Dolazimo od jučerašnjeg dana i idemo u sjutrašnji. Svoje greške možemo ispraviti danas. Danas je to još moguće. Tada može nastupiti sjutra.
|
|
Hrana kompenzuje gubitak pozitivne energije tijela. Ona balansira dolaznu negativnu energiju u tijelu i time sprečava da tijelo umre. Još jednom se sjetimo da u negativne emocije uključujemo: krivicu, strah i zlobu (ljutnju).
|
Apetit za razna jela i proizvode nastaju kao podsvijesna želja da se nadoknadi nedostatak energije.
Ako vaš razum to još uvijek nije otkrio, obratite pažnju na signale tijela i naučite pomoću njih da mislite i prepoznajete stres.
Appetit sadrži informacije o tome šta se dešava u vama, ove informacije su jednostavne:
Ako vam se traži kisjelo, onda imate osjećaj krivice. Ako se ne oslobodite krivice i nastavite da jedete kisjelo, tada će doći trenutak kada će osjećaj krivice dostći ogromne razmjere, postati smrtonosno opasan i vi sami će te postati tužilac. Više vas neće privlačiti kisjelo, već slatko.
Ako osjećate neodoljivu žudnju za slatkišima, onda imate veliki strah. Upotreba slatkog izaziva prijatnu smirenost, a samim tim slatko postaje neprikosnoveno sredstvo samosmirenja. Ko je previše zavisan od slatkog, on njeguje svoje strahove. Ako strah tjera čovjeka da pobegne od lošeg, onda on ne odustaje od slatkog, već ga sa još većim apetitom počinje da jede.
Strah od eventualnog neuspjeha traži hranu u obliku kolača, kafe, napitaka i sl. Tako je strah nahranjen. Kalorije, ne potrošene na mentalne radnje, pretvaraju se - u masno tkivo. Strah se pretvara u zlobu, a višak kalorija doprinosi gojaznosti.
Čežnja za mesom znači da ste ogorčeni, a zloba (ljutnja) se može najesti samo mesom. Ako ljut čovjek ne dobije meso, onda postaje još više ljut. Navika da se jede meso njeguje zlobnost. Što je čovjek više ljut, to više jede meso. Što je ljutnja veća i oštrija, tim slanije, paprenije i oštrije meso treba da bude na stolu za ručak.
Nutricionisti i vegetarijanci pokušavaju da podsvijesno spase čovječanstvo, ali ljut čovjek od toga biva još više ljut. Zato što mesojedi i vegetarijanci ne umiju i ne žele da razumiju jedni druge, već počinju da nameću svoju ispravnost jedni drugima.
Propaganda biljne hrane je divna, ali bi bilo pravilnije početi sa oslobađanjem bijesa, jer tada se automatski ne voli meso, a to bi bio istinski osjećaj, a ne nasilje nad sobom. Sa oslobađanjem od straha, prekomjerni apetit za slatkiše nestaje. Sa oslobađanjem osjećaja krivice, potreba za kisjelim se gubi.
Postoje dijete za mršavljenje, koje zabranjuju slatko i brašno. Povrće i meso mogu da se jedu onoliko koliko vam je potrebno. Pošto su kalorije potrebne za težak fizički rad lakše ih je dobiti iz mesa, a neophodnu količinu biljne hrane stomak jednostavno nema gdje da smjesti, tako čovjek konzumira meso, ismijavajući one koji tvrde da se od mesa goji.
|
Takav čovjek postaje smjeliji. Može se toliko ohrabriti da počinje da prezire rođake, a zatim ih fizički ili moralno uništava, jer je njegova zloba, ignorišući strah, dostigla velike razmjere. Uskoro počinje samo-uništenje čovjeka. Život još jednom dokazuje da sve što je pretjerano je loše. |
|
Ko započne s kisjelim, uskoro će ga privlači slatko, a kada se slatko pojede, zatim dolazi slano. Čovjek u stanju stresa uvijek jede više nego što je potrebno. On miješa - posle slanog ponovo uzima kao slatko, pije kisjelo, itd. Ako uravnotežuješ stres nerazumnom ishranom, apetit ne nestaje ...
Dugo se možete pričati o uzajamnoj vezi između apetita i određene bolesti. Na početku bolesti može se reći koju je hranu jela bolesna osoba, šta ne treba da jede i bez kojih ne može da živi, ali cilj nije to. Ako ste shvatili princip, onda će ostalo doći samo.
Luule Viilma
Prevod prvog dijela teksta: https://econet.ru/articles/65874-luule-viilma-esli-hochetsya-kislogo-to-v-podpitke-nuzhdaetsya-chuvstvo-viny
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
