Moralisanje je oblik psihološkog nasilja kojim pokušavamo da nametnemo niz vrijednosti neodobravanjem i ukoravanjem. Cilj je generisanje osjećaja krivice kod drugih, a ne izgradnja etičkih principa.
Psihološko nasilje koje stoji iza navike moralisanje često ostaje neprimećeno.
Oni koji pribjegavaju moralizaciji to čine sa sasvim određenim izgovorom: da čine dobro svijetu. Njegova svrha je da se drugi prilagode određenim vrijednostima, iako za to koriste pokudne metode.
"Ko god nosi svoj moral kao svoje najbolje odelo, bilo bi mu bolje da bude nag."
~Khalil Gibran
Generalno, ciklus moralizacije započinje paternalističkim stavovima. Ljudi koji prodaju brze savete, a da ih niko ne pita. Oni se vrednuju kao da je njihov sud dragocijen. Najgore je što su ti ljudi često sve samo ne uzor. Međutim, oni često zauzimaju ulogu ili položaj koji potvrđuju njihovo uvjerenje da su bolji od drugih.
Glavna karakteristika moralizacije je pokušaj da se drugima nametnu specifični obrasci ponašanja. Ključna riječ u opisanoj dinamici je samo jedna: nametati. Osoba želi da njen aksiološki diskurs ili vrijednosti usvoje drugi.
Oni koji koriste takav stav smatraju se moralno superiornima. Zato što je otac ili majka, jer je šef, psiholog, sveštenik ili jednostavno zato što ima veće verbalne vještine od drugih. Ponekad se smatra da držanje viših položaja daje pravo da utiče na ponašanje drugih. To nije tako.
Moral i etika, kada su autentični, moraju se zasnivati na toku razmišljanja i uvjerenja. Ne smeju se nametati pritiskom ili strahom ili prinudom. Istina je da su tokom detinjstva djeci potrebna vodstva roditelja da bi se konstruktivno integrisala u društvo i kulturu.
Oni koji pribjegavaju moralizaciji to čine sa sasvim određenim izgovorom: da čine dobro svijetu. Njegova svrha je da se drugi prilagode određenim vrijednostima, iako za to koriste pokudne metode.
"Ko god nosi svoj moral kao svoje najbolje odelo, bilo bi mu bolje da bude nag."
~Khalil Gibran
Generalno, ciklus moralizacije započinje paternalističkim stavovima. Ljudi koji prodaju brze savete, a da ih niko ne pita. Oni se vrednuju kao da je njihov sud dragocijen. Najgore je što su ti ljudi često sve samo ne uzor. Međutim, oni često zauzimaju ulogu ili položaj koji potvrđuju njihovo uvjerenje da su bolji od drugih.
Glavna karakteristika moralizacije je pokušaj da se drugima nametnu specifični obrasci ponašanja. Ključna riječ u opisanoj dinamici je samo jedna: nametati. Osoba želi da njen aksiološki diskurs ili vrijednosti usvoje drugi.
Oni koji koriste takav stav smatraju se moralno superiornima. Zato što je otac ili majka, jer je šef, psiholog, sveštenik ili jednostavno zato što ima veće verbalne vještine od drugih. Ponekad se smatra da držanje viših položaja daje pravo da utiče na ponašanje drugih. To nije tako.
Moral i etika, kada su autentični, moraju se zasnivati na toku razmišljanja i uvjerenja. Ne smeju se nametati pritiskom ili strahom ili prinudom. Istina je da su tokom detinjstva djeci potrebna vodstva roditelja da bi se konstruktivno integrisala u društvo i kulturu.
Nasilje povezano sa moralizacijom
Moralizacija je sama po sebi oblik psihološkog nasilja. Prvenstveno zato što podrazumeva da je drugi moralno inferiorni, zasnovan na hijerarhiji koja je zapravo potpuno vještačka. Ko može utvrditi da li je jedno ljudsko biće moralno superiornije od drugog? Kako možemo biti potpuno sigurni da je jedna osoba etički doslednija od druge? Da li su motivi i namjere na kojima se zasniva njegovo ponašanje potpuno jasni?
