Moja majka je bila učiteljica. Sjećam je se uveče, poslije večere, kako bi se savila nad istim stolom za kojim su do maloprije bila i naša jela, ispravljajući domaće zadatke svojih učenika. Nije koristila crvenu olovku da istakne greške, već ih je podvlačila svijetlozelenom bojicom, poput prvih stidljivih listova proljeća.
Jedne večeri kada nisam bio pospan i volio sam da budem pored nje i čitam Miki Mausa, pitao sam je zašto baš ta boja umjesto crvene koju su koristili svi drugi nastavnici.
Odgovorila je ne podižući pogled sa tih listova:"U tuđe stvari morate ulaziti na prstima, posebno kada imate zadatak da ispravite njihove greške. Crvena je vrisak, optužba na koju se ne može odgovoriti. Kao da kaže: "Pogriješio si!" Prstom pokazujući na grešnika. Zelena je nježna, poput rastuće sadnice i za to joj je potrebna podrška. Zelena ne ruši, već gradi".
Tačno je to istina, na prstima bismo trebali ispravljati greške, uključujući i naše .
M. Maggio
Prevod teksta: www.eticamente.com
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Odgovorila je ne podižući pogled sa tih listova:"U tuđe stvari morate ulaziti na prstima, posebno kada imate zadatak da ispravite njihove greške. Crvena je vrisak, optužba na koju se ne može odgovoriti. Kao da kaže: "Pogriješio si!" Prstom pokazujući na grešnika. Zelena je nježna, poput rastuće sadnice i za to joj je potrebna podrška. Zelena ne ruši, već gradi".
Tačno je to istina, na prstima bismo trebali ispravljati greške, uključujući i naše .
M. Maggio
Prevod teksta: www.eticamente.com
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
