Mrzeti one koji su nas povredili je ljudski. Međutim, ovaj osjećaj zatvara i nanosi štetu onima koji ga doživljavaju mnogo više. Hajde da saznamo kako da ga se rešimo.
Skloni smo da mislimo da je mržnja suprotnost ljubavi. Vjerujemo da kada nas neko povredi ili izneveri naše poverenje, naša jedina reakcija je da mrzimo i negodujemo, jer to zaslužuju. Ne shvatamo da nas mržnja drži vezanom za tu osobu i da je jedini način da je se otarasimo da oprostimo i ostavimo iza sebe, na simboličan način, ono što se dogodilo.
Svako od nas različito reaguje kada mu se učini nepravda jer se adaptivne strategije razlikuju od osobe do osobe. Istina je da u određenim trenucima može biti korisnije osjećati ljutnju nego tugu, jer prva nam daje impuls i snagu da krenemo naprijed.
Međutim, kada taj osjećaj potraje tokom vremena, truje našu dušu i drži nas zarobljenim u toj bolnoj prošlosti.
Zašto mrzimo?
Razmislite o ljudima koje mrzite ili ste mrzeli u nekom trenutku svog života. Oni nisu samo bilo ko, zar ne? Sigurno su to pojedinci koji su imali ili su igrali važnu ulogu u vašem životu.
Mržnja je vrlo intenzivna emocija koja je u većini slučajeva posledica precizne dinamike. Mrzimo kada se osjećamo napadnutim, povređenim, kada su napadnuti naš fizički ili psihički integritet.
Ukratko, da bi nekoga mrzela, ta osoba se morala naći u privilegovanom položaju iz kojeg nam može nauditi. Mrzimo tog učitelja koji nas je morao obrazovati a ne potopiti naše samopouzdanje ili partnera koji je obećao da će se brinuti o nama i napustio nas.
Mržnja nije ništa drugo do osuda. Kad nas povrijede, osuđujemo druge zbog njihovih grijeha. Vjerujemo da zaslužuju kaznu i želimo da im nanesemo bol i pošto mnogo puta nemamo moć nad njima, jedini izvor koji nam preostaje je da mrzimo.
Svako od nas različito reaguje kada mu se učini nepravda jer se adaptivne strategije razlikuju od osobe do osobe. Istina je da u određenim trenucima može biti korisnije osjećati ljutnju nego tugu, jer prva nam daje impuls i snagu da krenemo naprijed.
Međutim, kada taj osjećaj potraje tokom vremena, truje našu dušu i drži nas zarobljenim u toj bolnoj prošlosti.
Zašto mrzimo?
Razmislite o ljudima koje mrzite ili ste mrzeli u nekom trenutku svog života. Oni nisu samo bilo ko, zar ne? Sigurno su to pojedinci koji su imali ili su igrali važnu ulogu u vašem životu.
Mržnja je vrlo intenzivna emocija koja je u većini slučajeva posledica precizne dinamike. Mrzimo kada se osjećamo napadnutim, povređenim, kada su napadnuti naš fizički ili psihički integritet.
Ukratko, da bi nekoga mrzela, ta osoba se morala naći u privilegovanom položaju iz kojeg nam može nauditi. Mrzimo tog učitelja koji nas je morao obrazovati a ne potopiti naše samopouzdanje ili partnera koji je obećao da će se brinuti o nama i napustio nas.
Mržnja nije ništa drugo do osuda. Kad nas povrijede, osuđujemo druge zbog njihovih grijeha. Vjerujemo da zaslužuju kaznu i želimo da im nanesemo bol i pošto mnogo puta nemamo moć nad njima, jedini izvor koji nam preostaje je da mrzimo.
Mržnja nas održava povezanim sa ljudima koji su nas povredili
Prije svega, dobro je znati da je gajenje osjećanja mržnje prema onima koji su nas duboko povrijedili potpuno ljudsko. Sve naše emocije su validne i imamo pravo da ih osjećamo. Takođe je razumljivo da se želi kazniti dotična osoba. Međutim, realnost je da kad mrzimo, mi smo kažnjeni.
