Karl Gustav Jung u svojoj knjizi "Simboli transformacije" piše da čovjek i feniks imaju mnogo zajedničkog.
|
Ovaj simbol; stvorenje od vatre, koje je u stanju veličanstveno da se podiže iz pepela sopstvenog uništenja, takođe simbolizuje moć otpornosti, nenadmašnu sposobnost koja čini da oživimo mnogo jači, hrabariji i svjetliji.
Ako postoji mit koji je u osnovi gotovo svih doktrina, kultura i legendi planete zemlje, to je nesumnjivo feniks. |
Rečeno je da su mu suze imale ozdravljujuće dejstvo, da je imao veliku fizičku snagu, da je mogao kontrolisati vatru i posjedovao beskonačnu mudrost. Prema Jungu, on je u suštini bio jedan od najvažnijih arhetipova, jer u njegovoj vatri sadržano je stvaranje i uništenje, život i smrt ...
"Čovjek koji ustaje je jači od onoga koji nikada nije pao."
~ Viktor Frankl
Isto tako, interesantno je znati da i u arapskoj poeziji i u grčko-rimskoj kulturi, pa čak u velikom dijelu drevnog Istočnog nasleđa, postoje rane reference njegove mitologije. U Kini, na primjer, feniks (ili Feng Huang) simbolizuje ne samo najviši izraz integriteta, moći i prosperiteta, već i koncept jina i janga, ta dvojnost usklađuje sve što se dešava u svemiru.
Treba međutim napomenuti, da prvi kulturni i vjerski dokazi koji se vrte oko ove figure potiču iz drevnog Egipta, od kuda je i uzet ovaj oblik koji danas simbolizuje otpornost. Svaki detalj, nijansa i simbol koji karakteriše ovaj mit nudi nam bez sumnje odličnu polaznu tačku za razmišljanje.
Feniks i moć da se podignemo iz sopstvenog pepela
Viktor Frankl, neuropsihijatar i osnivač logoterapije, preživio je mučenje u koncentracionom logoru. Kao što je sam rekao u mnogim svojim knjigama, traumatično iskustvo je uvijek negativno, ali je reakcija na to iskustvo blisko povezana sa osobom koja ga doživljava. Na nama je da odlučimo da li da se podignemo i da izmemo život u svoje ruke, dižući se iz pepela i trijumfujući; ili, naprotiv, ograničimo se na vegetaciju i raspadamo ...
Ova značajna mogućnost podizanja, da dođemo do daha, nađemo volju da krenemo naprijed i snagu da to uradimo, počevši od naših nesreća i polomljenih djelova koje nosimo u nama, prije svega prolazeći kroz veoma mračni period, svakako mnogima poznatu: "smrt". Kada se suočimo sa traumatičnim trenutkom, "malo umremo ", napuštamo dio sebe koji se neće vratiti, koji više neće biti isti.
U stvari, Karl Gustav Jung, uspostavlja našu sličnost sa feniksom, jer i ovo fantastično stvorenje umire, i ono takođe priprema neophodne uslove za smrt, jer zna da posle svog podizanja biva mnogo jača verzija sebe.
Od svih mitova o feniksu, Egipćanini nam nude, kao što smo već rekli, sjajne ideje za nastavak boljeg razumijevanja odnosa izmedu feniksa i otpornosti. Hajde da ih vidimo.
Feniks u Egiptu
U svojim tekstovima, Ovidie je objasnio da je u Egiptu feniks umirao i ponovo se rađao svake petstote godine. Egipćani su identifikovali ovu veličanstvenu figuru sa Bennuom, pticom povezanom sa Nilom, Suncem i Smrću. Kako je on objasnio, feniks je rođen ispod drveta dobra i zla, on je znao da mora da se iznova periodično rađa da bi stekao više mudrosti i sa tim ciljem, slijedio je veoma precizan proces.
Letio je po cijelom Egiptu kako bi napravio za sebe lomaču - gnijezdo od najfinijih elemenata: aromatičnih trava, drveća i začina! Ugnijezdivši se u svom gnijezdu, pjevao je jednu od najljepših melodija koje su Egipćani ikada čuli, a onda bi dopustio da plamen sve zahvati. Tri dana kasnije, feniks se ponovo rađa pun snage i moći, ponovno rođeni feniks bi tada ponio svoje stare kosti u Heliopolis, grad sunca u Egiptu kako bi pokrenuo novi ciklus koji je bio inspiracija za egipatski narod.
Otpornost i "gnijezdo" naše transformacije
Kao što smo mogli da vidimo, egipatski mit o feniksu je prelijepa priča. Međutim, sada pogledajte neke detalje. Recimo, na primjer, kako feniks gradi svoje gnijezdo. Traži najbolje materijale na zemlji: istovremeno delikatne i otporne, koji mu mogu pomoći u njegovoj transformaciji, u njegovom podizanju.
Ako dobro razmislimo, ovaj proces je veoma sličan onome što daje oblik psihološkoj dimenziji otpornosti. Zato što i mi tražimo ove magične elemente sa kojima možemo izgraditi trajno gnijezdo u kojem sakupljamo svu našu snagu.
Čovjek mora raširiti krila da bi poletio preko svog unutrašnjeg univerzuma u potrazi za grančicama svoga samopoštovanja, cvijetom svoje motivacije i dostojanstva, zemljom svojih snova i toplom vodom sopstvene ljubavi ...
Sve ove komponente će mu pomoći u njegovom usponu, ali ne prije nego što bude svjestan da je došao do kraja; dio njega će nestati, pretvoriće se u pepeo, u ostatke prošlosti koja se nikada neće vratiti.
Medutim, ovaj pepeo neće odnijeti vjetar. On će biti dio nas kako bi nas formirao kao biće koje se uzdiže iz mnogo snažnije vatre, jače, pametnije ... Pojedinac koji bi mogao biti izvor inspiracije za druge, ali će nam to prvenstveno omogućiti da idemo uzdignute glave i raširenih krila.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/mito-della-fenice-fantastico-potere-della-resilienza-l/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
Medutim, ovaj pepeo neće odnijeti vjetar. On će biti dio nas kako bi nas formirao kao biće koje se uzdiže iz mnogo snažnije vatre, jače, pametnije ... Pojedinac koji bi mogao biti izvor inspiracije za druge, ali će nam to prvenstveno omogućiti da idemo uzdignute glave i raširenih krila.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/mito-della-fenice-fantastico-potere-della-resilienza-l/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com