Mi smo tako dobro naučili da trpimo, da smo se odučili da živimo

​Duboko unutra, većine nas živi tvrdo uvjerenje:

"Život je komplikovana stvar. U njemu ima malo radosti. A one srećne trenutke koji nam dolaze, treba još i zaslužiti."

​
​Sigurni smo da većinu vremena treba da provodimo na to, da nešto samo treba da izdržimo.

"Roditi odmah dvoje djece, da bismo prestali da se mučimo.".

"Izdržati na poslu do petka."

"To je tvoj posao," - govore djetetu, koje ide u vrtić. - Doći će vikend pa ćeš se naspavati i izigrati." 

"Završi učenje pa slobodno šetaj," - sugerišu školarcu.

"Prvo završi školu ..."

"Trpljenje je poželjno za žene koje su u braku."

" Trpljenje je poželjno za roditelje koji podižu djecu."

Čak je i autor Transerfinga realnosti savjetuje "da daš sebe u arendu".

"Pretrpi. Pretrpi. Pretrpi.

Život je teška stvar. Ništa se ne daje lako. Sreću treba dostići stradanjem. "

​Ovo uvjerenje ima duboke korjene.

Naš narod je vjekovima učen da trpi.

Kmetstvo, oduzimanje, glad, revolucija, represija, rat, tranzicija, totalni deficit.

Mi smo tako dobro naučili da trpimo, da smo se odučili da živimo.

Vrijeme je da shvatimo da život nije kazna ...

Život je dar.

I nama je pripala apsolutno zadivljujuća šansa da Živimo.

U svakom malom djelu, u svakoj mini-priči našeg života skrivena ja tajna, dar, čudo. Važno je dozvoliti sebi da se vidi i osjeti to. Dozvoliti sebi da se dobija radost i zadovoljstvo od svega što postoji u životu.


"Sreća - to nije dostignuće. Sreća - to je dozvola." Svetlana Rojz

Važno je promijeniti paradigmu "života - kao stradanja" na osviješćenu, da nam se nevjerovatno posrećilo, zato što smo ovdje. Tako, zašto ne bismo rizikovali?

 

Autor: Irina Dibova


Prevod teksta:  econet.ru 

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
​