I kao što svaka majka govori i pjeva novodošlom dijetetu, čak i ne-ljudske majke odmah daju zvuk svog glasa mališanima. Kokoši pevaju pilićima dok su još u jajetu, i tako se rađa nerazdvojna veza jer će taj zvuk biti za novorođenog sve što će ga održati živim i dati glas svakoj njegovoj potrebi.
Majka i dijete su zapravo jedno do trenutka kada dijete postane spremno za odvajanje, zbog čega ženska mišica, nakon poroda, smatra novorođene miiševe produžetkom sebe, puštajući svoj miris.
Mi svakako prepoznajemo našu djecu, ne možemo ih izgubiti, kod životinja, s druge strane, upravo miris čini razliku, tako zapravo i majka pamti i tako će se moći vratiti svom djetetu kako bi ga nahranila. To se događa prije svega u moru gdje se lako može izgubiti ili se malo udaljiti od djece koja dozivaju svoje majke kada su gladna; kada se vrate, majka ih dobro miriše kako bi bila sigurna da su to oni.
Slatka faza u kojoj će se dijete roditi, a spavaća soba je spremna, identična je pripremi tog toplog gnijezda u kojem nekoliko obitelji ptica čeka da se jaja izlegu.
Dok ptice izlaze iz ljuske autonomno, vrste koje su previše različite kao što su svinje i slonovi dobijaju pomoć tokom komplikovanog rođenja, dok drugovi čekaju kratku udaljenost kako bi zajedno dočekali dugo očekivane dolaske.
Majčinska ljubav nas okružuje, ona je svugdje, u ljudima koje susrećemo, u životinjama s kojima živimo, nije ništa drugačije i od toga treba početi jednakost među vrstama.
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/1321/amore-materno-mondo-animale.html?
Prevele Ana i Beba Muratović - bebamur.com