Međutim, ako izvodimo malu vježbu refleksije, shvatićemo da oko nas lebde mnoge dimenzije, situacije i ljudi koji nas vežu za sidro i svakodnevno nas vuku na dno.
Moramo biti oprezni, jer s vremena na vrijeme druge možemo učiniti odgovornima za našu sreću, ali bilo bi podjednako neophodno praktivati distanciranje prema nekim ličnim stavovima, prema nekim ograničavajućim mislima, prema strahovima, pa čak i nesigurnostima.
Danas razgovaramo o ovome i pozivamo vas, kao i uvijek, da razmislite sa nama.
Distanciranje kao tehnika ličnog rasta
Distanciranje zahtjeva da budemo svijesni svega onoga što ne obogaćuje naš život. Kako onda prekinuti ovu vezu koju su u prošlosti gajile mnoge i mnoge emocije, snovi i nade? Sa hrabrošću. U ovom životu izgleda da ništa ne nastaje sa vedrinom prohladnog povjetarca, kao da nam treba oluja da bismo naučili, da bismo bili svijesni činjenice da je hrabar onaj ko ima smelosti da uradi prvi korak i otpusti.
Distanciranje je prije svega tehnika koja nam omogućava da se mnogo bolje upoznamo kako bismo postavili ograničenja i živjeli u ravnoteži sa sobom.
Zabeležite sledeće aspekte pomoću kojih možete produbiti ovaj temeljni aspekt ličnog rasta.
Postoje oni koji žive u zavisnosti od toga šta drugi kažu, rade ili prestaju da rade. Ponekad se čak i gest može protumačiti kao ravnodušnost, nezadovoljstvo ili čak odbojnost.
Govorimo, na primjer, o parovima koji čitavo svoje postojanje i određeni univerzum koncentrišu u drugoj osobi, gotovo opsesivno, stvarajući zavisnost u kojoj su fraze poput sledećih obično vrlo česte: "Bez tebe ja sam ništa, kad nisi pored mene, kao da mi sve nedostaje, kao da život nema smisla ... "
Ne možemo poreći da u emocionalnim vezama uvijek postoji određena zavisnost: želimo drugu osobu i prema tome veza je jaka i intenzivna. Ova zavisnost, međutim, ne smije da proguta naš lični identitet niti da dozvoli da se naša sreća uvijek nađe u džepu druge osobe.
Vežbajte distanciranje ka apsolutnoj zavisnosti od drugih. Niko ne diše za vas, niti ima obavezu da svakodnevno ispunjava vaše prostore ili ublažava vaše strahove. Budite arhitekte svog života i svog unutrašnjeg bogatstva kao osoba. Na taj način ćete stvoriti zrelije veze sa onima oko sebe.
Ima onih koji ne žele da vide. Postoje, na primjer, oni koji ne prihvataju da njihova djeca nauče da budu nezavisna, odgovorna i samostalna. Reći majci da mora da se bavi zdravom i progresivnom nevezanošću prema svojoj djeci nije lako.
U ovom slučaju pokušaćemo da pretpostavimo da sva djeca trebaju povjerenje svojih roditelja prilikom donošenja odluka i preduzimanja određenih koraka. Svakako treba praktikovati distanciranje od "opsesivnog straha da će im se nešto dogoditi, da će pogriješiti ...".
Distanciranje je takođe potrebna određena doza stvarnosti, koja nam omogućava da u sebi otkrijemo određena ograničavajuća uvjerenja ili čak opsesije koje nas, daleko od toga da nas oslobađaju, vežu u gotovo opsesivne dimenzije.
3. Slobodni ste i takođe morate promovisati slobodu drugih
Želim slobodu bez privezaka, koja omogućava svima da se sastanu kako bi naučili, imali koristi i obogatili se svojim naklonostima i osobenostima.
Želim da vjerujem u sebe i svoje mogućnosti da ostvarim svoje snove, istovremeno dozvoljavajući drugima da ostvare svoje.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/saggezza-e-anche-praticare-il-distacco/
Prevod i obrada Ana i Jelena Muratović - bebamur.com