Da li osjećate da greške iz prošlosti nastavljaju da definišu ko ste danas? Ako imate takav osjećaj, ovaj članak je za vas.
Iz različitih razloga postajemo sami sebi sudije i najžešći kritičari. Osuđujemo sebe za svaku malu grešku koju napravimo. Pored toga, godinama nastavljamo da nosimo težinu tog "neuspijeha" na svojim plećima. Da je svako od nas svestan štete koju ovaj stav nanosi našem samopoštovanju, vjerovatno bismo prestali to da radimo. Nismo naše greške, vrijedimo mnogo više.
Imamo lošu naviku da se označavamo, definišemo, dodeljujemo sebi pridijeve pomoću kojih definišemo ideju koju imamo o sebi. Ako na trenutak razmislimo, shvatićemo da tokom dana pričamo o sebi mnogo puta i to ne uvijek na pozitivan način.
Etikete nikada nisu adekvatni resursi jer nas ograničavaju. A ovo je naročito tačno kada se definišemo na osnovu svojih negativnih osobina ili iskustava. Na primjer, koristimo fraze poput: "Uvijek sam bio loš učenik", "Nemam sreće u ljubavi", "Stidljiv sam i postiđen sam". Kako nam može biti ugodno sa sobom ako se tako definišemo?
Nismo naše greške, vrijedimo mnogo više ...
Često imamo specifična očekivanja u različitim oblastima svog života i skloni smo da se identifikujemo sa rezultatima dobijenim u svakom od njih. Kada ne uspemo da postignemo samo-nametnute ciljeve, pojačavamo negativni koncept koji imamo o sebi.
Osjećamo se nesposobno i neprikladno i zaboravljamo da naša suština, naša suštinska vrijednost nema nikakve veze sa rezultatom određenog izvođenja. Takođe prihvatamo to ponašanje ako nas školski drugovi nisu prihvatili ili ako je naša ljubavna veza u krizi i ne ide onako kako smo se nadali, ako smo otpušteni ili ako nismo angažovani za određeni posao.
Nismo ono što drugi misle o nama. Vrijedimo više od ispita koji nismo položili, grešaka koje smo počinili ili štete koju smo napravili drugima. Naša prošlost nas ne definiše. To je bio oblik šegrtovanja, a ne doživotna kazna. Mi nismo naše greške!
Imamo lošu naviku da se označavamo, definišemo, dodeljujemo sebi pridijeve pomoću kojih definišemo ideju koju imamo o sebi. Ako na trenutak razmislimo, shvatićemo da tokom dana pričamo o sebi mnogo puta i to ne uvijek na pozitivan način.
Etikete nikada nisu adekvatni resursi jer nas ograničavaju. A ovo je naročito tačno kada se definišemo na osnovu svojih negativnih osobina ili iskustava. Na primjer, koristimo fraze poput: "Uvijek sam bio loš učenik", "Nemam sreće u ljubavi", "Stidljiv sam i postiđen sam". Kako nam može biti ugodno sa sobom ako se tako definišemo?
Nismo naše greške, vrijedimo mnogo više ...
Često imamo specifična očekivanja u različitim oblastima svog života i skloni smo da se identifikujemo sa rezultatima dobijenim u svakom od njih. Kada ne uspemo da postignemo samo-nametnute ciljeve, pojačavamo negativni koncept koji imamo o sebi.
Osjećamo se nesposobno i neprikladno i zaboravljamo da naša suština, naša suštinska vrijednost nema nikakve veze sa rezultatom određenog izvođenja. Takođe prihvatamo to ponašanje ako nas školski drugovi nisu prihvatili ili ako je naša ljubavna veza u krizi i ne ide onako kako smo se nadali, ako smo otpušteni ili ako nismo angažovani za određeni posao.
Nismo ono što drugi misle o nama. Vrijedimo više od ispita koji nismo položili, grešaka koje smo počinili ili štete koju smo napravili drugima. Naša prošlost nas ne definiše. To je bio oblik šegrtovanja, a ne doživotna kazna. Mi nismo naše greške!
