Put koji smo prešli da bismo došli do mjesta gdje smo sada obeležen je u našoj prošlosti. Stoga ima snažan uticaj na ono što mislimo, šta govorimo, naš način delovanja ili suočavanja sa životom. Proživljena iskustva, naučene lekcije, ljudi koje smo poznavali ili ono što smo naučili tokom života dio su osobe koja smo danas.
Iako ta prošlost čini važan dio našeg bića, u sadašnjosti i budućnosti leži naša sposobnost transformacije. Mi nismo naša prošlost, mi smo naša sadašnjost.
Ono što smo radili u prošlosti definisalo je osobu tada. Ali sada smo drugačiji, mi smo u sadašnjosti. Ljudska bića se menjaju, čine to svakodnevno, neizbježno.
Iz tog razloga, zadovoljstvo ili žalba na ono što smo radili u prošlosti služi nam samo da naškodi sebi. Istina je da je krivica osjećanje koje nam u pravim dozama može pomoći da se oporavimo tamo gdje nismo uspjeli. Međutim, ako pretjerujemo sa krivicom, to će se pretvoriti u opsesiju, toksičnu emociju zbog koje će sadašnjost izmaći kontroli, sprečavajući nas, štaviše, da pronađemo rešenje za svoju prošlost.
Prošlost je nestvarna
Kada kažemo da je nešto nestvarno, mislimo na to da nije opipljivo, ne može mu se pristupiti: ne može se dodirnuti, pomirisati, vidjeti ili čuti. Nešto što se ne može opaziti sa naših pet čula ne postoji. To ne znači da to nije postojalo ili nije bilo stvarno u neko drugo vrijeme našeg života. Ono što se dogodilo dogodilo se i mi smo toga očigledno svesni, ali sada je to stvarno samo u našem umu, u našoj psihološkoj dimenziji.
Ono što postoji samo u našoj mašti ne može se promjeniti, ne možemo na to ni delovati. Iz tog razloga, delovanje u sadašnjosti za promjenu prošlih radnji nema smisla.
Zbog toga je vrijedno potruditi se da se „preselimo“ u sadašnjost kad god naš um odluta u prošlost. Kao i kada se zadržava u budućnosti, obavijajući nas beskorisnom tjeskobom. Jedino što zaista postoji je uvijek ovdje i sada. Prije i posle žive samo u našim glavama.
Ono što smo radili u prošlosti definisalo je osobu tada. Ali sada smo drugačiji, mi smo u sadašnjosti. Ljudska bića se menjaju, čine to svakodnevno, neizbježno.
Iz tog razloga, zadovoljstvo ili žalba na ono što smo radili u prošlosti služi nam samo da naškodi sebi. Istina je da je krivica osjećanje koje nam u pravim dozama može pomoći da se oporavimo tamo gdje nismo uspjeli. Međutim, ako pretjerujemo sa krivicom, to će se pretvoriti u opsesiju, toksičnu emociju zbog koje će sadašnjost izmaći kontroli, sprečavajući nas, štaviše, da pronađemo rešenje za svoju prošlost.
Prošlost je nestvarna
Kada kažemo da je nešto nestvarno, mislimo na to da nije opipljivo, ne može mu se pristupiti: ne može se dodirnuti, pomirisati, vidjeti ili čuti. Nešto što se ne može opaziti sa naših pet čula ne postoji. To ne znači da to nije postojalo ili nije bilo stvarno u neko drugo vrijeme našeg života. Ono što se dogodilo dogodilo se i mi smo toga očigledno svesni, ali sada je to stvarno samo u našem umu, u našoj psihološkoj dimenziji.
Ono što postoji samo u našoj mašti ne može se promjeniti, ne možemo na to ni delovati. Iz tog razloga, delovanje u sadašnjosti za promjenu prošlih radnji nema smisla.
Zbog toga je vrijedno potruditi se da se „preselimo“ u sadašnjost kad god naš um odluta u prošlost. Kao i kada se zadržava u budućnosti, obavijajući nas beskorisnom tjeskobom. Jedino što zaista postoji je uvijek ovdje i sada. Prije i posle žive samo u našim glavama.
Kako mogu fokusirati svoj život na sadašnjost?
Prvi korak je svatiti da prošlost nije stvarna. Možda je to bilo u neko drugo vrijeme, ali ne danas, ne u ovom trenutku. Trebaće prestati davati važnost ili vrijednost onome što ne postoji.
Drugi korak je spriječiti naš um da putuje u druge stvarnosti. Mašta je veoma zahvalan poklon, ali samo ako se ne pomješa sa autentičnom stvarnošću.
Ako shvatite da vaše misli sadrže "trebalo je" ili "nije trebalo da se desi", prisilite svoj um da se vrati na "ovo se sada događa i tako bi trebalo da bude". Ova vježba, ako se vježba sa svešću, pomoći će vam da se naviknete na umetanje u sadašnjost.
Moramo prihvatiti da se prošlost ne može promjeniti: dogodilo se ono što se dogodilo i to je moralo biti. Za bolje ili za gore.
Budući da nemamo moć da promjenimo ono što se dogodilo, beskorisno je osjećati emocije koje bi bile korisne samo u prošlom trenutku.
Nema smisla kažnjavati sebe, izražavati svoju frustraciju drugima ili razmišljati. Jedino na čemu se vrijedi zadržati su lekcije koje se mogu naučiti kako ne bismo napravili istu grešku danas ili sjutra.
Živite u sadašnjosti, usredsredite se na ono što vas okružuje: na ljude s kojima se sada zabavljate, na predmete koje dodirujete, na mirise, hranu, na buku sadašnjosti. Ništa drugo ne postoji, bar sada. Živite danas i otarasite se svoje prošlosti.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/non-siamo-passato-presente/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Prvi korak je svatiti da prošlost nije stvarna. Možda je to bilo u neko drugo vrijeme, ali ne danas, ne u ovom trenutku. Trebaće prestati davati važnost ili vrijednost onome što ne postoji.
Drugi korak je spriječiti naš um da putuje u druge stvarnosti. Mašta je veoma zahvalan poklon, ali samo ako se ne pomješa sa autentičnom stvarnošću.
Ako shvatite da vaše misli sadrže "trebalo je" ili "nije trebalo da se desi", prisilite svoj um da se vrati na "ovo se sada događa i tako bi trebalo da bude". Ova vježba, ako se vježba sa svešću, pomoći će vam da se naviknete na umetanje u sadašnjost.
Moramo prihvatiti da se prošlost ne može promjeniti: dogodilo se ono što se dogodilo i to je moralo biti. Za bolje ili za gore.
Budući da nemamo moć da promjenimo ono što se dogodilo, beskorisno je osjećati emocije koje bi bile korisne samo u prošlom trenutku.
Nema smisla kažnjavati sebe, izražavati svoju frustraciju drugima ili razmišljati. Jedino na čemu se vrijedi zadržati su lekcije koje se mogu naučiti kako ne bismo napravili istu grešku danas ili sjutra.
Živite u sadašnjosti, usredsredite se na ono što vas okružuje: na ljude s kojima se sada zabavljate, na predmete koje dodirujete, na mirise, hranu, na buku sadašnjosti. Ništa drugo ne postoji, bar sada. Živite danas i otarasite se svoje prošlosti.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/non-siamo-passato-presente/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
