Može li se fokusirati vrijeme?

U nauci, postoji takav pojam kao što su Kozirjevljeva ogledala - specijalni sistem aluminijumskih konkavnih ogledala. Prema hipotezi, koju je dao profesor Kozirjev, ova ogledala mogu da fokusiraju različite vrste zračenja, uključujući i od bioloških objekata.

Po originalnoj hipotezi profesora Kozirjeva vrijeme je jedana od osnovnih formi energije Kosmosa, aktivan faktor, štaviše vrijeme je glavna organizaciona sila svih procesa u Vasioni. Naime energija vremena je "gorivo" za naše Sunce i druge zvijezde. Energija vremena rasprostire se Vasionom trenutno i poseduje ne samo pravac (znak), već i gustinu, sa kojom je direktno povezan protok vremena.

"Svi procesi u kojima postoje uzročno - posledični prelazi - smatrao je Kozirjev - emituju ili apsorbuju vrijeme. Gdje nema tih prelaza, vrijeme ne postoji. Recimo ne postoji u "crnim rupama", pošto se tamo ništa ne dešava: gigantskim privlačenjem ta masa propada sama u sebe, zaustavlja se svako kretanje. Čak i kretanje molekula i atoma, vrijeme se takođe zaustavlja. A zvijezde nasuprot toga su ključali kotlovi... I od tuda ide ogromno izbacivanje vremena. Pri čemu ono teče brže ili sporije, u zavisnosti od uslova. "

Da bi potvrdio svoje stavove Kozirjev je stvorio originalne uređaje, koji omogućavaju bukvalno da se "izmjeri" protok vremena. Sa ovim uređajima, naučnik je ubjedljivo dokazao da je gustina vremena veća tamo gdje postoje ne-stacionarni procesi. Pri čemu je nevažno šta je u pitanju, bilo da je to miješanje tople i hladne vode u posudi, rastvaranje šećera u čaši ključale vode ili ključanje ogromne mase zvjezdane materije. Ispostavilo se da sa povećanjem entropije (haosa), gustina vremena se povećava. Drugim riječima, kada se "red" smanjuje, ona odaje svoju energiju vremena.

Jedno od ovih otkrića je dovoljno da se prizna Kozirjev kao izuzetan naučnik i mislilac svjetskih razmjera. Međutim, tragalački um profesora astronomije nije se tu zaustavio. Na svijet se pojavila buntovna ideja: gustina vremena može da se smanji pomoću specifičnih ekrana ili da se poveća "fokusirajući" vrijeme pomoću konkavnih ogledala.

 Kozirjev nije uspio da realizuje svoje ideje, ali, kao što vidimo, one su se ispostavile proročke. "Kozirjevljeva ogledala" su dokazala da je on bio na pravom putu i da konkavna ogledala zaista imaju nevjerovatna svojstva.


Vitalij Pravdivcev
Газета “Тайна жизни” №8 2008 г.

​"Ogledala, prodor u budućnost "

Polarno naselje Dikson 24. decembra 1990., sedam sati uveče po lokalnom vremenu. U ogledalni uređaj unosi se nacrtan na papiru drevni simbol tri jedinstva: Prošlost - Sadašnjost - Budućnost. To što se desilo kasnije, bilo je za naučnike potpuno neočekivano. Okolo ogledalne aparature obrazovalo se snažno polje, to je bilo polje straha. Čovjek koji bi se približio ogledalima odmah bi osjećao bezrazložan strah, ako bi napravio korak unazad strah bi nestao. Čim je unutra ogledala, počeo eksperiment iznad naselja se pojavio tajanstveni objekt. To je bio svjetleći disk, iza kojeg se protezao dugi svetlosni trag.
 