Oni koji mrze žive u tami, proživljavajući bol, izdaju i agresiju na dnevnoj bazi. Na ovaj način ostajete vezani za osobu koju toliko mrzite, njeni postupci nastavljaju da vode i uslovljavaju sadašnjost, a oslobađanje od nje postaje nemoguće.
Održavanje tako intenzivnog i negativnog osjećaja tokom vremena izaziva ogroman emocionalni gubitak. Kad mrzimo, držimo se vezani za svog neprijatelja, nastavljamo da ulažemo vrijeme i mentalnu energiju u njega umjesto da ih koristimo za lečenje.
Tek kada prihvatimo, oprostimo i damo novu vrijednost svom iskustvu, moći ćemo da prekinemo lance koji nas i dalje vezuju.
Oslobodimo se!
Nisu sve greške podjednako ozbiljne, pa će u nekim slučajevima njihovo otklanjanje biti komplikovanije nego u drugim; međutim, to je napor vrijedan truda, za nas same. Za ovo, prvi i suštinski korak je prihvatanje onoga što se dogodilo.
Moramo prestati da se opiremo, opsesivno misleći da stvari moraju da idu drugačije, jer se prošlost ne može promjeniti. Morate to prihvatiti kao dio svoje priče da biste napredovali.
Nakon toga redefinišemo svoje iskustvo. Ovaj izraz se odnosi na ljudsku sposobnost da isti događaj tumači na različite načine. Umjesto da se fokusiramo na bol i nepravdu koja je uslijedila, razmišljamo o učenjima koja su ostala iza nas, o tome kako su nam pomogla da rastemo ili ojačamo.
Konačno, opraštamo. Ovaj korak je najkomplikovaniji jer možda imamo osjećaj grešnosti zbog naivnosti. Međutim, opraštanje vas oslobađa tereta mržnje.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/odiare-tiene-legati-alla-persone-che-ci-ha-ferito/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Prije svega, dobro je znati da je gajenje osjećanja mržnje prema onima koji su nas duboko povrijedili potpuno ljudsko. Sve naše emocije su validne i imamo pravo da ih osjećamo. Takođe je razumljivo da se želi kazniti dotična osoba. Međutim, realnost je da kad mrzimo, mi smo kažnjeni.
Oni koji mrze žive u tami, proživljavajući bol, izdaju i agresiju na dnevnoj bazi. Na ovaj način ostajete vezani za osobu koju toliko mrzite, njeni postupci nastavljaju da vode i uslovljavaju sadašnjost, a oslobađanje od nje postaje nemoguće.
Održavanje tako intenzivnog i negativnog osjećaja tokom vremena izaziva ogroman emocionalni gubitak. Kad mrzimo, držimo se vezani za svog neprijatelja, nastavljamo da ulažemo vrijeme i mentalnu energiju u njega umjesto da ih koristimo za lečenje.
Tek kada prihvatimo, oprostimo i damo novu vrijednost svom iskustvu, moći ćemo da prekinemo lance koji nas i dalje vezuju.
Oslobodimo se!
Nisu sve greške podjednako ozbiljne, pa će u nekim slučajevima njihovo otklanjanje biti komplikovanije nego u drugim; međutim, to je napor vrijedan truda, za nas same. Za ovo, prvi i suštinski korak je prihvatanje onoga što se dogodilo.
Moramo prestati da se opiremo, opsesivno misleći da stvari moraju da idu drugačije, jer se prošlost ne može promjeniti. Morate to prihvatiti kao dio svoje priče da biste napredovali.
Nakon toga redefinišemo svoje iskustvo. Ovaj izraz se odnosi na ljudsku sposobnost da isti događaj tumači na različite načine. Umjesto da se fokusiramo na bol i nepravdu koja je uslijedila, razmišljamo o učenjima koja su ostala iza nas, o tome kako su nam pomogla da rastemo ili ojačamo.
Konačno, opraštamo. Ovaj korak je najkomplikovaniji jer možda imamo osjećaj grešnosti zbog naivnosti. Međutim, opraštanje vas oslobađa tereta mržnje.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/odiare-tiene-legati-alla-persone-che-ci-ha-ferito/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
