Mi biramo svoj put

​Ne mogu da izbrojim na prste jedne ruke sve greške u  životu. Ni sam ne znam koliko puta nisam ispunio očekivanja ljudi oko sebe. U stvari, moram priznati da sam stigao do nedra neuspjeha.

Na svoj način sam buntovnik, iz ispravnih i pogrešnih razloga, napravio sam oprostive greške drugima kojima je potrebno vrijeme da ih asimiliraju. Pomiješao sam oprost sa nadom da će ono što sam uradio biti zaboravljeno usled iste one inertnosti koja se oslobađa kada se uspomene akumuliraju.

Upao sam u ozbiljne probleme, a da to nije bilo potrebno, ali najgore je što su negativne posledice ovih komplikacija pretrpeli ljudi oko mene. Prihvatio sam njihovu ponudu da me zaštite.

Izgubio sam sjever više puta. A takođe i jug, istok i zapad. Otvorio sam ruke i pustio da sve padne, sve sam pustio. Govorim o važnim stvarima, o onima koje ostavljaju ožiljke, o onima koje teško odlaze i vraćaju se.

Zašto ispravljati greške?

Imao sam priliku da vratim izgubljeno, ali iz ponosa nisam učinio ništa da to povratim.  Moje mentalne mape ne bi mi bile dovoljne ako bih hteo da dovedem u red sva vremena u kojima nisam ispunio očekivanja u životu. Ne znam koliko sam puta pio iz bočice poraza, koja ima još gori ukus kao sirup koji sam pio kao dijete kad sam bio bolestan. Pa, ni ukus sirupa za odrasle nije dobar.

Radujem se...

S vremena na vrijeme, kad se zaustavim i pogledam unapred, svijestan sam da me čeka još mnogo razočarenja. Utešilo me je što ovdje nije sve, ima još mnogo toga.

Kao djeca dobijamo ocijene za svoj rad, kako bismo naučili da se upoređujemo sa drugima. Kasnije shvatamo da smo svoj život započeli loše učeći i da niko ne može da se poredi sa bilo kim. U stvari, sve su rezultat individualnog i ličnog putovanja.

Dakle, shvatamo da je većina stvari koje su nam rekli razočaravajuća i da nemamo drugog lijeka osim da budemo svoji. Čak i ako nas označe kao "čudne" ili "drugačije", čak i ako možda razočaramo drage ljude.

Ali, uprkos svemu ...

Kad sam sve to shvatio, intenzitet mojih razočarenja postepeno se smanjivao, nisam mogao nikoga da krivim, jer je odgovornost bila samo moja. Promijenio sam stav pokušavajući da naučim što više iz poraza.

Fiksirao sam težište svojih osjećanja u sebi, pa sam počeo da budem emocionalno stabilniji.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/scegliere-nostro-cammino/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com