 Magovi su oduvijek vjerovali da konkavna ogledala sabiraju u svom fokusu i neki astralni svijet, koji otkriva kod čovjeka sposobnost vidovitosti. Zato su i gledali u udubljene posude očekujući pojavu čudesnih slika prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, sve se moglo otkriti pred njihovim očima. Na neshvatljiv način, gledao je stotine godina ranije i Roger Bacon, koji je još u XllI vijeku  predskazao pronalazak mikroskopa i teleskopa, automobila i aviona, brodova na motorni pogon. Dvjesta godina prije pronalaska baruta, on je napisao njegov sastav i dejstvo. Mnogo prije nego što je to nauka otkrila, on je znao strukturu biološke ćelije i proces formiranja embriona.

 Odkuda je imao znanje? Govori se da su učenom monahu pomagala neka tajanstvena ogledala. Spominje ih i sam Bacon: "Vidio sam u udubljenom ogledalu zvijezdu u obliku spirale. Smještena je između pupka Pegaza poprsja Andromede i glave Kasiopeje". Nevjerojatno, ali na ovom mjestu u Svemiru 400 godina kasnije, biće otkrivena prva vangalaktička maglina - spiralna maglina Andromeda.

 Šta se dešava sa čovjekom pod dejstvom konkavnih ogledala? Kako mu uspijeva izići, izvan predjela poznatog svijeta, vidjeti nedostupno normalnom oku?

 Čini se da su konkavna ogledala posebna psihofizička zona koja aktivira izmijenjeno stanje svijesti. U tom čudnom stanju, Ijudi prestaju da reaguju na stvarnost koja ih okružuje. Njih ne razbuđuje ni zvuk, ni svijetost, ni kretanje, ni govor. Ali to nije san, nesvijestica, niti gubitak svijesti. Svijest u tim trenutcima ne napušta čovjeka, ona produžava aktivno da radi ali na neki drugi način. Na nevjerovatan način, čovjeku postaju dostupne informacije koje nikako nije mogao da primi svojim čulnim organima. Ponekad se u tom stanju otkriva, dubiki uvid i neobična otkrića.
 
 U slična stanje od drevnih vremena Ijudi su uvodili sebe namjerno koristeći najrazličitije sposobnosti i tehnike, među kojima su i površine ogledala. Poslednjih godina ruski naučnici eksperimentalno su zaključili da to nije obmana i nije samo - sugestija. Izmijenjena stanja svijesti mogu se pojaviti, pod dejstvom određene konfiguracije ogledala. Prije svega to su konkavna ogledala. Pretpostavlja se da ogledala fokusiraju neku nevidljivu energiju i aktiviraju oređene zone mozga i samim tim uvode čovjekovu svijest u izmijenjeno stanje.

Takva stanja nerijetko se dešavaju kod čovjeka i spontano, nevoljno. Vidimo priroda se pobrinula da nam omogući kontakt sa Kosmičkim razumom. Nije isključeno, da posebnu ulogu u tome igra oblik čovječije lobanje, pošto je ona neka vrsta, udubljenog ogledala.
 
 Peterburški naučnik Aleksandar Barčenko još prije Oktobarske revolucije je sprovodio eksperimente o prenosu misli na rastojanju, koristeći za to telepatski šlem, koji je izumio. To je specijalna ogledalna konstrukcija od različitih metala. Kako su govorili očevidci, eksperimenti Barčenkini dali su fantastične rezultare. Telepatski predate slike primale su se ispavo gotovo u 100% slučajeva.

 Možda su eksperimenti Barčenkini i podstakli događaje, koji su bili u Sibiru 80 godina kasnije. Sibirski naučnici su takođe odlučili da koriste konkavna ogledala za aktiviranje natprirodnih sposobnosti. No fokus ogledala, nijesu smjestili samo na glavu, već na cijelog čovjeka. Na te eksperimente naučnike je nadahnula ideja sovjetskog astrofizičara Kozirjeva. Kozirjev je pretpostavljao da u Svemiru postoji neko specijalno prostranstvo ispunjeno energo-informacionim tokovima. Eksperimentišući naučnici su otkrili da se ti tokovi mogu apsorbovati, reflektovti i čak fokusirati. Ispostavilo se da je aluminijum  materijal koji ima najveću refleksiju. Ideje Kozirjeva prihvatili su novosibirski naučnici, napravili su specijalne uređaje i nazvali ih "Kozirjevljeva ogledala".

