Koliko ljudi ne živi, već samo postoji. Sve vrijeme su zauzeti time što "rade". Treba ići na posao, kuvati ručak, naći se sa prijateljima u kafiću ...
|
|
Sve se odvija po grafiku, srazmjerno i pravolinijski. Oni, naravno, imaju snove. Neki sanjaju o puno novca, drugi fantaziraju da odu negdje daleko gdje ima sunca i morskog vjetra, i ne žive više svoj sumorni dan. A problem je što su ti ljudi srećni samo u svojim dubokim mislima. A svi njihovi svakodnevni postupci im ne donose nikakvo zadovoljstvo.
|
Zašto? Sada ću vam ispričati nešto.
U dvadesetom vijeku, američki naučnici su sproveli okrutni eksperiment.
Stavili su psa u kavez, čvrsto zaključali vrata i počeli da ga udaraju električnom strujom. Pas laje, cvili, grebe po šipkama metalnog kaveza, i u jednom trenutku samo legne na pod. Pas se predao i prestao da bori. Nada da će nekim svojim naporom prestati mučenje je nestala. Zatim su naučnici otvorili kavez i nastavili da udaraju psa električnom strujom. Šta mislite da se desilo? Pas je nastavio da leži ...
Ovaj eksperiment je stvorio novi pojam u psihologiji - sindrom naučene bespomoćnosti. Kada nekom čovjeku od detinjstva zabranjuju da ispolji sebe, kada ga uče kako da izbjegne poraze, a ne kako da ide naprijed, kada upisuje fakultet samo iz razloga "ne da ode u vojsku i da je mala konkurencija," bira posao, gdje su mali zahtjevi i bolja plata, on postaje taj eksperimentalni pas.
Ako su nas roditelji načili od detinjstva frazi "čak ni ne pokušavaj", ne samo da se predajemo, već počinjemo drugačije da se odnosimo prema svojim neuspjesima. Jedan neuspješan pokušaj - i odmah se predajemo. Zato što smo od detinjstva usvojili: "tiše ideš - dalje stižeš".
U dvadesetom vijeku, američki naučnici su sproveli okrutni eksperiment.
Stavili su psa u kavez, čvrsto zaključali vrata i počeli da ga udaraju električnom strujom. Pas laje, cvili, grebe po šipkama metalnog kaveza, i u jednom trenutku samo legne na pod. Pas se predao i prestao da bori. Nada da će nekim svojim naporom prestati mučenje je nestala. Zatim su naučnici otvorili kavez i nastavili da udaraju psa električnom strujom. Šta mislite da se desilo? Pas je nastavio da leži ...
Ovaj eksperiment je stvorio novi pojam u psihologiji - sindrom naučene bespomoćnosti. Kada nekom čovjeku od detinjstva zabranjuju da ispolji sebe, kada ga uče kako da izbjegne poraze, a ne kako da ide naprijed, kada upisuje fakultet samo iz razloga "ne da ode u vojsku i da je mala konkurencija," bira posao, gdje su mali zahtjevi i bolja plata, on postaje taj eksperimentalni pas.
Ako su nas roditelji načili od detinjstva frazi "čak ni ne pokušavaj", ne samo da se predajemo, već počinjemo drugačije da se odnosimo prema svojim neuspjesima. Jedan neuspješan pokušaj - i odmah se predajemo. Zato što smo od detinjstva usvojili: "tiše ideš - dalje stižeš".
|
Znate, mnogi misle da teškoće prekaljuju karakter i čine ih jačim. Na žalost, ovo radi samo ako nijeste u položaju psa iz eksperimenta. Ako za vas teškoće - nijesu nevolje i bol, već bačena od života zagonetka, koju treba hazardno, kreativno riješiti.
|
|
Zapamtite jednu prostu stvar: kada je teško, bolno, strašno, neprijatno, sa time se ne treba miriti. Vratanca su uvijek otvorena, vi ih ne primjećujete jer jednostavno nijeste navikli.
Mikhail Labkovski
Prevod teksta: http://www.cluber.com.ua/lifestyle/labkovskiy/2017/11/mihail-labkovskiy-vstat-otryahnutsya-i-idti-vpered/
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Mikhail Labkovski
Prevod teksta: http://www.cluber.com.ua/lifestyle/labkovskiy/2017/11/mihail-labkovskiy-vstat-otryahnutsya-i-idti-vpered/
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
