Ljutnja je drevna energija: ona se mora liječiti
Ljutnja je važna emocija, koju moramo uvažiti, jer pokušajem da je zaustavimo ili ućutkamo često se pogoršava: povređujemo sebe, ne poštujemo svoja osjećanja, svoje biće, negiramo neke aspekte, odričemo se dijela nas koji dolazi iz naših dubina.
Ljutnja je važna emocija, koju moramo uvažiti, jer pokušajem da je zaustavimo ili ućutkamo često se pogoršava: povređujemo sebe, ne poštujemo svoja osjećanja, svoje biće, negiramo neke aspekte, odričemo se dijela nas koji dolazi iz naših dubina.
Odbijanjem da proživimo sopstevni gnijev, odričemo se jedne naše boje: odričemo se vatreno crvene, crvene poput ljutnje, poput krvi, ali i crvene poput života koji teče u nama. A crvena je glavna boja, osnovna boja naše palete emocija.
"Ljutnja nije samo neizbježna, već je i neophodna. Njeno odsustvo ukazuje na ravnodušnost, najrazorniji ljudski nedostatak."
~ Arthur Ponsoby
Ljutnja je emocija, morate je pustiti da teče
Ako želimo razgovarati o ljutnji, moramo je objasniti: ljutnja je emocija, nije osjećaj. Koja je razlika između osjećanja i emocija? Emocija je vrlo prolazna: ona je poput vjetra koji prolazi i nosi suvo lišće; s druge strane, osjećaj je ukorijenjen u nama i dugo traje: poput cvijeta, potrebno je dosta vremena da procvjeta.
Čak i ako se smatra nezgodnom emocijom, potrebna nam je ljutnja i ne smijemo je eliminisati, ukrotiti, ušutjeti ili ignorisati, jer čak i ako se pošalje u naše dubine, rizikujemo da se nagomila dok ne pukne, tada će biti neprimjerena i štetna! Moramo imati hrabrosti da se suočimo sa onim što je dio nas i da prepoznamo da imamo pravo isprobati cijelu našu paletu emocija: to je jedini način na koji zaista možemo upoznati sebe.
Ako želimo razgovarati o ljutnji, moramo je objasniti: ljutnja je emocija, nije osjećaj. Koja je razlika između osjećanja i emocija? Emocija je vrlo prolazna: ona je poput vjetra koji prolazi i nosi suvo lišće; s druge strane, osjećaj je ukorijenjen u nama i dugo traje: poput cvijeta, potrebno je dosta vremena da procvjeta.
Čak i ako se smatra nezgodnom emocijom, potrebna nam je ljutnja i ne smijemo je eliminisati, ukrotiti, ušutjeti ili ignorisati, jer čak i ako se pošalje u naše dubine, rizikujemo da se nagomila dok ne pukne, tada će biti neprimjerena i štetna! Moramo imati hrabrosti da se suočimo sa onim što je dio nas i da prepoznamo da imamo pravo isprobati cijelu našu paletu emocija: to je jedini način na koji zaista možemo upoznati sebe.
"Ne postaje se prosvijetljen zamišljanjem figura svjetlosti, već kada postanete svjesni mraka."
~ Carl G. Jung
Poznavanje i izražavanje ljutnje naše je pravo
Potiskivanjem ove emocije može biti štetno, zbog čega je korisno razumjeti kako je se možemo osloboditi. Možemo sebi pružiti priliku da izrazimo svoj bijes, izolujući se na neko vrijeme ako je to neophodno, da možemo glasno vrisnuti usred polja sa smirenim umom, puštajući energiju koja vri u našem tijelu.
Ovo će nam pomoći da spoznamo onaj dio nas koji je agresivniji i drevniji, onaj mračni lik iz bajki koji nas plaši: naš crni vuk.
U jednom od svojih starijih videa psihoterapeut, filozof i pisac Raffaele Morelli predložio je da se treba suočiti sa svojim gnjevom i da se na još respektabilniji i autentičniji način pristupi toj iskonskoj energiji koja živi u nama, jer je ona dio evolucije ljudskog bića i ima svoju svrhu: ljutnja je odbrambena energija, koja nam pomaže da pokažemo očnjake kada se naši stavovi ne poštuju.
Iskreno ću vam reći: ovu vježbu sam radila gotovo kao u šali, ali rezultat je bio zaista iznenađujući, zato sam željela da razgovaram sa vama o tome.
Pogledajte ljutnju u lice: kako izgleda vaša?