 Zadatak koji su postavili novosibirski naučnici bio je veoma neobičan.  Istraživači su pokušali da pronađu neki protok u informacionom prostoru naše planete. Metod je jednostavan operator koji se nalazi u ogledalu Kozirjeva treba mislima da pošalje u prostor, bilo kakvu informaciju npr. grafički simbol, a drugi Ijudi na velikoj udaljenosti, treba da prime tu informaciju.

 Priroda fenomena ogledala za naučnike još uvijek je zagonetka. Jasno je samo jedno, prostor udubljenih ogledala uvodi tijelo u neke posebne, obično  uspavane mehanizme. Kakvi su to mehanizmi i kako su povezani sa informacinim poljem, nauci tek predstoji da otkrije.

 Zašto su za eksperimente sa ogledalima, novosibirski naučnici izabrali polarni Dikson i uopšte šta ih je natjeralo da napuste opremljene akademske laboratorije i pođu u zonu vječitog leda?
Istraživače je zanimala informacija o prošlosti naše Planete. Ispitivali su ponašanje Kozirjevih ogledala u zoni vječitog leda, koja ima informaciju veoma duboku i čuva tu informaciju destinama i stotinama hiljada godina. Kada se voda pretvara u led, tada led postaje čuvar te informacije. Ponekad led dopušta da ta nekada zapamćena informacija istekne. Istraživači su se nadali, da će se pomoću Kozirjevih ogledala pojaviti daleka prošlost.

Za vrijeme eksperimenta penosa misaonih poruka, između ostrva Dikson i istoimenog mjesta na kopnu. obje grupe su imale Kozirjeva ogledala. Rezultati su premašili sva očekivanja. Ali, šta se desilo kasnije? Iz nekog razloga grupa znakova primala se sa velikim kašnjenjem, sticao se utisak da se misaona poruka, negdje čuva. A gdje? Razumno objašnjenje za taj fenomen još uvijek ne postoji. No, prava senzacija tek je predstojala. Prenos misaonih slika još nije bio počeo, čak i eksperimentatori nijesu znali koji će se znak u predstojećoj seansi slati, a u prijemnom punktu ti znaci su već bili primljeni. O grešci nije moglo biti ni govora, jer od 105 slučajeva više od trećine poslatih znakova bili su primljeni nekoliko sati prije seanse. Zaključuje se da su ogledala pretpostavila buduće događaje, te koji se još nijesu ni dogodili.

 Poznato je da je prije revolucije Aleksandar Barčenka izučavao telepatiju i ozbiljno se bavio problemom sugestije na daljinu i time što je kasnije nazvano psihotronim oružjem. Nijesu ga slučajno 1919. pozvali u Institut Sankt Peterburga za izučavanje mozga i psihičkih aktivnosti, kojim je tada rukovodio svjetski poznati naučnik Vladimir Behterjev. Institut se bavio izučavanjem čovjekovih paranormalnih sposobnosti i mogućnosti telepatskog uticaja na veće mase Ijudi.

 Barčenka je bio posebno zainteresovan za misterioznu "šamansku bolest" koja je u području krajnjeg sjevera, bila poznata već više od stoljeća. Eskimi su je zvali "zov polarne zvijezde", Rusi "merjačenjem". Ruski psihijatri su tu bolest naučno nazvali "polarna histerja" ali da shvate njenu prirodu, nijesu mogli. Najneobičnije u " merjačenju" je masovnost, cijeli logor odjednom pada u trans. Mnogo sati Ijudi mehanički ponavljaju jedno te isto kretanje i govore duge fraze na nepoznatim jezicima, ne osjćaju bol, i poslušno ispunjavaju sve naredbe šamana, najapsurdnije i najopasnije. Mnogi mogu da čitaju tuđe misli, predskazuju budućnost i vide to što se dešava na desetine kilometara daleko.

