Mračna noć duše: da bi se mogli ponovo roditi, moramo dodirnuti dno

​Kada udarite u dno kamena, to je trenutak kada se srušite ili se ponovo rodite. Da li je to istina? Prema takozvanoj "mračnoj noći duše", svako ko želi ponovo otkriti svoju autentičnu prirodu, prije ili kasnije prođe kroz ovaj period melanholije, čežnje, bola, sumnje.  

Postoje oni koji to doživljavaju nesvjesno, oni koji to prepoznaju, oni koji nikad ne stignu tamo. Prije nego što o tome pričam, želim da napišem jednu stvar: srećom svi smo različiti, i samim tim, iako se neki odlomci ponavljaju i gotovo su neizbježni tokom postojanja, svako od nas doživljava ih drugačije. Tako da nije rečeno da svi oni koji traže, neumoljivo, moraju da dožive iste osjećaje nelagode i unutrašnje muke. Ali pustimo sada to, o čemu se zapravo radi?

Šta je mračna noć duše

To je onaj životni trenutak u kojem tama preuzima, trenutak koji za neke traje mnogo godina, za druge manje, očigledno ujedinjen strašnim osjećajem da udaramo u dno kamena . Kaže se da u tom trenutku potpunog mraka svijetlost paradoksalno ponovo izranja. Tačno ono što se dešava i u prirodi.

Ali zašto dolazimo do ove mračne noći duše? Jer kada izdamo sami sebe, ono što u stvari nalazimo izvan maske naše prave prirode je udaljavanja od našeg autentičnog puta. Nakupljamo tupu, nevidljivu bol koja se u određenom trenutku i manifestira . Kada? Prema ljekaru i psihijatru Robertu Assagioliju koji je u svoj rad integrisao psihologiju i duhovnost, ova mračna faza, dio je čovjekovog duhovnog razvoja. To je poslednja faza puta psiho-duhovne transformacije: "kada proces psiho transformacije-spirualna dostiže svoju konačnu i odlučujuću fazu, ponekad proizvodi snažnu patnju i unutrašnju tamu koju su hrišćanski mističari nazivali „mračnom noći duše“. Njene karakteristike su: emocionalno stanje jake depresije, koje može dostići očaj; snažna tendencija prema samokritičnosti koja u nekim slučajevima ide čak i do uvjerenja da smo prokleti; bolan osjećaj mentalne bespomoćnosti; slabljenje volje i samo-dominacije; odvratnost i velika poteškoća u ponašanju ". Faza je privremena, ma koliko bila intenzivna.

Mračna noć duše i mračna noć čula prema Svetom Jovanu Krstitelju

​Iako sam duboko fasciniran mračnom stranom, sjenom i sličnim konceptima, moram priznati da me opis "mračne noći duše" prema Svetom Jovanu mnogo uznemirio. Ne negiram postojanje slične faze u životu duhovnog tragača, ali predstavljanje na takav način čini mi se pretjeranim. Možda je istina, moramo da udarimo u dno da bismo pronašli svjetlost, s druge strane, to se takođe dešava u prirodi, ali religiozna perspektiva prožeta je takvim očajem da uništi svaku nadu u spas.
 
Pored ovih razmatranja, zanimljivo je primjetiti razliku koju Sveti Jovan Krstitelj pravi između tamne noći duše i mračne noći čula. U stvari, one stižu u različito vrijeme, ali kada je riječ o noći duše ili duha, prethodi joj mračna noć čula : "Pročišćavanje čula, u poređenju sa duhom, je samo početak (...) i služi više za prilagodbu duha duhu "(Mračna noć, II, 2, 1). Ako tamna noć čula dovede do dužeg isušivanja tokom vremena i prilično je česta, tamna noć duha preuzima primat. U stvari, noć čula nije dovoljna da se pročisti duša, pošto nedostaje glavno pročišćenje duha.

Šta se dešava tokom mračne noći duše

Koncept mračne noći nije isključivo hrišćanski, toliko da se o tome mnogo govori i u duhovnoj,a ne samo religioznoj, sferi. Iako postoje individualne razlike u suočavanju s tim, postoje oni koji na primjer dostižu najoštriju fazu u dužim vremenskim periodima, neki u kratkim vremenima, oni koji doživljavaju fizičke tegobe, a drugi koji to nemaju. Zajednički cilj je omogućiti oslobađanje duha i komunikaciju između ličnosti i duše. Takozvanim buđenjem se zauzvrat može upravljati sobom skladnim načinom, pobudivši spokoj i omogućavajući čovjeku da razumije šta je njegova svrha.

Međutim, ovo buđenje, prema nekim autorima, kao što kaže i Sveti Jovan Krstitelj da nije suđeno da traje vječno. Pojedinac sam odlučuje da oštro prosuđuje o sebi, sumnja u ono što je bilo, a zatim se postepeno oporavlja. Proces prečišćavanja uključuje nekoliko faza, kako nam sama alhemija kaže. U stvari, mračna noć duše nalikuje alhemijskom nigredu, početnoj smrti, okarakterisanoj arhetipom Sjene, kroz koju stari duh umire da bi se ponovo rodio. Faza dubokog očaja, depresije, usamljenosti, rezignacije, je neophodna za pristup sledećem koraku. Gregg Braden kaže da mračna noć duše odgovara šestom Eseninom ogledalu ljudskih odnosa. Kroz ovo ogledalo možemo videti ono što u stvari jesmo,možemo se vidjeti goli, gubeći sve suvišno. Ali budite oprezni, oni koji tvrde da su doživijeli tamnu noć duše, tvrde da nijesu uvijek u tom trenutku shvatili šta se dešava. Proći će godine prije nego što shvatimo šta se dogodilo.

Laura De Rosa

Prevod teksta:
https://www.eticamente.net/50868/la-notte-oscura-dellanima-quando-per-rinascere-bisogna-toccare-il-fondo.html

​Prevod i obrada Ana i Jelena Muratović -  bebamur.com