U jednom od svojih starijih videa psihoterapeut, filozof i pisac Raffaele Morelli predložio je da se treba suočiti sa svojim gnjevom i da se na još respektabilniji i autentičniji način pristupi toj iskonskoj energiji koja živi u nama, jer je ona dio evolucije ljudskog bića i ima svoju svrhu: ljutnja je odbrambena energija, koja nam pomaže da pokažemo očnjake kada se naši stavovi ne poštuju.
Iskreno ću vam reći: ovu vježbu sam radila gotovo kao u šali, ali rezultat je bio zaista iznenađujući, zato sam željela da razgovaram sa vama o tome.
Pogledajte ljutnju u lice: kako izgleda vaša?
Kao i mnogi, odrasla sam uz zabranu da mogu da izrazim svoj gnjev kao dijete, a zatim kada sam bila tinejdžer nisam znala kako da pristupim ovoj snažnoj emociji i da svaki put "bacim" gorku pilulu, dok ljutnja nije postala somatizovana i fizički sam se počela osjećati loše.
Učiti da treba da izrazim ljutnju, osjećati da je moje pravo da je slobodno živim bez osjećaja krivice, to je bio dug i težak posao, ali vrijedilo je: i fizički i emocionalno.
Mislila sam da sam postigla dobru tačku u svom unutrašnjem radu kada sam vidijela video doktora Morellija i "igrala sam se" da bih vidjela lice na ove emocije, pa sam upoznala svoj gnev: imao je lice Meduze, Gorgona iz kruna ljutih zmija, koja je okamenjivala onoga ko je ulovi!
Uticalo je mnogo na mene ovo otkriće mog nesvjesnog ja, jer se iza ove figure krije dragocijena poruka: grčka mitologija kaže da je Pegaso, krilati konj, izašao iz krvi oborene glave Meduze i da krv Gorgona ima magičnu moć koja je u stanju da izliječi bilo koju bolest (Atena je poklonila Meduzovu krv Asklepiju, pretvarajući ga u boga medicine).
Dar moje ljutnje nakon što sam je srela bila je, dakle, dragocijena simbolička poruka: "Unutar mene otrov otiče iz koga se takođe rađa lijek". Tako sam je počela bolje poznavati, poštovati je, posmatrati onu Meduzu koja je bila u meni, bez prosuđivanja, i sklapati mir s onim dijelom koji ima pravo da se izrazi kao i svi drugi.
Zato vas pozivam da napravite i vi ovaj mali eksperiment: ako bi vaš gnjev imao lice, kako bi izgledao?
Učiti da treba da izrazim ljutnju, osjećati da je moje pravo da je slobodno živim bez osjećaja krivice, to je bio dug i težak posao, ali vrijedilo je: i fizički i emocionalno.
Mislila sam da sam postigla dobru tačku u svom unutrašnjem radu kada sam vidijela video doktora Morellija i "igrala sam se" da bih vidjela lice na ove emocije, pa sam upoznala svoj gnev: imao je lice Meduze, Gorgona iz kruna ljutih zmija, koja je okamenjivala onoga ko je ulovi!
Uticalo je mnogo na mene ovo otkriće mog nesvjesnog ja, jer se iza ove figure krije dragocijena poruka: grčka mitologija kaže da je Pegaso, krilati konj, izašao iz krvi oborene glave Meduze i da krv Gorgona ima magičnu moć koja je u stanju da izliječi bilo koju bolest (Atena je poklonila Meduzovu krv Asklepiju, pretvarajući ga u boga medicine).
Dar moje ljutnje nakon što sam je srela bila je, dakle, dragocijena simbolička poruka: "Unutar mene otrov otiče iz koga se takođe rađa lijek". Tako sam je počela bolje poznavati, poštovati je, posmatrati onu Meduzu koja je bila u meni, bez prosuđivanja, i sklapati mir s onim dijelom koji ima pravo da se izrazi kao i svi drugi.
Zato vas pozivam da napravite i vi ovaj mali eksperiment: ako bi vaš gnjev imao lice, kako bi izgledao?
"Ljutnja koja ostaje nakon razočaranja je poput lijeka. Gorak je, ali služi za isceljenje od naivnosti. "
~ Paola Felice
Sandra Saporito
Prevod teksta:
https://www.eticamente.net/65220/la-rabbia-e-unenergia-antica-bisogna-averne-cura.html
Prevod i obrada Ana i Jelena Muratović - bebamur.com
Prevod teksta:
https://www.eticamente.net/65220/la-rabbia-e-unenergia-antica-bisogna-averne-cura.html
Prevod i obrada Ana i Jelena Muratović - bebamur.com
