se ljutnja ne somatizira i fizički sam se počeo osjećati loše.
Naučiti izraziti ljutnju, osjećati da je moje pravo da slobodno živim bez osjećaja krivice bio je dug i težak posao, ali vredelo je: i fizički i emocionalno.
Mislila sam da sam postigla dobru tačku u svom unutrašnjem radu kada sam pogledala video doktora Morellija i „igrala sam se“ da bih stavila lice na ovu emociju, pa sam upoznala svoj bijes: imao je lice Meduze, sa kosom punom ljutih zmija. Već!
Uticalo je na mene ovo otkriće mog nesvesnog, jer se iza ove figure krije dragocijena poruka: grčka mitologija kaže da je iz krvi Meduzine obezglavljene glave izašao Pegasus, krilati konj, i da krv Gorgone ima moć da izliječi bilo koju bolest (Atena je poklonila Meduzovu krv Asklepiju, pretvarajući ga u boga medicine).
Dar mog bijesa nakon što sam ga upoznao, bio je, dakle, dragocijena simbolička poruka: " Unutar mene teče otrov iz koje potiče i lijek" . Tako sam počela da je bolje poznajem, da je poštujem, da primjećujem Meduzu koja je bila u meni, bez prosuđivanja, i da sklopim mir sa onim dijelom koji ima pravo da se izrazi kao i svi drugi.
Zato vas pozivam da napravite ovaj mali eksperiment: ako bi vaš gnjev imao lice, kako bi izgledao?
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/65220/la-rabbia-e-unenergia-antica-bisogna-averne-cura.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
