Nekoliko studija je pokazalo da sjećanja nisu nepromenljiva, već sadrže svoja iskrivljenja i kreacije. Drugim riječima, to znači da ono što smo doživjeli u prošlosti ostavlja otisak kojeg se ne sjećamo tačno, već samo u funkciji tumačenja koje dajemo da bismo razumeli šta se dogodilo.
Zapravo, zajednička nit većine naših sjećanja nisu same činjenice, već značenje koje oni imaju za nas. Uzmimo primjer: dvoje ljudi su roditelji napustili kada su bili vrlo mladi. Oboje su veoma patili, ali jedan od njih započeo je proces razumevanja kako i zašto se sve ovo dogodilo.
Nekoliko godina kasnije, ova osoba se sjeća te činjenice kao tužnog događaja, ali zna i razume okolnosti pod kojima se dogodio. Druga osoba, koja nije "svarila" to iskustvo, ima samo nejasna i netačna sjećanja, ali i snažan ojsećaj bola i nezadovoljstva.
Nikad se ne radi o onome što smo iskusili, već o načinu na koji smo to razradili. Mnogi razlozi zbog kojih osjećate anksioznost ili tugu leže u prošlosti, događaji koji, pošto nisu obrađeni i dalje predstavljaju negativan faktor u životu.
"Iskustvo nije ono što se dešava čovjeku: to je ono što čovjek radi sa onim što mu se događa."
~ Aldous Haklei
Prošlo iskustvo i njegovo tumačenje
Ljudska bića nisu računari koji jednostavno akumuliraju podatke da bi ih uvijek imali na raspolaganju. Sjećanje igra veoma važnu ulogu u našem životu. Prošlost je zapravo vrlo složen koncept jer, čak i ako je već proživljena, ona može značajno uticati na sadašnjost. Čak i ako to ne primjetimo.
Možemo se pozvati na staru građevinsku metaforu. Prvo se grade temelji, a zatim, jedan na drugi, razni podovi. Ako temelji nisu dobro urađeni, vjerovatno će jedan od spratova početi da se ruši, bez očiglednog razloga ili bi zgrada u cijelini mogla da se sruši u slučaju zemljotresa.
Isto se dešava i sa ljudima. Gradimo temelje onoga što jesmo u prvim godinama života i generalno svi ih zaboravljamo. Od ovog trenutka, svako iskustvo se sabira i tumači na osnovu one osnovne svijesti koja je već formirana. A ako su temelji ugroženi, iz nekog razloga je moguće da čak i u odraslom životu imamo pukotine ili nestabilnost koje sve mogu da dovedu u opasnost.
Iako je metafora građevine korisna za razumevanje, ljudsko biće je mnogo složenije, ali istovremeno i fleksibilnije. Ono što se dogodilo u prošlosti može se protumačiti na konstruktivniji i korisniji način zahvaljujući razumijevanju. To će reći, ono što smo iskusili može nam pomoći da se poboljšamo ili pogoršamo u zavisnosti od toga kako to tumačimo.
Nekoliko godina kasnije, ova osoba se sjeća te činjenice kao tužnog događaja, ali zna i razume okolnosti pod kojima se dogodio. Druga osoba, koja nije "svarila" to iskustvo, ima samo nejasna i netačna sjećanja, ali i snažan ojsećaj bola i nezadovoljstva.
Nikad se ne radi o onome što smo iskusili, već o načinu na koji smo to razradili. Mnogi razlozi zbog kojih osjećate anksioznost ili tugu leže u prošlosti, događaji koji, pošto nisu obrađeni i dalje predstavljaju negativan faktor u životu.
"Iskustvo nije ono što se dešava čovjeku: to je ono što čovjek radi sa onim što mu se događa."
~ Aldous Haklei
Prošlo iskustvo i njegovo tumačenje
Ljudska bića nisu računari koji jednostavno akumuliraju podatke da bi ih uvijek imali na raspolaganju. Sjećanje igra veoma važnu ulogu u našem životu. Prošlost je zapravo vrlo složen koncept jer, čak i ako je već proživljena, ona može značajno uticati na sadašnjost. Čak i ako to ne primjetimo.
Možemo se pozvati na staru građevinsku metaforu. Prvo se grade temelji, a zatim, jedan na drugi, razni podovi. Ako temelji nisu dobro urađeni, vjerovatno će jedan od spratova početi da se ruši, bez očiglednog razloga ili bi zgrada u cijelini mogla da se sruši u slučaju zemljotresa.
Isto se dešava i sa ljudima. Gradimo temelje onoga što jesmo u prvim godinama života i generalno svi ih zaboravljamo. Od ovog trenutka, svako iskustvo se sabira i tumači na osnovu one osnovne svijesti koja je već formirana. A ako su temelji ugroženi, iz nekog razloga je moguće da čak i u odraslom životu imamo pukotine ili nestabilnost koje sve mogu da dovedu u opasnost.
Iako je metafora građevine korisna za razumevanje, ljudsko biće je mnogo složenije, ali istovremeno i fleksibilnije. Ono što se dogodilo u prošlosti može se protumačiti na konstruktivniji i korisniji način zahvaljujući razumijevanju. To će reći, ono što smo iskusili može nam pomoći da se poboljšamo ili pogoršamo u zavisnosti od toga kako to tumačimo.
Ono što smo iskusili može se reinterpretirati
Po prirodi težimo da izbjegnemo ili zaboravimo negativna iskustva. Ako smo iskusili napuštanje, odbacivanje ili traumatično iskustvo, sigurno ga nastojimo ostaviti po strani i ne razmišljati o tome, kako ne bismo uronili u lanac misli koji ne doprinosi našem emocionalnom blagostanju.
Po prirodi težimo da izbjegnemo ili zaboravimo negativna iskustva. Ako smo iskusili napuštanje, odbacivanje ili traumatično iskustvo, sigurno ga nastojimo ostaviti po strani i ne razmišljati o tome, kako ne bismo uronili u lanac misli koji ne doprinosi našem emocionalnom blagostanju.
Nije toliko važno ono što smo doživjeli, koliko način na koji smo strukturirali pamćenje. Ako izaberemo perspektivu žrtve za tumačenje činjenica, tada ćemo iskustva prošlosti sagledati kroz prizmu samosažaljenja. Ako izaberemo odbrambenu tačku gledišta, ono što smo iskusili biće još jedan razlog više da budemo oprezni prema drugima ili zauzmemo stav osvete prema njima, čak i ako nam ništa nisu učinili.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/passato-influenza-presente/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/passato-influenza-presente/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