Izbjegavajmo da se poistovjećujemo sa onim što nas okružuje
Kada gradimo svoj identitet i mjerimo vrijednost na osnovu spoljnih događaja, odričemo se moći koju imamo nad sobom. Na primjer, porodica vam može biti presudna. Sebe doživljavate kao supruge, majke, očeve ili muževe, ali šta ako jednog dana vaš brak prestane ili ako vam je posao najvažniji, kako biste reagovali kad biste dobili otkaz?
Veoma je opasno temelj svog života zasnivati na nečemu spoljašnjem, što dakle ne možemo kontrolisati. Ako svoj socijalni identitet zasnivate samo na poslu ili porodici, u nekom trenutku možete postati "razvedena i nezaposlena osoba". Osjećaj neuspjeha biće ogroman i biće teško ići napred.
Kada gradimo svoj identitet i mjerimo vrijednost na osnovu spoljnih događaja, odričemo se moći koju imamo nad sobom. Na primjer, porodica vam može biti presudna. Sebe doživljavate kao supruge, majke, očeve ili muževe, ali šta ako jednog dana vaš brak prestane ili ako vam je posao najvažniji, kako biste reagovali kad biste dobili otkaz?
Veoma je opasno temelj svog života zasnivati na nečemu spoljašnjem, što dakle ne možemo kontrolisati. Ako svoj socijalni identitet zasnivate samo na poslu ili porodici, u nekom trenutku možete postati "razvedena i nezaposlena osoba". Osjećaj neuspjeha biće ogroman i biće teško ići napred.
Svaka greška je mali korak ka uspehu
Najzdravije je upamtiti da je naša vrijednost suštinska, bezuslovna i ne zavisi ni o čemu. Kad uspemo u jednoj stvari, shvatićemo da vrijedimo više od svojih grešaka i počećemo da ih doživljavamo kao lekcije. Ako volimo sebe , prihvatamo i cijenimo bezuslovno, svaka prepreka se može prevazići jer to ne utiče na percepciju koju imamo o sebi.
Mi smo uvijek mi, čak i ako grešimo, ako se bojimo ili padnemo na testu. Greške tada postaju lekcije koje pomažu u poboljšanju, a ne nešto čega se treba plašiti ili sramiti. Svaki „neuspeh“ je stepenica za uspeh, jer nas čini mudrijima i iskusnijima nego ranije.
Po definiciji, izdržljivi ljudi su uspješniji i srećniji jer su u stanju da prevaziđu nedaće postajući bolji ljudi. To se može dogoditi ako shvatimo da je promjena dio našeg putovanja i da nema ništa ljudskije od pravljenja grešaka.
Ne dozvolite da vas definišu vaši uspjesi ili vaši neuspjesi. Nismo naše greške jer vrijedimo toliko više.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/non-siamo-i-nostri-errori-valiamo-di-piu/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Najzdravije je upamtiti da je naša vrijednost suštinska, bezuslovna i ne zavisi ni o čemu. Kad uspemo u jednoj stvari, shvatićemo da vrijedimo više od svojih grešaka i počećemo da ih doživljavamo kao lekcije. Ako volimo sebe , prihvatamo i cijenimo bezuslovno, svaka prepreka se može prevazići jer to ne utiče na percepciju koju imamo o sebi.
Mi smo uvijek mi, čak i ako grešimo, ako se bojimo ili padnemo na testu. Greške tada postaju lekcije koje pomažu u poboljšanju, a ne nešto čega se treba plašiti ili sramiti. Svaki „neuspeh“ je stepenica za uspeh, jer nas čini mudrijima i iskusnijima nego ranije.
Po definiciji, izdržljivi ljudi su uspješniji i srećniji jer su u stanju da prevaziđu nedaće postajući bolji ljudi. To se može dogoditi ako shvatimo da je promjena dio našeg putovanja i da nema ništa ljudskije od pravljenja grešaka.
Ne dozvolite da vas definišu vaši uspjesi ili vaši neuspjesi. Nismo naše greške jer vrijedimo toliko više.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/non-siamo-i-nostri-errori-valiamo-di-piu/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