Nije malo slučajeva vjerskih vođa, a o političarima da i ne govorimo. Ali isto se može dogoditi roditeljima ili nastavnicima. Čak i ako su ove figure u potpunosti svesne vrijednosti koje namjeravaju da šire, prva demonstracija moralne superiornosti ležala bi u sposobnosti poštovanja individualnosti i integriteta drugih.
S druge strane, ovi stavovi nisu ograničeni na prozelitski stav. Obično su praćeni gestovima odobravanja ili neodobravanja, što dovodi do polja manipulacije i prema tome, dalje agresije prema drugima.
Ostale karakteristike
Moralizaciju obično prati niz stavova koji pokazuju nedostatak poštovanja i želju za kontrolom. Na primjer, moralizatorima je lako da imaju pravo da ispituju drugog. Gdje ideš? Šta ćeš uraditi? Zašto si to uradio? Šta kriješ od mene?
Takođe lako koriste imperativni ton: „Uradi ovo“. Pokušavaju da navedu kako bi potvrdili svoju navodnu superiornost. Slično tome, oni teže da steknu pravo da tumače postupke druge osobe: „Učinili ste to samo zato što vam je odgovaralo“.
Dolaze da se podsmevaju, potcenjuju i grde one koji se ne ponašaju kao oni. Cilj im je da izazovu osećaj krivice ili srama. Ne zato što su zaista zabrinuti za moral drugih, već zbog želje da postanu sudije misli koja je zakon za sve. Istinski moral nema nikakve veze sa bilo čim od ovoga.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/fare-la-morale-forma-di-violenza/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Moralizacija je sama po sebi oblik psihološkog nasilja. Prvenstveno zato što podrazumeva da je drugi moralno inferiorni, zasnovan na hijerarhiji koja je zapravo potpuno vještačka. Ko može utvrditi da li je jedno ljudsko biće moralno superiornije od drugog? Kako možemo biti potpuno sigurni da je jedna osoba etički doslednija od druge? Da li su motivi i namjere na kojima se zasniva njegovo ponašanje potpuno jasni?
Nije malo slučajeva vjerskih vođa, a o političarima da i ne govorimo. Ali isto se može dogoditi roditeljima ili nastavnicima. Čak i ako su ove figure u potpunosti svesne vrijednosti koje namjeravaju da šire, prva demonstracija moralne superiornosti ležala bi u sposobnosti poštovanja individualnosti i integriteta drugih.
S druge strane, ovi stavovi nisu ograničeni na prozelitski stav. Obično su praćeni gestovima odobravanja ili neodobravanja, što dovodi do polja manipulacije i prema tome, dalje agresije prema drugima.
Ostale karakteristike
Moralizaciju obično prati niz stavova koji pokazuju nedostatak poštovanja i želju za kontrolom. Na primjer, moralizatorima je lako da imaju pravo da ispituju drugog. Gdje ideš? Šta ćeš uraditi? Zašto si to uradio? Šta kriješ od mene?
Takođe lako koriste imperativni ton: „Uradi ovo“. Pokušavaju da navedu kako bi potvrdili svoju navodnu superiornost. Slično tome, oni teže da steknu pravo da tumače postupke druge osobe: „Učinili ste to samo zato što vam je odgovaralo“.
Dolaze da se podsmevaju, potcenjuju i grde one koji se ne ponašaju kao oni. Cilj im je da izazovu osećaj krivice ili srama. Ne zato što su zaista zabrinuti za moral drugih, već zbog želje da postanu sudije misli koja je zakon za sve. Istinski moral nema nikakve veze sa bilo čim od ovoga.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/fare-la-morale-forma-di-violenza/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
