Kada nema ni bijesa, ni ljutnje, to znači da je osoba navikla na izdaju i jednostavno se vratila u svoju mračnu sobu sa čudovištima. Navikla je na svoju sobu; bilo je vrlo drsko izaći odatle, zar ne?
Kao dete, Merilin je premeštana iz jednog prihvatilišta u drugo, od jednog hranitelja do drugog. Još jedno poniženje i opet očaj. Sumrak i sumrak. To se dešava sa životom deteta koje je izdato, napušteno, nevoljeno ... Tada se navikne na ovu sumornost. I svaki put kada ga vrate sa sunčeve svijetlosti u sumornu sobu, ono jednostavno kaže sebi: "Ovo je normalno. Trebali su me napustiti, izdati, razočarati se u mene. Biću ponovo vraćena u svoju zastrašujuću sobu! "
Na kraju, osoba jednostavno ugasi sveću. Poput Merilin. Bar tako ne može da vidi čudovišta. I Sumrak se pretvara u mrak. Ljubav spašava, stvarno spašava. Ali ne vrlo često ...
Anna Valentinova Kiryanova
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com