Bio jedan čovjek, koji je bio poznat po svojoj smirenosti i ljubavi prema svemu na svijetu. Svaki posao, kojeg bi se latio, uspijevao mu je odlično. Svi su ga poštovali i često dolazili kod njega za savjet.
Jednom je kod njega došao komšija koji mu je zavidio na svemu, koji je bio nadmen i gord.
Imam sve u životu! - rekao je komšija poštovanom čovjeku. - Živim u potpunom blagostanju. Ali, tebe više poštuju u gradu nego mene. Po tvom mišljenju, na koga ti ja ličim?
Imam sve u životu! - rekao je komšija poštovanom čovjeku. - Živim u potpunom blagostanju. Ali, tebe više poštuju u gradu nego mene. Po tvom mišljenju, na koga ti ja ličim?
Mudri čovjek osmijehnuo se i rekao:
- Ličiš mi na Boga.
Ljubomorni komšija zadovoljno se nasmiješio. Ali je poželio da neku gadost uradi prijatelju, zato je uzviknuo:
- Ti meni izgledaš kao đubre! Ne razumijem zašto te je cio grad uvažava!
Murdi čovjek ništa nije odgovorio, samo se malo osmijehnuo.
To je komšiju još više naljutilo, pa je pitao:
- Zašto se nijesi uvrijedio na moje riječi, jer ti si mene nazvao Bogom, a ja tebe - đubrem.
- A zašto bih se uvrijedio? - odgovorio je mudri čovjek. - Ko je u sebi spoznao Boga, on Ga vidi i u drugima. A taj ko je pun nečistoće, vidi svakog drugog, kao gomilu đubra.
Pouka: Čovjek u sagovorniku vidi to, što se nalazi u njemu samom.
- Ličiš mi na Boga.
Ljubomorni komšija zadovoljno se nasmiješio. Ali je poželio da neku gadost uradi prijatelju, zato je uzviknuo:
- Ti meni izgledaš kao đubre! Ne razumijem zašto te je cio grad uvažava!
Murdi čovjek ništa nije odgovorio, samo se malo osmijehnuo.
To je komšiju još više naljutilo, pa je pitao:
- Zašto se nijesi uvrijedio na moje riječi, jer ti si mene nazvao Bogom, a ja tebe - đubrem.
- A zašto bih se uvrijedio? - odgovorio je mudri čovjek. - Ko je u sebi spoznao Boga, on Ga vidi i u drugima. A taj ko je pun nečistoće, vidi svakog drugog, kao gomilu đubra.
Pouka: Čovjek u sagovorniku vidi to, što se nalazi u njemu samom.
|
|
