Voljeti znači dodirnuti beskonačno i istovremeno otkriti da ga ruke nikada ne dostižu, bez obzira na to koliko ih dugo istežemo. Ovo je veliki paradoks ljubavi: živi se vječito, ali se završava. Završava se, ali nikad ne umire. Kad volimo, otkrivamo novu logiku u kojoj se sve i ništa neprekidno grle.
Glagol trajati neprecizan je kada je riječ o ljubavi. To je riječ koja više odgovara predmetima nego osjećanjima. To je zato što je ljubav dinamična stvarnost koja se vremenom mjenja, mjenja i pretvara u metamorfozu. Ako pak iskusi sve ove procese, to znači da istrajava, jer ne umire, jer se mjenja.
"Poljupcem ćete otkriti sve što vam nisam rekao".
Ako govorimo o ljubavi prema djeci, roditeljima, braći i sestrama, prijateljima ili snovima, stepen stabilnosti je veći. Ali, ako govorimo o ljubavi u vezi, situacija se mjenja. Naročito ako zauvijek uzmemo perspektivu romantične ljubavi, statične i nepromenljive. Ovo se brzo mjenja. Zapravo se kaže da "vječna ljubav traje tri mjeseca".
Voljeti je beskrajan trenutak
Razgovarajmo o ljubavi u paru, jer je to jedno od najproblematičnijih pitanja za većinu ljudi. Naslijedili smo romantičnu ideju ljubavi nastalu između osamnaestog i devetnaestog vijeka koja i dalje gravitira u našoj kulturi. Ova perspektiva je pak ćerka idealizma, toliko uticajna u zapadnoj kulturi. Hajde da razgovaramo o "boljoj polovini" i o " živjeli su srećno do kraja života".
Zapravo, uvijek postoji trenutak u fazi zaljubljivanja u koji bismo se mogli zakleti da je taj osjećaj vječan. Ne možemo ni da zamislimo kako bi se takav način ljubavi prema partneru mogao promjeniti. To je gotovo stanje ludila, u kojem gubimo, a da to ne želimo, osjećaj proporcije. Zbog toga to obećavamo i zaklinjemo se: zauvijek.
Ova vizija ljubavi generiše vrlo velika očekivanja. Čak i ako obećanja to ne govore jasno, kao da je ono što se nudi i ono što se očekuje očuvanje stanja punoće i snažnog prisustva romantične ljubavi između dvije komponente para. Iz ovih super-dimenzionalnih očekivanja dolaze prva razočaranja, jer ljubav je osjećaj koji ne poništava naše bijede, našu sitničavost i naša ograničenja.
Prije ili kasnije pojave se sve stvarnosti koje uništavaju ranije iskovanu romantičnu ideju ljubavi. Na kraju se zaljubljenost pretvara u prepreku ljubavi. Lijepo je, ali može da podigne ton naših emocija do te mjere da nas sprečava da jasno vidimo veličine i ograničenja onoga što osjećamo. Ako uspješno prevaziđete ovu prepreku, započinje pravo putovanje ljubavi.
"Poljupcem ćete otkriti sve što vam nisam rekao".
Ako govorimo o ljubavi prema djeci, roditeljima, braći i sestrama, prijateljima ili snovima, stepen stabilnosti je veći. Ali, ako govorimo o ljubavi u vezi, situacija se mjenja. Naročito ako zauvijek uzmemo perspektivu romantične ljubavi, statične i nepromenljive. Ovo se brzo mjenja. Zapravo se kaže da "vječna ljubav traje tri mjeseca".
Voljeti je beskrajan trenutak
Razgovarajmo o ljubavi u paru, jer je to jedno od najproblematičnijih pitanja za većinu ljudi. Naslijedili smo romantičnu ideju ljubavi nastalu između osamnaestog i devetnaestog vijeka koja i dalje gravitira u našoj kulturi. Ova perspektiva je pak ćerka idealizma, toliko uticajna u zapadnoj kulturi. Hajde da razgovaramo o "boljoj polovini" i o " živjeli su srećno do kraja života".