 Akademik Behterev pretpostavljao je da se to zagonetno stanje izaziva nekim spoljašnjim fizičkim uticajem. Zbog proučavanja tog stanja upućena je 1920. na Koljsko poluostrvo specijalna ekspedicija. Njom je rukovodio Aleksandar Barčenka. Tokom dvije godine, članovi ekspedicije su ispitivali djelovanje "merjačenja". Da li su mogli da utvrde njegov uzrok do danas je nepoznato. Ekspedicija i njezini rezultati proglašeni su "strogo povjerljivim". Aleksandar Barčenka je kasnije bio uhapšen i strijeljan. Pitanje na koje je htio da nađe odgovor za nas je ostalo otvoreno.

 Da li se slučajno šamanska bolest pri kojoj Ijudi dobijaju informaciju iz budućnosti, češće nego drugdje sreće u polarnim širinama? Postoji mišIjenje da je u polarnoj zoni, bolji prijem informacija. Polarni Dikson je izabran za eksperimente ne samo zbog vječitog leda, stvar je u tome što je tu 73. paralela. Kako je smatrao Kozirjev tom zonom prolazi "paradoksalni protok vremena". U toj zoni vrijeme može da mijenja svoj pravac i smjer. U zoni iznad 73. stepena sjeverne geografske širine vrijeme mijenja svoj hod i otkriva se pristup informacijama. Drugim riječima na tim širinama lakše je nego na drugim mjestima primati informaciju iz budućnosti, tačnije varijantu budućnosti.

Ako je to istina tada potpuno drugačije zvuči zagonetna fraza poznatog Nostradamusa "Sjever - to je posebno mjesto, gdje se sreću drugi svjetovi.". Da napravi uređaj vrlo sličan ogledalima Kozirjeva bilo je poznato proroku, još prije četiri i po stoljeća. Nalazeći se unutar svoje "kapisle" veliki prorok je pravio svoja zadivljujuća putovanja kroz vrijeme. Govorilo se, da je tajnu te konstrukcije od nekoliko slojeva raznih poliranih metala, prorok dobio od potomka tajnog društva Templara.

 U postojanje nevidljive realnosti Ijudi su oduvijek vjerovali. Nazivali su je različito: Duhovni, Božanski svijet, Kosmički razum, Informaciono polje. U svim vremenima ljudi su pokušavali da proniknu svojom sviješću u taj nevidljivi svijet. Takvi pokušaji se rade i u naše vrijeme.

Možda su u pravu bili mudraci iz prošlosti koji su nam prorekli otkriće koje će preokrenuti našu predstavu o Univerzumu? A ko zna možda su Kozirjevljeva ogledala taj instrument koji će nam dati novi impuls u poznavanju tajni vremena i čovječije psihe? Ispred njih su nevjerovatne mogućnosti. Sa specijalnim ogledalnim uređajima, istraživači bi mogli otkriti nevidljivi i tajanstveni smisao realnosti gdje nema uobičajenog za nas shvatanja prostora i vremena.
 
 Svijest je veliki dar dat čovjeku. Naučnici su već mnogo saznali iz te tajanstvene oblasti. Ipak interakcija ljudske misli sa planetarnom i kosmičkom sviješću ostaje za sada zagonetka. Istraživanja u toj oblasti bez pretjerivanja imaju strateški karakter. Ako se nauka ne bude bavila Kozirjevljevim prostorom i razvojem uređaja (ne samo ogledala) mi ćemo mnogo izgubiti.

 Univerzum je okružen tajnom, velikom, nedostižnom. A tajna Kosmičke svijesti, možda je najinteresantnija od svih tajni univerzuma. Ko je stvorio smisao koji je u osnovi univerzuma? Gdje je on? Šta je informacioni svijet Svemira? Kako sa njim uzajamno djeluje individualna čovjekova svijest? Vjekovima mi iznova postavljamo sebi ta pitanja. Potpuno odgonetanje tajne postojanja, je iznad čovječijeg razuma. Ali ništa ne može zaustaviti misli istraživača koji streme da nađu odgovore, ne samo na tradicionalna naučna pitanja: Šta? i Kako? Nego: i Zbog čega? i Zašto?


Prevela: Beba Muratović - http://www.bebamur.com/