Mit o Platonovoj pećini omogućio nam je da shvatimo kako je ovaj filozof doživio svijet. Odnos između fizičkog elementa i svijeta ideja koji dovodi do stvarnosti pune svijetla i sjenki. S jedne strane, mi nalazimo stvarnost kakva ona jeste. S druge strane, radi se o simulaciji iste, gdje su naša uvjerenja i naše iluzije glavni protagonisti. Međutim, prije nego uronimo u sve ovo, o čemu govori mit o pećini?
U mitu smo upoznati s nekim ljudima koji su vezani od rođenja u dubini pećine iz koje mogu vidjeti samo zid. Nikada nijesu izašli odatle i nikada se nijesu mogli osvrnuti i saznati porijeklo lanaca koji ih vežu. Međutim, iza njih je zid i malo dalje logorska vatra. Između zida i vatre, postoje ljudi koji nose predmete. Zahvaljujući vatri, sjenke objekata se projektuju na zid, a zarobljenici mogu da ih vide.
Vidio sam slike koje su bile ludost i lažna stvarnost. Ali kako sam mogao da ih ne uzmem u obzir ako su od djetinjstva to bile jedine koje sam vidio kao stvarne?
Fiktivna stvarnost
Te sjenke su jedino što su zarobljenici vidjeli od rođenja, tako da nijesu imali drugih potreba ili radoznalosti da se okrenu i vide ono što te sjenke odražavaju. Međutim, to je bila varljiva, vještačka stvarnost. Te sjenke su ih odvratile od istine. Uprkos tome, jedan od njih je imao hrabrosti da se okrene i vidi dalje.
Isprva se osjećao zbunjeno i ljutito zbog svega, posebno zbog svijetla koje je vidio na dnu (vatra). Onda je počeo da sumnja. Vjerovao je da su sjenke jedina stvar na svijetu, ali da li je tako? Kako je napredovao, njegove sumnje su ga iskušavale da se vrati u svoje sjenke.
Međutim, sa strpljenjem i trudom nastavio je. Malo po malo se navikavao na ono što mu je sada bilo nepoznato. Ne dopuštajući sebi da ga obuzme zbunjenost ili predajući se hirovima straha, izašao je iz pećine. Kada je otrčao natrag da sve ispriča svojim drugovima, oni su ga pozdravili sa prezrivim smijehom. Prezir koji je odražavao nevjericu da su ovi pećinski stanovnici osjetili ono što im je avanturista rekao.
Zanimljivo je razmisliti o činjenici da se ova vizija koju nam nudi mit o pećini može primijeniti na aktuelne događaje. Ovaj model koji svi pratimo i u čije ime, ako izađemo iz kutije, počinju da nam sude i da nas kritikuju.
Izlazak iz pećine je težak proces
Čovjek koji u mitu o pećini odlučuje da se oslobodi lanaca koji ga drže zarobljenim, donosi veoma tešku odluku koja, osim što nije prihvaćena od strane njegovih saputnika, smatra se aktom pobune. Stav koji nije dobro viđen, mogao je da ga natjera da se odrekne svoje namjere. Kada odluči da krene na samotnu stazu, prelazi preko zida, napredujući prema svjetlosti koja izaziva toliko nepovjerenja i to ga zasljepljuje. Sumnje ga uništavaju, jer ne zna šta je stvarno a šta nije.
Čovjek koji u mitu o pećini odlučuje da se oslobodi lanaca koji ga drže zarobljenim, donosi veoma tešku odluku koja, osim što nije prihvaćena od strane njegovih saputnika, smatra se aktom pobune. Stav koji nije dobro viđen, mogao je da ga natjera da se odrekne svoje namjere. Kada odluči da krene na samotnu stazu, prelazi preko zida, napredujući prema svjetlosti koja izaziva toliko nepovjerenja i to ga zasljepljuje. Sumnje ga uništavaju, jer ne zna šta je stvarno a šta nije.
Mora da se otarasi vjerovanja koje je dugo nosio sa sobom. Ideje koje nijesu samo ukorenjene u njemu, već predstavljaju osnovu ostatka stabla njegovih verovanja. Međutim, dok se kreće prema izlazu iz pećine, on shvata da ono što je on vjerovao nije u potpunosti tačno. Sada ... šta može da uradi? Ubjediti druge u priču o slobodi iako mu se rugaju i na kraju odluče da ostanu u prividnoj udobnosti u kojoj žive.
Mit o pećini predstavlja nam neznanje kao stvarnost koja postaje neugodna kada počnemo da budemo svjesni njenog prisustva. Suočeni sa sumnjom da postoji još jedna moguća vizija svijeta, istorija nam govori da nas naša inercija podstiče da je srušimo, jer smatramo da je to prijetnja uspostavljenom poretku.
Sjenke više nijesu projektovane, svjetlost je prestala da bude vještačka i sada vazduh dodiruje moje lice.
Možda zbog našeg ljudskog stanja ne možemo da živimo bez ovog svijeta napravljenog od sjenki, ali svakako možemo da se potrudimo da ih učinimo jasnijim. Možda je savršen i iskonski svijet ideja utopija za našu prirodu, međutim, to ne znači da je odustajanje od naše radoznalosti bolje nego predavanje udobnosti boravka u onome što danas znamo (ili vjerujemo da znamo).
Kako rastemo, sumnje, nedoslednosti, pitanja nam pomažu da uklonimo zavoje sa očiju koji su ponekad učinili život mnogo težim nego što je zapravo bio.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/mito-della-caverna-dualita-realta/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