Zapravo, uvijek postoji trenutak u fazi zaljubljivanja u koji bismo se mogli zakleti da je taj osjećaj vječan. Ne možemo ni da zamislimo kako bi se takav način ljubavi prema partneru mogao promjeniti. To je gotovo stanje ludila, u kojem gubimo, a da to ne želimo, osjećaj proporcije. Zbog toga to obećavamo i zaklinjemo se: zauvijek.
Ova vizija ljubavi generiše vrlo velika očekivanja. Čak i ako obećanja to ne govore jasno, kao da je ono što se nudi i ono što se očekuje očuvanje stanja punoće i snažnog prisustva romantične ljubavi između dvije komponente para. Iz ovih super-dimenzionalnih očekivanja dolaze prva razočaranja, jer ljubav je osjećaj koji ne poništava naše bijede, našu sitničavost i naša ograničenja.
Prije ili kasnije pojave se sve stvarnosti koje uništavaju ranije iskovanu romantičnu ideju ljubavi. Na kraju se zaljubljenost pretvara u prepreku ljubavi. Lijepo je, ali može da podigne ton naših emocija do te mjere da nas sprečava da jasno vidimo veličine i ograničenja onoga što osjećamo. Ako uspješno prevaziđete ovu prepreku, započinje pravo putovanje ljubavi.
Ljubav je poput drveta: vječna
Divna je metafora o drvetu. Dovoljno je vidjeti način na koji se rađa i raste iz sitnih semenki da shvatimo da je sudbina svega što ima život da se proširi i dosegne nebo. Zrelo drvo ima svoje cvijetove, svoje plodove i daje život novim semenima, tako da mogu pasti na druga tla i započeti novi proces rasta, novu priču.
Divna je metafora o drvetu. Dovoljno je vidjeti način na koji se rađa i raste iz sitnih semenki da shvatimo da je sudbina svega što ima život da se proširi i dosegne nebo. Zrelo drvo ima svoje cvijetove, svoje plodove i daje život novim semenima, tako da mogu pasti na druga tla i započeti novi proces rasta, novu priču.
To se odnosi i na ljubav. Jednom kada nikne, ništa ga više ne može uništiti. Nastaviće da raste i donosi plodove, dajući zauzvrat život novom beskonačnom ciklusu. Kada se proširi, možemo shvatiti da li je ta ljubav poput hrasta, trešnje ili neke druge vrste. Ne nadajte se da je nepromenljiva: upravo suprotno. Svakog dana će se promjeniti u nekom aspektu. A čak i ako umre, neće zaista umrijeti: rodiće nešto novo.
Kada istinski volimo, to činimo zauveijk. Roditelji vole svoju djecu i djeca vole svoje roditelje, čak i ako nisu zajedno, čak i poslije smrti. Volimo prijatelje u njihovim trenucima sjaja i trenucima mraka. Braća i sestre se vole, bez obzira na sve. Voliš i kad mrziš. Suprotno od ljubavi nije mržnja, već ravnodušnost.
Voleći nekoga, piše se beskrajna priča. Uprkos raskidu, razvodu i napuštanju, oni koji su nam dirnuli srca dobrotom uvijek će imati posebno mjesto. Svaka naša ljubav urezuje bar jedan red u nepovratnu priču: priču koja vodi najdubljem putu ka tome ko smo i šta smo prestali da budemo.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/amare-per-sempre/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Kada istinski volimo, to činimo zauveijk. Roditelji vole svoju djecu i djeca vole svoje roditelje, čak i ako nisu zajedno, čak i poslije smrti. Volimo prijatelje u njihovim trenucima sjaja i trenucima mraka. Braća i sestre se vole, bez obzira na sve. Voliš i kad mrziš. Suprotno od ljubavi nije mržnja, već ravnodušnost.
Voleći nekoga, piše se beskrajna priča. Uprkos raskidu, razvodu i napuštanju, oni koji su nam dirnuli srca dobrotom uvijek će imati posebno mjesto. Svaka naša ljubav urezuje bar jedan red u nepovratnu priču: priču koja vodi najdubljem putu ka tome ko smo i šta smo prestali da budemo.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/amare-per-sempre/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
